Mama, uspio sam, bit ću kandidat, bit ću predsjednik Republike Hrvatske – svoju sreću, a i suze u srijedu navečer u Dnevniku Nove TV nije mogao sakriti Niko Tokić Kartelo, poduzetnik koji je uspio skupiti broj potpisa koji mu je omogućio službeni početak kampanje za mjesto na čelu države.
Politika kao hobi
Nisu mu ovo prvi izbori, 2021. htio je postati i gradonačelnik Zagreba, ostvarivši tada najgori rezultat u povijesti neposrednog biranja u metropoli s 1298 glasova (0,39 posto), ali pod imenom Željko Tokić. I danas ga prijatelji zovu Željko, kako je pojasnio u svom podcastu kreativnog naziva Podcast by Niko, i ne smeta mu to nimalo, iako je ime promijenio zbog poštovanja prema roditeljima. Sve je to objasnio u epizodi u kojoj je ugostio samog sebe pa ispričao da je Niko ime njegova oca, a Kartelo prezime njegove majke. Obitelj mu je vrlo važna, vidljivo je to i na službenoj mu internetskoj stranici predsjednikprijatelj.hr na kojoj ističe da je "oženjen, otac dviju kćeri te ponosni djed četvero unučadi".
– Moj život obilježen je ključnim događajima kao što su odlazak mojih roditelja na rad u Njemačku, obrazovanje, Domovinski rat, stvaranje obitelji i upravljanje mojim tvrtkama, što me podsjeća na film "Vlak bez voznog reda". Iako sam imao želju završiti Pravni fakultet, prerano sam započeo privatni biznis te, uz poslovne obveze i obitelj, više jednostavno nisam imao vremena. Ja sam jedan od onih koje nazivaju "starom školom"; samouk i uporan, a ne bojim se pitati ako nešto ne znam. Svih šest razdoblja mojeg života formiralo me i izgradilo kao čovjeka. O svakom od tih razdoblja mogla bi se napisati knjiga, koja bi bila zanimljiva i poučna – kaže u svojoj biografiji Niko Tokić Kartelo pa objašnjava da mu je, osim kuhanja, hobi i politika, a on "uskoro napušta posao koji voli i počinje živjeti svoj hobi".
Kao nezavisni kandidat ušao je u trku za Pantovčak, baš kao i branitelj, odvjetnik, diplomat, publicist i povjesničar Tomislav Jonjić, čijeg se političkog života Zagrepčani najbolje možda sjećaju iz Gradske skupštine. Onamo je 2017. stigao na nezavisnoj listi Brune Esih, bio je jedan od suosnivača Neovisnih za Hrvatsku, a nakon raspada tandema Esih-Zlatko Hasanbegović, prešao je u Blok za Hrvatsku. Nedavno je pristupio HSP-u, ponovno, barem sudeći prema informacijama na njegovoj službenoj internetskoj stranici tomislavjonjic.hr. Jer navodi se ondje da je Jonjić 1990. bio prvi član HSP-a u Dalmaciji i Zapadnoj Hercegovini.
Objavio 11 knjiga
Jonjić je, inače, rođen u Imotskom, gdje završava srednju školu, a u svojoj biografiji ističe i da su roditelji Darinka i Dinko još "kao gimnazijalci 1959. osuđeni na višegodišnje kazne zatvora zbog organiziranja ilegalne organizacije pod nazivom Hrvatska revolucionarna mladež". Ženi se 1987. još kao student prava, "Marianom Ujević, izdankom obitelji u kojoj se 1901. rodio pokretač i glavni urednik Hrvatske enciklopedije dr. Mate Ujević".
Jonjić ima trojicu sinova; Trpimira, Zvonimira i Mislava, djed je četvorice unuka, a "peto unuče je na putu". Sudjelovao je u nastanku Imotske bojne 4. brigade Hrvatske vojske, od 1992. do 1995. radio je kao ugovorni diplomat u veleposlanstvu u Bernu, novinskih i publicističkih tekstova objavio više od dvije tisuće, glavni je urednik Političkog zatvorenika, a objavio je i 11 knjiga. Ostali detalji iz biografija navedenih kandidata, kao i njihovi programi dostupni su na njihovim internetskim stranicama.