Kako sam drugi put pobijedio

S predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom razgovarali smo pedesetak sati nakon što je HDZ pobijedio na izborima, suprotno trendovima iz anketa koje su tjednima prije izlaska birača na birališta najavljivale pobjedu SDP-a.

Premda mu prvi tjedan nakon izbora protječe u atmosferi koja bi se mogla opisati kao grčevita bitka s predsjednikom Mesićem da mu dodijeli mandat za sastavljanje vlade, Sanader ostavlja dojam samopouzdanja i nepomućenog zadovoljstva. Uvjeren je da će, unatoč pokušaju SDP-a i HNS-a da okupe parlamentarnu većinu i formiraju vladu lijevog centra, šef HDZ-a je uvjeren da će on biti premijer.

Protuakciju političkih konkurenata ne komentira previše, tek podsjeća kako je u demokraciji stvar političke korektnosti da stranka koja je izgubila izbore prizna da je poražena. Podsjeća pri tom da ga je pokojni Ivica Račan, naprimjer, u izbornoj noći 2003. godine nazvao i čestitao mu na pobjedi, premda mu to, kaže Sanader, zasigurno nije bilo lako. Sanader jako pazi da ne bi rekao nijednu riječ previše ni o predsjedniku Mesiću, iako se proteklih dana čini da su potpuno suprostavljeni.  

• Političkim ste suparnicima poručili da krše demokratske običaje u kojima prvu priliku za sastavljanje vlade mora dobiti izborni pobjednik, na što vam je predsjednik Mesić uzvratio da nije uvijek tako te da su, na primjer, u Srbiji radikali pobijedili, ali nisu sastavili vladu. Je li vas uvrijedila paralela baš sa Šešeljevim radikalima? Kako komentirate predsjednikovo ponašanje?
Političkim sam suparnicima poručio da priznaju izborni poraz jer je to nalog hrvatskih birača. Čak i da smo pobijedili s jednim mandatom, a ne sa deset, kao što jesmo, naši bi suparnici morali priznati svoj poraz i našu pobjedu. A što se tiče mandata za sastavljanje vlade, u demokratskim zemljama je uvijek tako da izborni pobjednik dobije mandat i pokuša sastaviti vladu. Ukoliko to ne uspije, tada na red dolazi idući. Usporedbu sa Srbijom i radikalima neću komentirati.

• Opća je ocjena da vam je SDP pomogao ubacivši u kampanju teme poput glasovanja dijaspore, vjeronauka u školama, dekriminalizacije lakih droga, pitanje nepostojećeg poreza na kapitalnu dobit... Slažete li se da su vam nabacivanjem tih nekoliko lopti zapravo pomogli?
Za mene ja važno da je većina birača nagradila našu politiku u protekle četiri godine, potvrdila da smo pokrenuli Hrvatsku, a o tome jesu li ili nisu nabacili lopte neka govore analitičari. Naime, mi smo prihvatili raspravu o prijedlozima koje su iznijeli. Rekli smo da je HDZ protiv dekriminalizacije lakih droga, poreza na imovinu i poreza na kapitalnu dobit... Bili smo zadovoljni što je SDP izašao s programom koji je pokazivao da ćemo se maknuti od tzv. velikih političkih tema i da ćemo imati normalne izbore, u kojima će se govoriti o porezima. Ali, odmah nakon našeg odgovora o porezima, počeli su izbjegavati raspravu. A mi smo bili oštro protiv novih poreza, jednako kao i protiv SDP-ova prijedloga da deficit treba podignuti na šest ili sedam posto. Za razliku od njih, naš je program svesti defiticit na nulu, To, dakle, nije bilo SDP-ovo nabacivanje lopte na nogu HDZ-u, nego prave teme oko kojih se nije razvila prava rasprava jer su se oni povukli. Autor tih projekata Ljubo Jurčić do našeg susreta i dvoboja u Opatiji na savjetovanju ekonomista uopće se o tome nije izjašnjavao. Može se reći da su nam pomogli tako što su građani u našem programu prepoznali ono što i sami žele, a u njihovu ono što ne žele.



