Krumpir, grah, jaja, šećer, ulje, riža... za više od 3500 Osječana

Radila sam pune 33 godine u nekadašnjoj velikoj osječkoj tvornici namještaja Mobilija. Pod najvećim granatama odlazila sam na posao za vrijeme rata, padala sam u nesvijest od strahote. Firma se zatvorila 1995., nisam se više nigdje uspjela zaposliti jer sam se i razboljela, dvaput sam operirala kralježnicu. Mirovina mi je danas 1100 kuna – priča nam sjetno 67-godišnja Osječanka dok strpljivo stoji u redu ispred socijalne samoposluge.

”Razvlačim koliko mogu”

Čeka namirnice koje će joj priskrbiti nekoliko dana ili tjedana mirnijeg života. Velika podjela, kako ih zovu, “paketa života” za više od 3500 Osječana u teškoj situaciji počela je u ponedjeljak u socijalnoj samoposluzi u Osijeku koju vodi Humanitarna udruga “Rijeka obitelji”.

Riječ je o projektu “Za bolje i sretnije sutra”. U paketima je 19 prehrambenih i 5 higijenskih proizvoda: krumpir, grah, jaja, kobasica, brašno, riža, tjestenina, mlijeko, svježi sir, šećer, ulje, džem, riblje konzerve, toaletni papir...

– Sama živim, razvlačim koliko god mogu ono što dobijem. Nikada nemamo koliko bi nam trebalo, ali bez ovih paketa ne bih uspjela jer kada platim režije, ništa mi od mirovine ne ostane – ističe ova umirovljenica.

Nekoliko metara dalje, u redu koji se protezao duž ulice, na zid je naslonjena 36-godišnja samohrana majka dvoje djece. Kćeri je 16, a sinu 14 godina, nisu došli s njom po hranu jer ih je sram.

– Jako im je neugodno zbog toga što smo prisiljeni moliti za hranu. Ostala sam bez posla, podstanari smo, primam zajamčenu minimalnu naknadu i paketi koje dobijem u samoposluzi zaista mi jako puno znače. Pekar sam po struci, teško mi je naći posao, a i ono što se nudi uključuje pretežno noćne smjene, što je meni teško prihvatiti zbog djece. Nemam ih s kime ostaviti, pokušala sam, ali znali su me prijaviti da su mi djeca sama pa si stvorim dodatne probleme – priča ova mlada žena.

Baš zbog straha od komentara u javnosti, mnogi ne žele reći svoje ime. Supružnici Gordana i Bernard Vildman, pak, desetak godina kucaju na vrata “Rijeke ljubavi”, otkako se otvorila. Žive od 960 kuna njezine socijalne pomoći i 350 kuna njegove naknade. Bernard ne radi od 2010., otkako je obolio.

– Snalazimo se tako što pratimo gdje su akcije u trgovinama i tada kupujemo, a skupljamo i boce – iskreno će nam oni.

– Po službenim statistikama iz Grada Osijeka, u socijalnoj je potrebi oko 7000 građana, no ja vjerujem da ih je približno 10.000 – započinje Štefica Čučak, čelnica Humanitarne udruge “Rijeka ljubavi”.

Skrbe oni za 1000 obitelji, nedavno su baš dodali stotinjak novih na popis. Riječ je o ukupno 3500 osoba, od kojih je 600 djece.

– Imamo na brizi i obitelji s desetero djece, a prosječno su četveročlane. Kod nas natalitet ne pada. Nadalje, 70-ak je starih, bolesnih, nepokretnih, branitelja je 60-ak... Posebice je teško samcima: kad odu u mirovinu, već su im manja primanja, ako im partner umre, još je teže, a razbole li se, dođu iz bolnice i nemaju više kamo. I takvih je jako mnogo – navodi Čučak.

Zahvala donatorima

Sreću jučer nitko nije krio što je, kako kažu, nakon dvije godine krenuo projekt “Za bolje i sretnije sutra”, vrijedan više od 4 milijuna kuna.

– Paketi će osigurati sve što je potrebno jednome domaćinstvu. Više neće biti gladnih u našemu gradu, a ja neću morati prosjačiti i moliti za namirnice za naše najpotrebitije. Moja koljena krvare od moljenja, jer mi nismo ni na državnom, ni na županijskom, ni na gradskom proračunu. Prati nas redovno, pak, Regionalna razvojna agencija, kroz svih pet dosadašnjih projekata, od kojih su tri europska, a dva iz socijalnog programa – navodi naša sugovornica, i zahvaljuje svim donatorima bez kojih ne bi uspjeli.

Nedostaje im još jedno manje vozilo kojim bi mogli nositi namirnice starima i nemoćnima.