Gospodarska kriza znači manje dobara koja se prevoze s jednog mjesta na drugo, što znači i manje posla za vozače kamiona. U Americi su kamioni u 2009. prevezli 170 milijuna pojedinačnih tereta, što je pad od 15 % u odnosu na prethodnu godinu. Pored posrtanja gospodarstva, i tehnološki napredak je bitno smanjio teret koji se prevozi; u teretni prostor kamiona stane više televizora ravnog ekrana nego starih katodnih, ili više iPodova od starih Walkmana.
Prije nekoliko godina vozač kamiona obično bi između istovara starog i utovara novog tereta imao jedva par sati tijekom kojih je mogao nešto pojesti, odmoriti se i otuširati, dok je danas uobičanije čekanje od čak i dva dana na novi teret. A tu količinu vremena vozači koriste kako god znaju – neki za opuštanje, a neki čak i za dodatnu zaradu, i to na načine od kojih neke nikad ne biste očekivali od grubih, muževnih kamiondžija.
Kevin Abraham-Banks se u svojoj 38. godini života primio neočekivanog hobija: tetovirani kamiondžija obrijane glave vrijeme između dva tereta krati iglama i pletivom. Taj stanovnik Sioux Fallsa u Sjevernoj Dakoti često u Kaliforniji ima višak vremena dok čeka na utovar nove količine zelene salate, i koristi ga na pletenje uz šalicu toplog kakaa. Već je završio nekoliko šalova i pari rukavica, i trenutno radi na jednoj lijepoj vesti za svoju suprugu.
- Činjenica da možeš uzeti niti vune i od njih napraviti nešto, to je sjajno, čovječe, to je baš cool stvar. Mnogo je bolje nego sjediti s drugim vozačima i raspravljati tko ima veći radio – kaže Kevin.
Njemu zbog tetovaža i obrijane glave nije problem plesti i ne krije se, ali neki drugi vozači koji dijele njegov hobi ne žele se pojaviti u javnosti s iglama i pletivom. Thomas McConnaughy iz Kalifornije voli pričati o pecanju ili čitati Bibliju,a tek kad je siguran da ga nitko ne vidi posegne za jednim od petnaestak klupka vune koji su mu otraga u kamionu.
- U vozačkim svratištima obično se okupljaju dečki koji gledaju nogomet na televiziji. Da se ja pojavim s iglama i pletivom, bilo bi raznih primjedbi – kaže McConnaughy koji najviše voli praviti pletene papuče.
Dave White, metar devedeset visoki brkati stokilaš, bivši mehaničar u ratnom zrakoplovstvu, otišao je korak dalje od igle i pletiva. I dalje provodi po tri tjedna na šihti u svojem kamionu, ali umjesto 3200 milja 2008. u 2009. prevalio je samo 2600. Kad mu je dosadilo samo sjediti i čitati, pokušao se baviti modelarstvom, ali njegov helikopter na daljinsko upravljanje stalno mu je padao s police u kamionu. Njegova supruga, računovodkinja koja se bavi izradom quiltova – tradicionalnih američkih krevetskih prekrivača - predložila mu je da se i on okuša u tome.
- Što da vam kažem, stvorila sam čudovište – kaže Dee White, čiji suprug se tako oduševio svojim novim hobijem (kojim se može i lijepo zaraditi, jer quiltovi se skupo prodaju) da je potrošio 179 dolara na šivaći stroj koji je montirao u kabinu svog kamiona. Trenutno radi na svom osmom prekrivaču, pazeći da mu se isti uzorak ne ponovi dvaput zaredom i pažljivo birajući boje za obrub; šivanju posvećuje tri sata na dan, uz stalno razmišljanje o novim uzorcima.
- Mnogo puta mi se dogodilo da se vozim mračnom cestom u pol jedan poslije ponoći i na pamet mi padne određeni uzorak za šivanje. Pravljenje prekrivača je korisno, daje ti osjećaj da si nešto posebno postigao sa svojim slobodnim vremenom.
Tvrtka Don Hummer Trucking Corp za koju vozi Dave White čak je prošle godine utemeljila "šivaći klub" i u središtu tvrtke organizira izložbe najuspjelijih uradaka svojih vozača.
- Mi želimo da oni u slobodno vrijeme rade nešto što će ih usrećiti, a ne da frustrirano čekaju – kaže šefica kadrovske službe Dena Boelter, koja ističe da je prednost šivenja i pletenja u tome što se mogu raditi bilo gdje, a odlično ublažavaju stres.
Glasnogovornica najvećeg sindikata neovisnih vozača, Norita Taylor, kaže da šivenje nije jedini način na koji su se vozači snašli da ispune višak slobodnog vremena:
- Imamo dečke koji su se zainteresirali za operu, za fotografiju, za padobranstvo, sve moguće vrste hobija.