Postoji li uopće pravedna kazna za oca (72) koji je gotovo 20 godina seksualno zlostavljao svoju kćer s posebnim potrebama?! Imajući na umu i predviđenu maksimalnu kaznu do deset godina zatvora i činjenicu da se svaki slučaj mora promatrati individualno, pitanje je bi li sa stajališta pravde i maksimalna kazna bila adekvatna počinjenom zlu? No, za razliku od javnosti, suci moraju voditi računa i o pravdi i o pravu.
Mještani ogorčeni
Zadarski sudac Ivica Marinović ocu je nepravomoćno izrekao jedinstvenu kaznu od pet godina i mjesec dana zatvora zbog spolnog odnosa s nemoćnom osobom, svojom kćeri (46), te rodoskvrnuća jer je od 1992. do 9. svibnja 2011. koristio kćerinu duševnu bolest i s njom održavao seksualne odnose u kući kad drugih ukućana nije bilo. Govorio joj je da o tome nikom ne smije govoriti i znao je da mu se nije sposobna oduprijeti. U mjestu gdje se događao horor smatraju:
– Nanio je zlo svom djetetu, osramotio obitelj i cijelo mjesto. Pet godina mu nije dovoljna kazna, treba vidjeti je li zakonodavac predvidio mogućnost i strože kazne. Ako jest, trebalo ga je kazniti maksimalnom kaznom – kaže jedan mještanin.
– Pa on je kćer zlostavljao, sumnja se, i dok su bili u inozemstvu, ukupno 30 godina, a za to je dobio pet godina zatvora. To je prestrašno – govori drugi. No, što kaže struka? Zagrebačka sutkinja Lana Petö Kujundžić nije željela komentirati konkretnu presudu, načelno istaknuvši da je teško komentirati je li neka kazna niska ili visoka bez poznavanja svih okolnosti u individualnom slučaju. Kazna, kaže, nije odmazda, “zub za zub”, nego se kod odmjeravanja kazne gleda i žrtva i počinitelj, hoće li se kaznom postići da ne čini više kaznena djela, kakav je njegov odnos prema kaznenom djelu, dob počinitelja... (stariji od 70 godina života smiju se samo iznimno pritvarati op.a). U sudskoj praksi za ova teška djela izriču se kazne koje prelaze polovicu zakonom predviđene, a maksimalne do 10 godina u slučajevima obljube nad djetetom.
Lako proglasiti krivnju
– Ni jedna kazna nije dovoljna za 20 godina strahote žrtve. No, kazna nije odmazda i, kad bismo tako gledali, došli bismo do toga da takvog oca treba lišiti života, ali nemamo smrtne kazne. Nikad kazna neće biti adekvatna počinjenom zlu oca. No, nije kazna vaga pa koliko si zla napravio, toliku ćeš i kaznu dobiti – kaže sutkinja Petö Kujundžić. I odvjetnik Branko Šerić ističe da je teško komentirati je li neka presuda niska ili visoka bez poznavanja slučaja.
– Teško je komentirati nečiju odluku. I sam sam bio sudac i znam da je najteže nekom odmjeriti kaznu, mnogo je lakše nekoga proglasiti krivim – kaže Šerić. Sudac mora voditi računa o svakom individualnom slučaju, i da mu je odluka u skladu sa sudskom praksom.
Ako je to tako kako kažu suci, ako je uobičajeno izricati kaznu koja iznosi polovicu maksimalno predviđene, zašto je onda kazna za ovakvo djelo maksimalno 10 godina? Kakvi su nam to zakonodavci? Zašto za ovakvo djelo kazna nije 50 godina ili 100, pa nek mu onda izreku kaznu u trajanju od polovice maksimalno predviđene. Već mi je puna kapa izgovora i zašprehavanja, principa brigo moja pređi na drugoga. Nikad kod nas nisu krivi ni suci, ni odvjetnici, ni zakonodavci. Paraziti obični.