• Analitičari su ocijenili da vam je SDP ubacivanjem tih tema u kampanju omogućio da napadate kao da ste vi oporbena, a oni vladajuća stranka, koja se bori za novi mandat. Vi ste nametali tempo SDP-u iako se očekivalo da će SDP udarati po propustima za vrijeme vašeg mandata, korupcijskim aferama koje su se zalijepile za HDZ...
Hrvatski birači su dali ocjenu o našem četverogodišnjem mandatu i o našem programu za novi mandat. Na temelju čega su donijeli tu ocjenu, može se analizirati. Po meni, donijeli su je na temelju našeg rada i ponuđenog programa za novi mandat. Osnove toga programa predstavio sam javnosti još 30. lipnja, na saboru HDZ-a u Ciboni. Dali smo smo vrlo konkretne prijedloge: nula posto deficita, oslobađanje poslodavaca plaćanja zdravstvenog doprinosa za mlade radnike u prvoj godini zaposlenja, mogućnost da umirovljenici rade i zadrže mirovine, smanjenje nezaposlenosti na sedam posto, stopu rasta od sedam posto, završetak sedam infrastrukturnih projekata... Što nas nisu napadali po tome? SDP se o tome uopće nije očitovao. Iznio sam prijedlog javnosti da raspravimo o tome da se mladima omogući da glasuju na državnim i lokalnim izborima sa 16 godina. Mogli su i to problematizirati. Ali ne, oni su se prihvatili povećanja poreza, dekriminalizacije lakih droga, oduzimanja prava glasa hrvatskim državljanima izvan Hrvatske, izbacivanjem vjeronauka u školama i slično.

• Zašto se niste odazvali Milanovićevu pozivu na sučeljavanje? Dali ste mu priliku da pokuša poentirati tvrdnjama da je to zbog vašeg kukavičluka jer se bojite izaći mu na megdan kad traži da donesete račune za imovinu.
Ako je tko kukavica u toj priči, to je on. Skrio se iza Jurčića i nije preuzeo odgovornost da bude SDP-ov premijerski kandidat. Da nije kukavica, to bi učinio. Dakle, bespredmetno je bilo sučeljavanje s čovjekom koji nije ni premijrski kandidat ni autor programa. Uz to, uz predsjednika države, koji je čuvar sustava, premijer je najvažnija dužnost u parlamentarnoj demokraciji. SDP je, međutim, slao poruku da premijerska funkcija nije važna. Zato sam tražio da dođu obojica na sučeljavanje. To je znak moje hrabrosti, a ne kukavičluka. Mogao je predsjednik SDP-a odlučiti drugačije i priznati javnosti da su pogriješili i da će ipak on biti premijerski kandidat svoje stranke. Da je tako učinio, sučeljavanja bi bilo.

• No, SDP objašnjava da se oni razlikuju od vas po tome što vi želite uvesti kancelarski sustav u Hrvatsku, dok oni nude tim različitih ljudi koji mogu surađivati, a da jedan drugoga ne ugrožavaju. Da ste vi bili šef njihove kampanje, kako biste postupili?
Prije svega, ne mogu sebe zamisliti u toj ulozi, ali izgleda da su vodili kampanju onako kako bismo mi u HDZ-u željeli da oni uvijek rade.  

• Kojom brzinom možete sastaviti vladu? Može li to biti gotovo do Božića?
Može. Iako ćemo zbog ponavljanja izbora na tri biračka mjesta imati više vremena. Bitno je reći i to da ponavljanje izbora na tim mjestima ne može promijeniti rezultat. Vjerojatno ćemo, kao i 2003., dobiti “božićnu vladu”.

• Od koliko će stranaka biti sastavljena koalicija?
Od više, ha, ha,ha... HDZ će biti središnja stranka jer ima 66 mandata, u njoj će sigurno biti predstavnici nacionalnih manjina te nekoliko stranaka centra. To je moja želja.

