Sve poznatiji i među vjernicima omiljeniji slovenski karizmatični svećenik Ciril Čuš, koji vodi dvije župe na području Ptuja, održao je u Zaprešiću vrlo posjećenu dvodnevnu duhovnu obnovu misama, molitvama i razgovorima s domaćim, ali i vjernicima koji su došli iz drugih krajeva.
Na naše pitanje je li sve masovniji odlazak vjernika karizmaticima poput njega, fra Pavića u Šurkovcu kod Banjaluke, pok. fra Zvjezdanu Liniću u Samoboru Suca i drugih, u traženju pomoći zbog beznađa realnosti blagonaklono gledan od Crkve, nije nam ništa izravno odgovorio. Rekao je međutim da on ne traži ljude nego vjernici njega, a on im pomaže da upornom molitvom, vjerovanjem i ljubavlju dođu do Živoga Krista, koji nas sve ljubi kakvi jesmo i oprašta.
Rezultati toga se među vjernicima šire svjedočenjima, kakva smo i sami čuli pred crkvom, pa i od nekad u javnosti dobro poznate Stefani Hohnjec, koju je susret s Kristom digao sa samoga dna životnoga pakla. Malo smo više shvatili, kad nam je na hvalu za kratki razgovor odgovorio, da se ne hvali njemu nego Kristu i to u Svetome Hramu. Mi bismo samo dodali da molitve nisu bile kratke ni površne, a onaj tko ih je proveo vođen, inače markantnim, a u liturgiji decentnim Cirilom, nije otišao isti kao što je došao.
Posjećenost također govori o današnjoj potrebi velikog broja ljudi za duhovnom potporom i osnaženjem, za kontaktom sa Živim Kristom.
U zadnje vrijeme primjećujem u Večernjem listu niz tekstove o matematici. Zaključak je svih tekstova da se sve može opisati i objasniti-matematički. Drugim riječima, matematika nam govori o skladu i savršenstvu svega stvorenog. A da bi nešto bilo skladno i savršeno, matematički objašnjivo, mora postojati netko skladan i savršen tko je to stvorio, Nema slučajnosti. Naša duša traži toga skladnog i savršenog. Traži svoga Stvoritelja. Stvoritelj je jedan. Bog je jedan a putova puno. Kako pronaći pravi? Osobno nikada ne idem na karizmatske susrete. Dovoljno mi je ono što slušam i čujem u svojoj župi od svoga župnika. Isto tako nemam ništa protiv karizmatskih susreta. Sve je dobro gdje se čuje Riječ i gdje se uči živjeti po Riječi. Osobno me nekada plaši spoznaja da ljudi ne traže Riječ nego čudesa a kada čudesa izostanu, nastupa razočaranje. A to je najgore. Jednom je netko mudar rekao da čovjek cijeli život traži čudesa a ne primjećuje da je on sam najveće čudo. Kada bismo uočili da smo mi sami najveće čudo. možda nam karizmatici ne bi trebali ništa objašnjavati. Pobijedili bismo sumnje i put ka vjeri bi bio otvoren.