Kapitalno djelo koje razbija mitove o Tuđmanu, pa i onaj da je s Miloševićem dijelio BiH

General Krešimir Kašpar (71), čovjek koji je bio predsjednikova sjena, pratio ga iz koraka u korak gdje god da je krenuo, s njime išao po ratištima, metropoli, državnim posjetima, s njime bio i u američkoj bolnici Walter Reed, pratio ga čak i na ljetovanjima, pa i na njegovom ispraćaju metropolom nosio križ, predstavio je knjigu "Franjo Tuđman – Kronologija života i rada 1922.–1999.", inače u izdanju Večernjeg lista, u Hrvatskom vojnom učilištu "Dr. Franjo Tuđman" u zagrebačkoj Ilici. Riječ je o čovjeku koji je bio pročelnik Vojnog kabineta i pobočnik prvog hrvatskog predsjednika.

– Ponosan sam na sedam godina koliko sam proveo s prvim predsjednikom, bile su intenzivne, zanimljive, ponekad i iscrpljujuće. Kad sam pitao koji je moj posao, rekao mi je jednostavno "Ti Kašpar odgovoran da je sve oko mene u redu". Moja je knjiga, a riječ je o dva sveska na ukupno 1072 stranice, imala cilj da se slika o Tuđmanu, koja i dalje nije bila bistra, iako je o njemu napisano preko 170 knjiga, u kojma je jedan od protagonista, ili jedan od glavnih likova, sada – razbistri. Knjiga nije navijačka, nema tu pretjeranih ni simpatija, ali ni animoziteta, već je prepušteno samom čitatelju da donese zaključke – ispričao je Kašpar pa nastavio:

– Prikazano je tek ono javno djelovanje, a na mnogim mjestima nedostaje šira obrada, širi kontekst, ali za to nije bilo dovoljno mjesta. Razmišljam već neko vrijeme o tome kako smo 1993. godine izdatli enciklopediju o Miroslavu Krleži, koju zovemo Krležijana, da bi i u budućnosti Franji Tuđmanu trebalo posvetiti djelo koje bi enciklopedijskim pristupom zaista pokrilo cjelinu. Tuđman je bio obrazovna, kulturna, pristojna, emotivna, ali i tolerantna osoba. Kad bi se s nekime i razišao, tražio je kompromisno rješenje. Nametnula se u godinama koje će se slijediti o njemu možda i negativna slika, neki čak odlaze toliko daleko pa tvrde da je demokracija u našoj zemlji počela tek Tuđmanovom smrću, no tome nije tako. Sve što se događalo za njegova života, ali i kasniji ulazak u NATO, odnosno službeni povratak u europski civilizacijski krug, nadogradnja su i definitivna potvrda puta koji je on zacrtao. Ne možemo živjeti u prošlosti, već u njoj tražiti pouke i vodilje za budućnost. Mišljenja sam kako bi i Franjo Tuđman bio zadovoljan s hrvatskom državom kakva je ona danas. Na njega trebamo čuvati uspomenu – kazao je Kašpar. 

VEZANI ČLANCI: 

Na promociji je govorio i jedan od najbližih suradnika, Mate Granić, koje je nedavno u izdanju Večernjeg lista objavio knjigu "Diplomatska oluja", te bio dugogodišnji potpredsjednik vlade i najdugovječniji hrvatski ministar vanjskih poslova. 

– Kašparova je knjiga vrijedna, korisna, te knjiga tvrdih činjenica. Korisna je svakome tko imalo drži do sebe, a bavi se politikom, povjesničarima, akademskoj zajednici, diplomatima, časnicima i svima drugima upravo jer svjedoči iz ruke najbližeg predsjednikovog suradnika. Izuzetno sam zadovoljan tom knjigom, jer ona zaista razbija mitove, poput onoga da je Franjo Tuđman sa Slobodanom Miloševićem dijelio Bosnu i Hercegovinu. Sam sam bio prisutan na tim razgovorima, i iz prve ruke mogu vam reći da o tome nije bilo niti riječi. Štoviše, Tuđman je imao specijalnu strategiju da ja razgovaram s Miloševićem, a on je u tim razgovorima bio arbitar – ispričao je Granić.

Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, nastavio je istim kursom:

– Sami moramo pisati vlastitu povijest, kao što ju je zapisao i general Kašpar, jer ako je mi nećemo pisati, pisat će je netko drugi. I nema istu težinu kad knjige pišu oni koji su sjedili u petom ili sedmom redu, ili kad pišu ljudi poput generala koji je bio svjedok svih događanja o kojima govori. Malo koja generacija je kao naša prošla toliko intenzivno i izazovno vrijeme u svega tri desetljeća, od izlaska iz komunističkog sustava, Domovinskog rata, demokratskih promjena, sve do ulaska u NATO i EU, i bitno je da mi pišemo knjige, iznosimo svoja sjećanja i zapažanja, a koja će, eto iz prve ruke, ostati generacijama koje dolaze iza nas. Možda nismo ni svjesni koliko će ova knjiga, ili ona gospodina Granića, biti važne za generacije povjesničara koje stižu u budućnosti – kazao je Klarić.

Recenzent knjige povjesničar Domagoj Knežević s Hrvatskog instituta za povijest napominje:

– U knjizi nema senzacija, ali je senzacija sama po sebi. Ona svjedoči, dan po dan, o državniku koji je bio pobjednik i u ratu, i na diplomatskom planu, i u tome nije napravio niti jednu stratešku pogrešku, već je predvodio naš narod u povratku u zapadno–europski civilizacijski krug. Govorimo o iznimnom djelu koje će doprinijeti onima koji će željeti istražiti Tuđmanovo sveukupno djelovanje. 

VEZANI ČLANCI: 

Urednik knjige "Franjo Tuđman – Kronologija života i rada 1922.–1999." Žarko Ivković je dodao:

– U ovim je koricama jedinstvena povijesna kronologija koja je nastala kao rezultat višegodišnje mukotrpno okupljanja građe i provjere tolike količine podataka, da čitatelj ostane impresioniran, a da ne govorimo da takve knjige u pravilu piše skupina autora, a ovu je pisao jedan čovjek. Kapitalno je to djelo, i golem pothvat našeg umirovljenog generala. Što se samog predsjednika tiče, nevjerojatno je to što je preuzeo dužnost u dobi od 68 godina, obnašao je u itekako stresnim vremenima desetljeće, pa se pitamo odakle je crpio toliku radnu energiju. Riječ je o djelu koji je hommage FRanji Tuđmanu, ali i podsjetnik novim generacijama, te knjiga koja će služiti kao obrana lika i dijela prvog hrvatskog predsjednika. Borba, koja još nije gotova, a za čiji se život mnoge predrasude i iskrivljene tvrdnje. Knjigu vidim kao jedan od kamenčića u toj borbi za njegovo naslijeđe...

GALERIJA Ovo su spomenici Franji Tuđmanu u Hrvatskoj. Koji od njih ga najbolje predstavlja?