• Vaš odnos s predsjednikom države bio je u kampanji posve drukčiji nego za trajanja mandata. Zašto je predsjednik već u kampanji svojim izjavama ostavljao dojam da se svrstao protiv vas i HDZ-a, da podržava SDP i HNS i da s predsjedničke pozicije zagovara promjenu vlasti?
Točno je da smo predsjednik i ja dobro surađivali kroz cijeli mandat moje vlade. Možda je na kraju htio malo izbalansirati da se ne stvori dojam da je uz HDZ.



• Možda izborna kampanja nije pravo vrijeme za traženje ravnoteže?
To ne mogu komentirati. Mogu samo reći, kad sam mu iznio neke točke našeg programa da ih je podržao.

• Kad ste mu ih iznijeli, prije nego što ste iz “Lisinskog” krenuli u kampanju ili poslije?
Kad smo bili u Opatiji na savjetovanju ekonomista.

• To je bilo poslije skupa u “Lisinskom”, s kojeg ste mu poručili da od njega očekujete da se ne svrstava. Da niste mislili da se svrstavao, ne biste mu poručili da se drži dalje od kampanje?
Tada sam rekao da očekujem da se predsjednik ne miješa u  kampanju.

• Po pljesku koji je nakon te vaše poruke predsjedniku slijedio vidjelo se koliko je vaše članstvo frustrirano predsjednikovim izjavama.
Ma, predsjednik se svrstava tek nakon što pokaže s kime će surađivati. Ja mislim da je imao puno bolju suradnju s mojom vladom nego s Račanovom, koja mu je ukinula ovlasti, i to u puno većem opsegu nego što su se bili dogovorili. Mi smo tada bili na njegovoj strani.

• Ovo nije prvi put da stajete zaštitnički uz predsjednika u situaciji kad se stječe dojam da je prekoračio svoje ovlasti. Bilo je i prije neobičnih “izleta”, na primjer, u slučaju Zagorec. Hoćete li ga štititi i ubuduće?
To je moja pozicija. Predsjednik države iznimno je važna karika u našem sustavu, jednako kao i predsjednik vlade. Uzet ću jednu drugu sliku. Kad se pojavila ona njegova izjava o '41., rekao sam dvije stvari. Prvo, da me ne zanima prošlost, da smo svi u Hrvatskoj umorni od prošlosti i da je vrijeme da se okrenemo budućnosti. I drugo, da ću učiniti sve da se uloga predsjednika države ne destabilizira. To je moj pristup. Jednako tako je dobro da se i predsjednik države sa svoje strane učini sve da sustav ostane čvrst bez obzira na dnevno-političke događaje. Nismo mi Mesić i Sanader, nego predsjednik države i premijer koji moraju voditi računa da se sustav ne destabilizira. Treba i u teškim situacijama djelovati smirujuće. Pa i sad, puno ljudi zove i pita što se događa. Mi ih smirujemo i govorimo da će biti sve u redu, jer nitko neće anulirati volju hrvatskih građana.

• Mnogi su očekivali da će HDZ na ovim izborima doživjeti debakl zato što su vaši tradicionalni birači razočarani proeuropskim zaokretom u politici, da su vam zamjerili to što ste na vlasti promijenili retoriku. Usto, mnogi su zaključivali da je to dokaz vaše prevrtljivosti. No, to se nije dogodilo. Znači li to da su vaši birači, kojima sigurno nije drago što se sudi Glavašu ili što je general Gotovina u Haagu, ipak prihvatili vašu politiku?
Naši birači podržavaju našu politiku i to su dokazali na izborima. Dakle, nisu bili razočarani našiom politikom nego su je svojim glasovima podržali.



