Sredinom 2003. proveo sam nekoliko dana prateći jednog krupnog biznismena u Rusiji u njegovu svakodnevnom poslu i slušao priče o tome kako je biznis izgledao u Rusiji 1990-ih, kad je moj sugovornik bio prisutan, odnosno osvajao tržište. Na poslovnim dogovorima konstantno se pojavljivalo na stolu toliko novca u kešu da se netko jednom dosjetio nositi sa sobom drveno ravnalo uz pomoć kojega je mjerio visinu svežnja novčanica, obično u najkrupnijim apoenima. Po visini je znao na brzinu – a brzina je bila ključna – odrediti je li u jednom svežnju 50, 100 ili 200 tisuća, odnosno je li u cijelom iznosu, koji je stavljen na stolu, milijun, dva ili tri… Bila su to luda vremena ranog ruskog kapitalizma, o kojemu smo mi novinari, koji smo povremeno obilazili Rusiju s odmakom od jednog desetljeća, samo slušali od ljudi koji su to vidjeli, ali su se trudili to zaboraviti. Krajem te 2003. godine uhićen je Mihail Hodorkovski, personifikacija onog ludog vremena ranog ruskog kapitalizma i divlje privatizacije. Njegovim uhićenjem počela je tranzicija: na mjesto jedne oligarhije stigla je, i do danas se na tom mjestu dobrano učvrstila, druga oligarhija, Putinova.
Ruski predsjednik Vladimir Putin na slučaju Hodorkovski pisao je nova pravila igre u Rusiji, kaznio jedan krug oligarha, koji su mu prije toga pomagali da dođe na vlast ali mu ipak nisu bili sasvim lojalni, i stvorio drugi krug oligarha od svojih prijatelja iz djetinjstva, s treninga džuda, iz KGB-a, iz Pitera (Sankt Petersburga) ili sličnih životnih stanica. Tranzicija iz komunizma u kapitalizam bila je istočna verzija Divljeg zapada, gangsterski kapitalizam, i u toj su tranziciji Hodorkovski i njemu slični prigrabili (kupili, ali vaučerima i namještaljkama, ne nužno pravim novcem i ne u skladu s pravom, pravdom i poštenjem) sve što je u Rusiji vrijedilo od poduzeća i industrije. Boris Berezovski jednom je rekao da njih sedmero oligarha kontrolira 50 posto čitave ruske ekonomije. Druga tranzicija, iz divljezapadne oligarhije prema Putinovoj oligarhiji počela je i zabetonirala se nakon pada Hodorkovskog. Putinov uspon na vrh, prvo do premijera, pa od premijera do Jeljcinova nasljednika, podržavali su oligarsi. Ponajprije Berezovski i Roman Abramovič, ali zapravo svi oligarsi, koji su u njemu vidjeli jamstvo da će ono što su ugrabili od države za vrijeme Jeljcina ostati netaknuto i za vrijeme Putina. Vladimir Vladimirovič je, međutim, prepreden, prepametan i preambiciozan da bi se zadovoljio ulogom sluge Jeljcinovih oligarha. Putin je stvorio svoje oligarhe koji služe njemu, a ne on njima.
Brzo premotajmo vrijeme na sadašnji trenutak i pogledajmo što imamo danas. Aleksej Navaljni, bloger koji se pretvorio u lidera oporbe i koji je jedva preživio režimski pokušaj atentata vojnim otrovom novičokom, vratio se u Rusiju i završio u zatvoru, ali se pobrinuo i da svatko dovoljno zainteresiran vidi kako izgleda to Putinovo bogaćenje u novoj verziji ruskog kapitalizma, koji nije više gangsterski, nego više kagebeovski. Navaljni je na YouTubeu objavio dokumentarni film koji razotkriva Putina kao navodnog pravog vlasnika i uživatelja raskošne privatne palače izgrađene na obali Crnoga mora. Gradnju palače financirali su oligarsi bliski Putinu, no Putin tvrdi da palača nije njegova. Ipak, sve ovo što se događa s Navaljnim stvara novu vrstu propitkivanja na političkom Zapadu, u EU, UK i SAD-u, o tome kako obuzdati agresivno ponašanje Putinova režima. I sve se glasnije čuju razmišljanja da sankcije, uvedene protiv Rusije nakon ilegalne aneksije Krima, nisu dovoljne same po sebi, već da treba agresivnije početi plijeniti imovinu Putinovih oligarha u zapadnim bankama, zapadnim rivijerama, skijalištima i metropolama. Europska je unija prije mjesec-dva izglasala svoju verziju američkog zakona poznatog kao “Magnitsky Act”.
VIDEO Navaljni se ukrcao u zrakoplov za Rusiju
Riječ je o zakonu koji omogućuje ciljane sankcije u obliku zamrzavanja imovine bilo kojem pojedincu ili poduzeću koje je involvirano u ozbiljna kršenja ljudskih prava bilo gdje u svijetu. Zakon je dobio ime po Sergeju Magnitskom, ruskom poreznom savjetniku koji je umro u pritvoru nakon što je uhićen zbog ukazivanja na pljačku državne imovine u kojoj sudjeluju državni dužnosnici. Magnitski je na Zapadu percipiran kao netko tko je i svojim radom, a na kraju i sudbinom, ukazao na tamnu stranu Putinove oligarhije. Putin je vratio ponos i prosperitet Rusiji. No što im je zauzvrat uzeo? Odgovor na to pitanje još se traži i formira u političkim, ekonomskim i geopolitičkim događajima dana.
Zivio Putin!