Ovoj temi nikakav uvod ne treba. Svi ga proživljavamo već osam mjeseci. Stoga ćemo sve odmah sažeti u nekoliko pitanja te odgovore na njih, kao i savjete, potražiti od onih najstručnijih. Je li korona postala i psihička bolest? Nakon što ova pandemija jednom prođe – čeka li nas nošenje s teškom kolektivnom traumom? Čeka li nas masovni PTSP?
Uskoro – novo istraživanje
– Korona je apsolutno i psihička bolest. Potvrđuje to i istraživanje koje smo na 3570 odraslih sudionika i 800 djece školske dobi, od 1. razreda osnovne do 4. razreda srednje škole, proveli u svibnju, znači nakon samo dva mjeseca trajanja korone. I tada smo u svim dobnim skupinama, bez obzira na to radi li se o djeci, odraslima ili o umirovljenicima, dobili podatke da 20% ljudi ima ozbiljne kliničke simptome depresije, anksioznosti i stresa. A zamislite kako li je tek sad. Zato ćemo u studenom ponoviti istraživanje da vidimo kakva je trenutačna situacija. Tada ćemo moći usporediti rezultate i doznati kakvo nam je psihičko stanje nacije. No već sad, prema svemu onome što vidimo iz svakodnevnih praktičnih iskustava psihologa, spoznajemo da postoji nevjerojatna potreba ljudi za psihološkom pomoći jer ovo stanje u kojem živimo nije normalno. I zato taj pojam koji se sad upotrebljava – “novo normalno” – nije dobar. On kod ljudi stvara pritisak da se oni koji se ne mogu prilagoditi ovoj situaciji, koje ona uznemirava, smatraju nenormalnima. A zapravo je posve normalno da je ova situacija svima nama uznemirujuća. Normalno je da se osjećamo zakinuti za razne potrebe, zakinuti za našu autonomnost, za bliskosti, druženja. Jer potrebe za autonomijom i bliskošću temeljne su psihološke potrebe – objasnila je socijalna psihologinja Željka Kamenov. To što se u ovoj situaciji od nas zahtijeva nije normalno, nastavlja. To može biti opravdano trenutačnom situacijom, ali zahtijeva i određene prilagodbe koje su teške i nisu normalne, čak su i strašne, pa kod ljudi mogu izazvati anksioznost i strahove.
VIDEO Jedan dan u KB Dubrava - bolnici prenamijenjenoj u COVID centar
– Zato treba slati poruke kako se nositi s tim, a ne dodatno pojačavati tu anksioznost stalnim bombardiranjem ljudi mahom negativnim i zastrašujućim informacijama. Neprestane informacije o “crnim rekordima” oboljelih i umrlih su zastrašivanje. Kako bi se to izbjeglo, treba isticati da ova situacija jest ozbiljan izazov, ali da se treba brinuti o sebi, čuvati svoje zdravlje kako bismo kroz to prošli što jači, da ćemo se s tim izboriti, da će tome doći kraj. Treba ljudima slati i poruke da unatoč svemu sačuvaju neku svoju normalnost u životu. Neka se i dalje bave svojim poslom, posvete obitelji, hobijima, muzici, plesu, čitanju. Neka se bave bilo čime što nam omogućava da se lakše nosimo s ovom situacijom, a da pritom imamo ideju i osjećaj kontrole nad svojim životom – savjetuje psihologinja Kamenov dodajući da stalno traženje krivaca i osuđivanje ljudi pojačava ljutnju, stres, osjećaj nemoći i bespomoćnosti, što samo dodatno pojačava te psihičke teškoće. Pritom naglašava da u ovoj situaciji posebno “pucaju” mladi ljudi koji su na pragu života, a osjećaju se kao da nemaju izbora, ne vide perspektivu. Stariji se zbog stečenog iskustva, zato što je štošta već iza njih, znaju izboriti s raznim nedaćama, pa će tako i s ovom, ali, kako kaže psihologinja, mladi čovjek želi živjeti, raditi, putovati, družiti se, a sad ne vidi nikakvu perspektivu i teško mu je. I roditelji male djece strahuju što to sve njihova mala bića čeka u budućnosti.
– Zbog svega toga što već mjesecima proživljavamo još smo u stanju trajnog stresa i traume, a kada je pod stresom, organizam mobilizira sve svoje snage. Svi se sad nosimo s tim, netko bolje, netko lošije, ali kada je to dugotrajno, kada se ne vidi nikakva perspektiva, onda naš organizam postaje sve slabiji, popušta, pa se događaju neke psihosomatske bolesti, anksioznost, stres. A kada cijela ova priča prođe, kada se sve završi, onda reakcije mogu biti posttraumatske. Ne možemo se više vratiti normalnom životu, vraćaju nam se “flashbackovi”, strahovi. Zato sasvim sigurno možemo očekivati masovniji posttraumatski sindrom – upozorava Željka Kamenov, koja ima poruku i za Nacionalni stožer civilne zaštite.
Predugo sve traje
Kaže, ova situacija već predugo traje, sve je koncentrirano na informacije o koroni, ljudi su jako alarmirani, prezentiraju nam se samo negativne, štoviše katastrofične vijesti, stalno se ističe prenapučenost KB-a Dubrava, nedostatak zdravstvenog osoblja, ljudi se pitaju: “Što će biti ako se razbolim?”, osjete li simptome, neki ih i taje, ne idu na testiranje, samoizoliraju se i zatvaraju u sebe čekajući da sve samo od sebe prođe...
– Sve to kod ljudi izaziva strah, paniku. U njih se nije izazvalo povjerenje i smirenost da država, pa ni zdravstveni sustav, imaju stvari pod kontrolom. Stoga apeliram na Stožer da u svoj tim odmah uključe i psihologe jer – nema zdravlja bez psihičkog zdravlja. Ljudi u Stožeru bave se fizičkim zdravljem, oni su samo obrana od zaraze, ali ne i obrana psihičkog zdravlja i kvalitete života. Mjere koje oni daju iz njihove su perspektive potpuno opravdane, ali nemaju perspektivu cijelog čovjeka – apelira naša sugovornica.
Tko još vjeruje da je ovo sve slučajno i da iza svega ne stoje neki globalni gazde koji drže u rukama sve uključujući i naše medije neka stisne dislike