'Ne uspijevam danas pronaći nijednu zemlju, osim možda Islanda, koja je blizu demokraciji'

Vijest da su ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov kineski kolega Xi Jinping ovih dana potpisali već drugi ugovor o opskrbi plinom Kine stigla je kao potvrda promišljanja uglednog američko-njemačkog slobodnog novinara F. Williama Engdahla (najpoznatijeg prema knjizi "Stoljeće rata: o anglo-američkoj naftnoj politici i novom svjetskom poretku"), o novom grupiranju velesila u svijetu. U svojoj novoj knjizi "Uništite Kinu" on piše o tome kako SAD nastoji ograničiti kineski utjecaj. Razgovarali smo uoči njegova dolaska u Zagreb, gdje upravo promovira hrvatsko, Profilovo izdanje.

:: Na kakav je prijam naišla vaša nova knjiga u Kini, a na kakav u SAD-u?

"Uništite Kinu" bit će promovirana kasnije ovog mjeseca u SAD-u. U Kini je bestseler i, kako su mi rekli, ostvarila je značajan utjecaj među kineskim vodećim ljudima i intelektualcima. U Njemačkoj se dobro prodaje. U Južnoj Koreji je predstavljena prošlo ljeto, a u Rusiji promociju očekujem početkom iduće godine.

:: Jeste li imali problema s objavljivanjem knjiga u SAD-u?

U Americi se danas ne objavljuju kritična djela kao nekad. "Uništite Kinu" objavit ću u suradnji s malim nezavisnim izdavačima, kao i druge svoje knjige.

:: Tvrdite da SAD vodi politiku premoći u svijetu te da je Kina njihova nova "slika neprijatelja", nakon islamskih terorista. Je li vojni savez Kine, Rusije i Irana – tri zemlje upitne demokracije – doista jedini pravi odgovor na takvu američku politiku?

Svijet danas proživljava epohalni prevrat. Na kraju smo ere koja je počela u Italiji u 16. stoljeću i nastavila se industrijskom revolucijom u Engleskoj koja je omogućila Britaniji globalnu hegemoniju nakon 1815. Britansku je hegemoniju, nakon dva destruktivna svjetska rata u prošlom stoljeću, preuzela američka elita okupljena oko banaka na Wall Streetu i velikih Rockefellerovih naftnih kompanija, što sam dokumentirao u nizu svojih knjiga. U današnjem svijetu nekoliko je zemalja odstupilo od onoga što s pravom vide kao novu globalnu diktaturu SAD-a ili pokušaj kontrole nad njihovim nacijama. Geopolitička je zakonitost da se velike sile euroazijskog kopna i rastući Jug udružuju kako bi pružili otpor. To ima geografskog smisla. Kosa mi se diže na glavi kad čujem riječ "demokracija". Ne uspijevam danas pronaći nijednu jedinu zemlju, osim možda sićušni Island, koja je blizu demokraciji. Ako vi možete dokumentirati neki primjer, zainteresiran sam čuti za njega.

:: Je li ponovna uspostava dvaju vojnih blokova i ponovni hladni rat bolje rješenje za svijet od aktualne situacije?

U aktualnoj situaciji, s dužničkim teretom koji nameću City of London i Wall Street, nastavit će se pljačka svih i svega na planetu, ako i dalje bude vrijedio dolarski sustav dogovoren u Bretton Woodsu. Bivši Reaganov pomoćnik ministra financija Paul Craig Roberts slaže se s tim gledištem. Dolarski sustav najsmrtonosnija je stvar na planetu danas. Ne vidim razloga zašto se zemlje EU, kad njihove elite shvate u kakvoj će se smrtonosnoj situaciji naći nastave li biti "američki vazali" kako ih zove Brzezinski, ne bi distancirale od NATO-a i Washingtona i osnovale još jedan blok koji bi svijet učinio bitno slobodnijim. Ali to zahtijeva transformaciju struktura EU i Europske centralne banke prema stvarnoj demokraciji. Danas nemamo "dva bloka", kako smo ih zvali u hladnom ratu. Svijet se razvija multipolarno s mnogim centrima i regijama, osim ako neki luđaci unatoč svemu ne odluče uništiti ljudsku rasu.

:: Tvrdite da za SAD hladni rat nikad nije završio te da su nakon raspada Sovjetskog Saveza nastavili golema ulaganja u vojsku želeći si osigurati nuklearni primat, tj. postavljanje nuklearnog štita koji bi im omogućio nuklearni napad bez straha od jednako snažnog nuklearnog odgovora. Koji su to signali da bi Amerikanci bili spremni ispaliti nuklearni projektil prema Rusiji, Kini ili Iranu?