• Kako komentirate to što je u Hrvatskoj praktično zaživjelo dvostranačje? SDP je ojačao, HDZ je zadržao svoju poziciju, ostalo je nekoliko manjih stranaka koje su koalicijski partneri.
Mislim da je to jako dobro za političku scenu. Uvijek sam se zauzimao za profiliranje scene. Što će nam 114 registriranih stranaka? Amerika ima dvije velike stranke, jednako tako i Velika Britanija, Njemačka ima još i centar, što ima i Hrvatska... U Italiji se ljevica ujedinila, a Berlusconi i ostali pokušavaju ujediniti desnicu. To je trend u svijetu, a Hrvatska je uz bok njima. To nije protiv demokracije, nego njoj u prilog.

• U kampanji ste pozivali birače od centra do desnice koji razmišljaju o potpori HSP-u da daju glas HDZ-u. HSP je doživio potop na izborima. Osjećate li se odgovornim za to?
Ne. HSP je bio u nemogućoj situaciji u kojoj je, kako su rekli, morao napasti HDZ. Krenuli su s pričom da smo mi i SDP sijamski blizanci, i dobili su odgovor birača koji je to povrgnuo. Ja to nisam mogao prešutjeti. Slijedio je tada moj poziv da je glas za HSP glas za SDP, a birači su me očito poslušali. Stoga, odgovornost za takav neuspjeh HSP-a snose sami. HSP je bio stranka koja se ponašala prema dnevnopolitičkim događajima i nije imala svoju konzistentnu politiku, a birači to ne cijene. Birači cijene kad ste principijelni i u teškim događajima.

• Kad je riječ, naprimjer, o Haagu, njihova je pozicija od početka ista: bili su protiv donošenja Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom i protiv suđenja hrvatskim generalima u Haagu.
Da, ali demokracija je da prihvatiš volju većine. Ne možeš se praviti da Ustavni zakon ne postoji. I oni koji nisu za njega glasovali moraju ga  prihvatiti. To jednako vrijedi i za sve druge zakone. Drugačije ponašanje nije demokratsko.

• Kako ste se osjećali kad vam je otac umro deset dana prije izbora?
Kad je riječ o roditeljima, potvrđuje se istina da, kad god odu, odlaze prerano. Moj je otac imao 80 godina, imao je karcinom bronha, ali nadali smo da će preživjeti. No, u jednom se trenutku stanje pogoršalo i brzo je došao kraj. Za našu je obitelj, kao što bi bilo za svaku, to bio udarac. Jer otac je uvijek otac, a majka – majka. Posjetio sam ga dva dana prije i znam da se radovao izbornoj pobjedi.

• Informaciju ste dobili na stranačkom skupu. Kako ste se osjećali?
Sudbina je htjela da moj otac umre u trenutku kad sam počinjao govor u Rijeci. Rekli su mi nakon skupa, kad smo već krenuli prema Zagrebu. Bilo mi je jako teško.

• Tih se dana činilo da se vaši izborni suparnici pribojavaju da ćete smrt oca iskoristiti u kampanji. To se nije dogodilo, vi ste se povukli u izolaciju. Gdje ste bili?
Bio sam s obitelji. Uopće nisam razmišljao o kampanji.  

• Zar niste izlazili iz kuće?
Uglavnom ne.



• Danas ste premijer, ali krenuli ste iz siromašne obitelji. Sjetite li se katkad tog malog Ive?
Naravno da se sjetim. Rodio sam se u Trumbićevoj ulici u Splitu, ali smo se dvije godine poslije preselili u Plinarsku i cijelu sam mladost proveo u Velom Varošu. Svih se slika i prijatelja sjećam. Čovjek se formira kroz sve faze u životu, bitno je da ne ostaje na istoj točki, nego da s iskustvom sazrijeva, i svjetonazorski i u svakom drugom pogledu.

