Bivša jedinica vatrenih, Dinamov rekorder s 802 nastupa, Tuđmanov odnosno Ankičin liebling, kojeg je htio i Real, a nikad nije nikamo otišao, nakon dvije godine progovorio je za Max.
Kako to da ste, tako u tišini, proljetos otišli u Saudijsku Arabiju?
– Zlatko Dalić, moj bivši suradnik (ne želi reći pomoćnik, nap. a.) u mladoj reprezentaciji, bio je trener selekcije do 23 godine Al Hilala i otvorila mu se mogućnost da preuzme prvu momčad. Pozvao me da nastavim voditi olimpijsku selekciju i s obzirom na to da je ovdje situacija oko nogometa takva kakva je, nisam ni sekunde dvojio. Nisam ni htio da se to publicira, pa kakve veze ima jesam li ja otišao i kamo?!
Dakle, u 50. ste godini dočekali prvi transfer u inozemstvo!
– Ne, pa igrao sam u Bugojnu, bio sam, dakle, u inozemstvu, ha-ha. Bilo je to jako lijepo iskustvo u Arabiji, jako sam zadovoljan, iako se živi s dosta restrikcija, životne su navike dosta drugačije. Ako to prihvatite, sve je u redu. A uvjeti rada su fantastični, to je jako velik klub.
U saudijskim razmjerima?
– Azijski klub stoljeća!
Dakle, azijski Real?
– Da, azijski Real i Barcelona. Zapravo, Real i Al Hilal jedina su dva kraljevska kluba u svijetu. Uz Dinamo, naravno, ha-ha...
No, epizoda je trajala kratko, svega tri mjeseca.
- Običaj je ondje da kada miču trenera prve momčadi, odlaze i treneri svih mlađih uzrasta jer novi dovodi svoje ljude.
Znači li to da ste se odlučili za trenerski poziv?
- Stalno sam na raskrsnici, ali životne su mi prilike takve... Ne utvaram si da sam jedan od onih koji mogu biti sve: trener, sportski direktor, predsjednik..., što god se ponudi, da kažem “rođen sam za to”, kao što je običaj kod nas. Puno zavisi o sredini u kojoj ste, može li vas veseliti taj rad. A ne da moram voditi brigu hoće li plaća, kada će plaća, imamo li što obući, je li oprema oprana, a autobus naručen...
Moraš biti ‘s nekim’...
A jeste li otišli iz HR-nogometa?
– Ne, dapače, sad ga pratim i više nego ranije.
I prihvatili biste trenerski posao u Hrvatskoj?
– Ovisi o sredini u kojoj bi mi se pružila mogućnost. Ne bih pošto-poto prihvatio jer nisam tip koji bi u svakoj sredini mogao egzistirati, jer ne želim biti ulizica.
To se vjerojatno najviše odnosi na Dinamo...
– Ne, uopće nisam aludirao na Dinamo! Dapače, govoreći o uvjetima i financijama, kod nas su klubovi u teškoj situaciji, a Dinamo nema problema.
Dakle, mogli biste raditi u Dinamu?
– Zavisi u kojim okolnostima...
>> Dražen Ladić vratio se na klupu! Vodi mladu momčad Al Hilala
Pa u ovim sadašnjima, sad Mamići traže trenera.
– Ne mogu reći baš da bih mogao u ovoj konstelaciji biti tu jer probali su oni i malo... ima jedna prosta riječ (preveli smo je bahatiji, nap. a.)... od mene, koji su mislili da će uspjeti pa nisu. No, daleko od toga da Dinamo ne može biti sredina u kojoj se može lijepo raditi.
A Hajduk? Iako pada na onom preduvjetu stabilnih financija...
– U desetak godina nekoliko je puta Hajduk krenuo na taj svoj dišpet, koliko se vole ponositi njime, pa bi ih to držalo jedno vrijeme, ali teško može biti kontinuitet. I sad vlada euforija, za svaku pohvalu, ali onda treba podrška sa strane, izvan same momčadi, pa počnu padati.