Pogledajmo pažljivo strategiju Pentagona od 1991., pogledajmo Obamin "Azijski stožer" kojemu je cilj vojno sakaćenje Kine, pogledajmo američki ugovor s Japanom o tzv. Proturaketnom štitu, usmjerenom prema Kini, pogledajmo američke ugovore s Poljskom, Češkom Republikom, Turskom i Bugarskom o Proturaketnom štitu usmjerenom prema Rusiji, pogledajmo budalaste zemlje EU poput Poljske koja dopušta da je se čini crvenom krpom za eventualno nuklearno uništenje. Proturaketni štit, projekt-ljubimac Donalda Rumsfelda i Dicka Cheneya, najmilitarističkiji je projekt koji neka nacija može zamisliti. Zbog njega je preventivni nuklearni udar sve vjerojatniji. Rastući pritisak washingtonskih neokonzervativnih ratnih orlova da SAD uđe u sukob s Rusijom, s Kinom i njihov Proturaketni štit najjasniji je upozoravajući signal da Washington neumoljivo kreće prema nuklearnom primatu. Kako će i kad Rusija i Kina odgovoriti, nitko ne može reći.

:: U knjizi "Uništite Kinu" spominjete kinesku Ahilovu petu – bogaćenje komunističkih dužnosnika. Nije li Kina svojevrsna tempirana bomba koja bi mogla eksplodirati kao zemlja divljeg kapitalizma i suspendiranih ljudskih prava kojom vlada naglo obogaćena politička kasta?

Naravno, to je izvjesna mogućnost. Posjetio sam Kinu jedanaest puta u posljednjih nekoliko godina i jasno je da zemlja nije bila pripremljena na eksplozivan gospodarski rast. Zapanjujući je pothvat to što je Kina u trideset godina od seljačke ekonomije izrasla u najmoderniju naciju sa 1,3 milijarde ljudi. Novi predsjednik Xi dao je jasno na znanje da je top prioritet svladati visoku razinu korupcije. Mnogi obični Kinezi s kojima sam razgovarao optimistični su. Kineski je predsjednik svjestan koliko je tolerancija prema korupciji opasna za stabilnost Kine. Glave se već kotrljaju. Kina na vanjske pritiske odgovara bitno sofisticiranije nego prije samo šest godina. Uzmimo za primjer Revoluciju kišobrana. Državne novine China Daily objavile su uvodnik naslovljen "Zašto je SAD tako ljutit na boju revolucije?" Prozvali su Louisu Greve, potpredsjednicu Nacionalne zaklade za demokraciju za Aziju, kao ključnog organizatora protesta. Sadašnja hladna suzdržanost u oštrom je kontrastu prema travnju 2008. kad su kineski državni mediji osudili Dalaj-Lamu kao "kapitalističkog psa". Kinezi su sad bitno mudriji u vezi s onim što smjera Zapad i kako na to pametno odgovoriti.

:: Kad govorite o ratu poljoprivrednih američkih divova poput Monsanta protiv Kine, možemo li tvrditi da takvo ratovanje nije usmjereno samo prema Kini, nego praktički prema cijelom svjetskom stanovništvu. Zašto bi to SAD-u bio interes?

Mnogi pogrešno izjednačavaju SAD s moćnim obiteljima koje stoje iza Monsanta ili pak iza Bayera AG u Njemačkoj. Cilj vrlo bogatih ljudi koji kontroliraju američke institucije, cijeli vojni kompleks uključujući Big Oil (pet od šest najvećih svjetskih kompanija u privatnom vlasništvu, op. a.), poljoprivredni i kemijski biznis te Wall Street – te obitelji vrlo jasno žele smanjenje svjetske populacije.

:: Smatrate li da se u SAD-u događa nedopustivo umrežavanje interesa privatnog kapitala i političke moći na najvišim razinama?

Za svog života, od 40-ih, pratio sam kako rastu krakovi hobotnice tih elitnih obitelji, razjedajući temelje američkog Ustava, tog veličanstvenog dokumenta. Te moćne, bogate obitelji uništavaju demokraciju počevši od Trumana, stvaranja CIA-e i doktrine nacionalne sigurnosti. Snowdenov špijunski skandal samo je vrh ledenog brijega. Od 11. rujna 2001. zakon za zakonom uništava ustavnu Povelju o pravima uime "borbe protiv terorizma". Najprije Bushova, a sad Obamina administracija terorizirale su Amerikance kako bi oni u strahu odustali od građanskih sloboda, što je bilo nezamislivo u mojoj mladosti. U svojoj novoj studiji dvojica profesora sa Sveučilišta Princeton analizirala su politiku u zemlji od 1981. zaključivši da Sjedinjene Države više nisu demokracija, nego da su se polako transformirale u oligarhiju u kojoj bogati dobro povezani pojedinci vladaju čak protiv volje većine glasača.