• Kao dijete iz skromne obitelji, uživate li ponekad u samoj činjenici da ste premijer, dakle najmoćniji čovjek u zemlji, barem kad je riječ o politici?
Svatko od nas s ponosom ili s osjećajem da je nešto propustio gleda unatrag. Ostvario sam s HDZ-om jedinstven uspjeh u politici, pobijedivši drugi put uzastopce na izborima. No, taj uspjeh ima i svoje razloge. Oni su u uspješnom radu i prihvaćanju drugih ljudi kao partnera. Ostao sam na zemlji i u svakoj fazi svog života isti u odnosu prema ljudima. O svim fazama svog života razmišljam i trudim se, to mi pomaže da ostanem realan.

• Mislite li da u tome uspijevate? Ljudi obično misle da čovjek u visokoj politici izgubi osjećaj za stvaran život. Čovjek koji ima plaću 2000 kuna misli da političari žive na svom Olimpu, kao da su bogovi.
Ovaj život nije život na Olimpu. U njemu je puno žrtve i odricanja, od obitelji koja iznimno pati pod svjetlima reflektora do osobnih stvari za koje nemate vremena. Ovaj život podrazumijeva stalan pritisak i stres. To je, s jedne strane, vrh ljestvice u društvu, ali s druge, i velika odgovornost, napor i rad. Ne žalim se, da me ne bi tko pogrešno razumio. Da nisam to htio, ne bih to bio. Nitko me nije tjerao. Želim samo naglasiti odgovornost koja uz to ide.

• Jeste li ijednom razmišljali u proteklom mandatu da možda žrtvujete nekog od ministara koji su se spominjali u aferama, kao što su bili Božidar Kalmeta, Branko Vukelić, Damir Polančec...?
Pravna država mora funkcionirati, a politička odgovornost postoji. Da je bilo političke odgovornosti tih ministara, u slučaju, na primjer, akcije “Maestro”, sigurno da bi bili smijenjeni ili bi podnijeli ostavke. No, nije bilo tako. U vrijeme Račanove vlade njegovi su ministri održavali zatvorene sjednice Upravnog vijeća HFP-a i donosili odluke nanetransparentan način, daleko od očiju javnosti. Mi smo sjednice Upravnog vijeća HDFP-a otvorili javnosti. Odluke su donošene pred novinarima. Ili drugi primjer, zašto Račanova vlada nije predstavniak sindikata, kao socijalnog partnera, pozvala da bude član Upravnog vijeća HFP-a i sudjeluje u donošenju odluka? Tu povijesnu odluku donijela je moja vlada. Nikad se transparentnije nije radilo u Upravnom vijeću HFP-a.

• Jeste li zadovoljni borbom protiv korupcije i mislite li da su ocjene stanja realne?
Nisam sasvim zadovoljan. Idemo dalje, hoćemo bržu i aktivniju borbu. Ljestvica Transparency Internationala pokazuje da smo se puno napravili i da je stanjeznačajno bolje u odnosu na 2006. No, to i reforma pravosuđa definitivno su i dalje veliki izazovi. Iako smo u pravosuđuju napravili velike korake naprijed. Kao primjer naveo bih da jeprepolovljen broj neriješenih predmeta ili da smo uveli e-spis. Predmet neće više stajati uladici, a stranke u postupku i cjelokupna javnost znat će u kojoj se fazi predmet nalazi.   

• Hoćemo li u 2008., kao ključnoj godini pregovora s EU, imati zadovoljavajuće stanje da korupcija i pravosuđe ne budu zapreke članstvu?
Naravno da hoćemo i moramo.

• Kad vidite Hrvatsku u NATO-u i EU?
Godine 2008. u travnju dobit ćemo pozivnicu za NATO, a to praktično znači i članstvo, jer sve poslije toga je procedura. Podržavam izjavu Ollija Rehna da možemo završiti pregovore do 2009., da aktualni Europski parlament potvrdi ugovor s nama tijekom godine, nakon toga ide ratifikacija, koja može biti brža i sporija.

• Vidite li se u razdoblju poslije ovog mandata u ulozi hrvatskog parlamentarca u Europskom parlamentu?
Ne vidim se u toj ulozi. Osim toga, o tome je prerano govoriti. Prvo moramo ući u EU i NATO.