Je li vas zvao neki naš klub?
– Razgovarao sam s jednim klubom, ali ništa od toga.
Dakle, niste zatvorili vrata radu u Hrvatskoj, iako vam je odlazak s funkcije bio razočaravajući. Niste se mirili s otkazom za koji je povod bila prometna nesreća, iako sudski proces još nije bio ni počeo, a kamoli da vam je dokazana krivnja. Jeste li se razočarali u hrvatski nogomet?
– Nitko u Hrvatskoj nije amnestiran načina na koji se događaju stvari, smjene. Nije me pogodila smjena koliko je način, toliko licemjera i podlog ponašanja..., zato mi je bilo jako krivo. Zbog načina i stavova koje su iznosili ljudi koji imaju deset puta više putra na glavi nego ja.
Mislite li na tadašnjeg predsjednika Markovića i tajnika Srebrića?
– Najmanje na njih. I u to vrijeme kad je pokojni Marković bio predsjednik ne može se reći da su njih dvojica bili glavni. U Izvršnom je odboru HNS-a bilo toliko ulizica...
Dakle, opet se vraćamo na Mamića, koji vodi glavnu riječ u hrvatskom nogometu.
– Znam da bi vam odgovaralo da pljujem po Zdravku, ali nemam razloga pljuvati. Svi znamo kakav je, što mogu novoga reći? Imam mišljenje, može se netko slagati sa mnom ili ne, ali kod nas se stalno govori o svađama a ne o dijalogu i razmjeni mišljenja. I to je jedan od razloga što je u Saudijskoj Arabiji ljepše raditi: možeš imati mišljenje, a da to ne znači da se s nekim svađaš ili prepireš. Kod nas se previše gleda tko je s kim i protiv koga. Uglavnom se tako i dolazi na funkcije. Bitnije je da si s nekim ili da si protiv nekoga.
Pa jeste li vi bili “s nekim” kad ste postali izbornik mladih?
– I sam sam se iznenadio što su mi ponudili funkciju. Najviše zahvaljujući pokojnom Vlatku, jer je procijenio da želi nekoga tko nije pod utjecajem menadžera i lobija koji žele svoje igrače u mlađim selekcijama, kao što je dotad uglavnom bilo. Pa odatle i geneza problema oko neodazivanja igrača i neodgovornog ponašanja.
Imate li osjećaj da ste nešto promijenili?
– U početku smo imali problema oko neodaziva, paušalnih odaziva, kad klub ili pojedinci u klubu određuju kad je u interesu da puste igrača ili kad ga baš i ne bi pustili. Ali uspjeli smo to riješiti. To je najveći dobitak: da smo posložili stvari, da je bio ponos i čast doći i igrati za mladu reprezentaciju, pa su došli rezultati, pa smo i medijima postali zanimljivi.
Nemam stav o Štimcu
Ladić je vodio mlade u tri ciklusa: u prvom je imao samo dvije utakmice i ispao od Ukrajine i Bugarske, u drugom je završio drugi u skupini iza Italije, a u trećem je osvojio skupinu pa u doigravanju ispao od kasnijeg europskog prvaka Španjolske.
- Htio sam ostati, radili smo dobro, pa dva mjeseca prije otkaza produljio sam ugovor sa savezom! A onda je došla nesreća pa su ljudi koji imaju debele dosjee izigravali moraliste.
>> Čarli je pravi lider... A Modrić nije, nema potrebnu osobnost
Jesu li vas neki igrači iz mlade vrste oduševili ili razočarali kasnijom karijerom?
- Svakako smo mogli dobiti više igrača, ali smo ih prebrzo potrošili. Jer ne postoji studiozna vizija, slijed razvoja igrača.
Vodili ste i Mandžukića i imali incident s njim kada ste ga potjerali iz kampa u Tuhlju jer nije bio u sobi kad su igrači trebali biti. On je kasnije objasnio da je u predvorju hotela telefonirao sa sestrom, smatrajući da time nije počinio nikakav prekršaj.