:: U svijetu je poznat termin ruskih oligarha, ali vi koristite termin američkih oligarha? Tko su oni? Zar oni nemaju demokratsku legitimaciju za svoju moć?

Oligarsi je grčki pojam koji se odnosi na male elite koje kontroliraju državu. U SAD-u su to danas obitelji Billa Gatesa, Davida Rockefellera, DuPontsi, Astorsi, Russeli, Freemani – za neke od njih možda nikad niste čuli, ali oni posjeduju najviše moguće razine privatne moći u Americi – oni su istinski oligarsi. Oni su uništili svaku legitimnu demokraciju, korak po korak. Pogledate li pažljivo američku povijest u pogledu zakona o bankama, kao što sam ja u knjizi Bogovi novca, bolje ćete uvidjeti kako oligarsi funkcioniraju.

:: Neki smatraju kako vi u SAD­-u, bilo da je riječ o vanjskoj politici, farmaceutskoj industriji ili poljoprivrednim tvrtkama koje proizvode GMO hranu, vidite isključivo urotu malog broja moćnih ljudi. Kako odgovarate na takva zapažanja?

Vidim stvari kakve jesu. Pogledajmo povijest Monsanta od Prvog svjetskog rata. Uvijek je bio u orbiti biranih Rockefeller kompanija. GMO je projekt Zaklade Rockefeller i Monsanta. Zašto se ljudi toliko boje reći da je svijet pun zavjera? Zbog toga se često nasmijem. Još od Adama i Eve u raju bilo je zavjera – nekih dobrih, nekih loših. Nema dokazanih koristi od GMO-a ili od upotrebe herbicida kao što je Roundup s glifosatom na ljude ili životinje. Dakle, zašto američki State Department i Ministarstvo poljoprivrede žestoko napadaju, nastojeći smanjiti otpor mnogih zemalja protiv GMO-a? Riječ je o kontroli ljudskog i životinjskog prehrambenog lanca, ne može se zaključiti ništa manje od toga.

:: Više ste puta izrazili stav da bi Ukrajini bilo bolje u okrilju Rusije nego Europske unije. Ne želi li Rusija Ukrajinu samo kao strateški teritorij kojim bi štitila svoje interese?

Moj je dojam da su Putin i drugi ruski vodeći ljudi naučili puno iz grešaka Staljinove ere. Sve što je Putin učinio, pokazujući povremeno zapanjujuću suzdržanost, ukazivalo je na to da Rusija želi neutralnu Ukrajinu koja neće biti članica NATO-a. Ukrajina je danas vreća bez dna. Rusiji to ne treba. Ona je sretna da EU preuzme taj teret. Ali, kao što je Putin i rekao nedavno u Valdaiju, potencijalni ulazak Ukrajine u NATO od vitalne je važnosti za rusku sigurnost.

:: Veći dio ukrajinskog naroda izrazio je želju da pripadne Europskoj uniji. Nije li to jedina smjernica koju treba poštovati ukrajinska vlast?

Većina Ukrajinaca demokratski je 2010. izabrala Janukoviča. Koalicija gangstera, neonacista iz stranaka Pravij sektor i Svoboda izvela je državni udar uz pomoć američkog State Departmenta koji je vodila bivša neokonzervativna Cheneyeva pomoćnica Victoria F***K THE EU Nuland (u telefonskom razgovoru Victorije Nuland s američkim veleposlanikom u Kijevu, koji je procurio u javnost, ona odbija rješenja EU o tome koga bi željeli u novoj ukrajinskoj koalicijskoj vladi s komentarom "jebeš EU", op. a.). Da je SAD ostao suzdržan 21. veljače kad su se EU, Janukovič i vođe triju opozicijskih stranaka složili (bez sudjelovanja Sjedinjenih Država) da će postići kompromis i da će se izbori održati u prosincu, uvjeren sam da danas ne bi bilo građanskog rata u Ukrajini.

:: Čini se da cijenite Putina?

Nastojim opisati svijet takav kakav je danas, onoliko istinito koliko je moguće. Srednjostrujaške europske i američke medije zagađuju novinari prostitutke. Mnoge su kupile agencije poput CIA-e. Drugi su pozvani u elitne klubove poput Bilderberga ili Atlantic Bridgea, gdje su ih zavele moći NATO-a. Izvještavanje srednjostrujaških zapadnjačkih medija o Ukrajini od studenog 2013. godine bilo je sramotnije od ičega što sam dosad vidio. Mediji EU slijedili su politiku SAD-a 100 posto. Nije bilo objektivnog izvještavanja. Ja nastojim predstaviti rusku realnost kako je vidim. Putin nije svetac i griješi, ali ono što on danas radi obrana je osnovnih ruskih interesa i, prema mom mišljenju, njegova jedina opcija. On je u pravom ratu. Sankcije su američki ekonomski i financijski rat, u novom sofisticiranom obliku, koji vodi Američka riznica.

:: Slažete li se da je Putin moderna vrsta diktatora?

Prije se Barack Obama može opisati kao "moderni tip diktatora", ali izraz je previše nejasan da bih mogao dati ozbiljan odgovor. Putin je ruski nacionalist koji se bori na "slobodnom tržištu" pete kolone unutar ruske elite nastojeći ekonomski unaprijediti Rusiju. Frakcija koja prati Medvedeva, uključujući njegova zamjenika Arkadija Dvorkoviča te radikalnog Jeljcinova gurua slobodnog tržišta Jegora Gajdara, napravila je sve da uništi državne institucije, primjerice zagovarajući privatizaciju ruskih željeznica ili naftne i plinske industrije. Prosvjedni pokret Alekseja Navaljnija protiv Putina prije dvije godine financirao je američki State Department. Putin je poduzeo korake da zaustavi tu stranu destabilizaciju, kao što bi američka vlada poduzela da Rusija financira Occupy Wall Street i washingtonske proteste protiv Obame, što ona ne čini. Putinove poteze ja ne bih nazvao diktatorskim. Pojmovi "demokracija" i "diktatura" nose sa sobom puno emocija, a imaju tako malo sadržaja. Moto Orwellova romana 1984. "Rat je mir, mržnja je ljubav" opisuje na nesreću današnjih glasnogovornika američkog State Departmenta poput Victorije Nuland.

:: Protivili ste se sankcijama EU protiv Rusije tvrdeći da će to završiti loše za zemlje EU?

Sankcije samo vode prema jačoj polarizaciji. Miroljubiva ekonomska suradnja najbolji je način da se smanje rigidne tendencije u ruskoj politici. Razgovarao sam s mnogim Rusima. Putin i Rusija žele biti tretirati s minimalnim respektom kao ozbiljna nacija. Neokonzervativci u Washingtonu žele pak uništiti Rusiju kao funkcionirajuću naciju. Trebalo bi jasno reći da EU neće primiti nijednog novog člana u sljedećih najmanje deset godina, a ne samo Ukrajinu. Rusiji bi trebalo jasno poručiti da će europske članice uvijek staviti veto na članstvo Ukrajine u NATO, što Washington žarko želi. Bili biste iznenađeni koliko bi Putin i Rusija bili susretljivi u takvoj situaciji. Ali neki bi u Washingtonu tada bili jako bijesni. Strategija američkog State Departmenta odijeliti je EU, posebno Njemačku, od Rusije koristeći se pri tome Ukrajinom.

:: Kako u europskom ekonomskom i valutnom modelu prolaze male zemlje poput Hrvatske?

Europska monetarna unija strukturirana je tako da koristi privatnim bankama na račun građana Europske unije. To je bankarski udar – Deutsche Bank, BNP Paribas, SocGen, HSBC, Santander i drugih top banaka, zajedno s Europskom centralnom bankom i eurom. U modelu EU nema nacionalnog suvereniteta. On je protiv svega za što su se borili De Gaulle i Adenauer. Današnji EU ekonomski i financijski model dizajniran je da uništi nacionalni suverenitet uime "učinkovitosti". Cilj je pogodovati najmoćnijim bankama i globalnim korporacijama. Grci i duga kriza trebali su potaknuti na temeljno redefiniranje Europske centralne banke i EU. Umjesto toga, nije se dogodila nijedna jedina promjena. Nijedan jedini bankar nije poslan u zatvor za financijski zločin i prijevaru kao što je to učinjeno u Islandu. Uvijek sam mislio i često govorio da Hrvatska može samo izgubiti priključenjem EU. Na žalost, bojim se da sam bio u pravu.

>> William Engdahl: Na Krku bi bilo zanimljivo potražiti naftu