- I tada je pokazivao izniman nogometni talent, ali su ga druge stvari sputavale da to prezentira.
Čini mi se da pritom ne mislite na ozljede...
- Imao je svoje mušice i na vrijeme je preokrenuo u sebi da postane što jest, vrhunski igrač.
Je li kod vas igrao presing koji ga je proslavio kod Heynckesa?
- Kvaliteta trenera i jest da najbolje iskazuje potencijal igrača, a ne da igrač igra ondje gdje trener misli da bi trebao. Pa taj presing je njegov stil igre, i uz to zabija.
Isti problemi s klubovima opet su prisutni, i Niko Kovač ih je imao kao izbornik mladih.
- Mojim odlaskom lagano se vratilo na liniju manjeg otpora. Kad je došao Niko, koliko sam vidio kroz razgovor s njim i u medijima, htio je da bude kako treba biti i kako je u uređenim državama. Niko ima pedigre što nije s naših prostora, svi ga respektiraju, ne ulazi s mišlju tko je čiji igrač. Pravo je rješenje i za A-vrstu u ovom trenutku, da podigne igrače i ozračje. Kod njega nema “on je igrač od onog i onog”.
Dobro, da razjasnimo nešto: svi govore “ima guranja u reprezentaciju, ali to se događalo onima prije mene”. Pa jeste li imali vi imali takva iskustva?
- Ljudi oko nogometa znali su kakav sam i što bi se dogodilo da su mi se na taj način obraćali. Ponekad mi je Srebrić diskretno skrenuo pažnju na nekog igrača, ali ne da ga je nametao na popis. To sam zapravo i volio, kad su mi ukazivali na neke igrače, pa da odem sam i provjerim je li to igrač za reprezentaciju. Tako smo i dobili 4-5 reprezentativaca.
Niko Kovač u biografiji se požalio da ga Ćiro nije vodio u Francusku 1998. jer je neke igrače trebalo forsirati zbog prodaje.
- Kamo sreće da je to stalo s Ćirom... No, kod nas se, nažalost, samo konstatira a ne radi se ništa da se ispravi takvo stanje.
Pa i vi ste bili u stožeru A-reprezentacije na velikom natjecanju, Barićev pomoćnik na Euru 2004. Znači li to da ste doživjeli guranje igrača u reprezentaciju?
- Najlakše se praviti slijepcem i reći “nisam primijetio”. Ali, na taj način hrvatski nogomet neće napredovati...
Slažete li se sa Štimcem da je Šuker preuzeo odgovornost smijenivši ga? Jer, za moguće ispadanje od Islanda ne može krivac biti Kovač, a ni Štimac.
- A što kod nas znači odgovornost?
Da, očito ne puno kad je i sam Šuker na pitanje hoće li otići ako se Hrvatska ne plasira na SP rekao da “predsjednik saveza odgovora na izborima”...
- Teško će novi izbornik u tako kratkom roku nešto napraviti, govoriti o šok terapiji u reprezentaciji je smiješno. Reprezentacija naprosto mora biti disponirana taj dan za tu utakmicu.
Dakle, nije trebalo micati Štimca?
- Nisam to rekao. Nemam neki stav o tome.
Jedan ste od vatrenih koji je ušao u trenerske vode. Tko vam se čini najveći potencijal: Bilić. Prosinečki, Štimac, Jurčić, Jarni, Soldo, Tudor...?
- Ušli smo u trenerski đir, ali još treba proći vremena da bismo počeli trenerski razmišljati. Zasad još uvelike igrački razmišljamo. Što je nekad dobro, a nekad nije. Nismo imali staža kaljenja kod iskusnog trenera.
Dobro, ali tko je sposoban načiniti iskorak, velik rezultat, poput nekad Ćire, Barića, Jozića...
– Eto, i to je važno: tko je od ovih koje ste naveli odgojio neke trenere? Jer nema sustavnog rada, školovanja, mentorstva. A olako se donosi sud “ovaj je super, ovaj ne valja”...
Najviše trenerski luta Dinamo.
– A što novoga da kažem o plavima? Dinamo je stalno pod nekim pritiskom, mora osvojiti, mora prezimiti u Europi, mora ući u Ligu prvaka... i onda je euforija ili tragedija. Ne, ne slažem se da ima bolju momčad nego prijašnjih godina kada je igrao u Ligi prvaka. Puno je pozicija pokriveno novim igračima, sve je više stranaca, a njima treba dulji period prilagođavanja. Da, Soudani, Fernandes, Pinto... kvalitetni su igrači, ali opet, ni jedan ne može sam riješiti utakmicu., što se od njih očekuje.
Ivković radi dobar posao
Navodno je sve dogovoreno s Ivkovićem da preuzima klupu.
– Tomo radi dobar posao u Lokomotivi, a sad treba vidjeti kako će svoje zamisli realizirati u drugoj sredini.
Je li bolji Zelenika ili Vargić?
– Zelenika je tek zakoračio u seniorski nogomet, jako je dobar potencijal, a o radu u klubu ovisi njegov put. A Vargić je dugo prisutan, u dobroj je sredini, klub je ostvario dobre uspjehe... Da, imao je zapaženih obrana, zato Rijeka i jest tu gdje je.
Ali u reprezentaciji nakon vas i kraće Butine vladaju Hajdukovi vratari: Pletikosa, Runje, Subašić ispred su Kelave, Lončarića... A Dinamo ima talentirane vratare, zar ne?
– Bili su talenti, ali ih nema. Eto, pa Dinamo kupuje vratare (Koch, Migliore, Sandomierski, nap. a.), to dovoljno govori.
Vi ste igrali u Dinamu 14 godina. Ili ipak niste...
– Da, 13 godina traje sudski spor u kojem dokazujem da sam igrao za Dinamo! Gdje smo? Ondje gdje smo bili i prije sedam i prije tri godine... Ma, to je tako u Hrvatskoj i zašto se praviti da živim u Njemačkoj, SAD-u ili ne znam gdje kad živim u Hrvatskoj i dijelim sudbinu svih Hrvata.
Pa dobro, vjerujete li da ćete dokazati da ste igrali u Dinamu?
– U Saudijskoj Arabiji rekli bi “dat će bog”...
Ladić je jedini na sudu s klubom. Neki koji su 90-ih imali ugovore s Croatijom d. d. naplatili su se iz stečajne mase, dobili su otprilike 10 posto ugovora, a neki koji su imali ugovor s udrugom građana Croatia nagodili su se. Tih se dana, 2000. godine, pisalo da Ladić spori oko posljednjeg ugovora koji je iznosio 400.000 eura za sezonu.
Na sudu je i zbog prometne nesreće iz 2010. koja ga je stajala posla u HNS-u. Nepravomoćnom presudom Ladić je osuđen na godinu dana uvjetno.
Šuker mi je susjed
U kakvom ste odnosu s vatrenima?
– Korektnom sa svima, ni sa kim posebno prisan. Šukera vidim često u kvartu, obojica živimo na Zelengaju. Sjednemo li na kavu? Ne, nema kafića! Poslovne ponude? Nije mi nudio ništa, mislim da on ima previše onih koji traže...
Dopadaju li vam se Stanićevi stavovi?
– Jedan je od rijetkih koji kaže svoje mišljenje, ne držim ga u ladici “ulizice”. Zato ga i nema nigdje. No, ljudi to prepoznaju.
>> Već su 23 godine prošle od prve povijesne pobjede Hrvatske
Niste promijenili puno klubova u karijeri, ali jeste puno trenera. Bilo je i onih čije su upute bile “izvolite van i pobijedite, ne zanima me kako!”, a najbolji je bio...
– Otto Barić ostavio je na mene najveći dojam, a nakon njega Ardiles. Iako nije bio omiljen među novinarima, a u to vrijeme u klubu se mišljenje sedme sile jako uvažavalo. I Stipe Peak, trener vratara u Bugojnu.