Loptanje vanjskim dugom

Je li vanjski dug doista dosegnuo kritičnu razinu nakon koje više ni Vlada ne bi smjela ostati prekriženih ruku? Hrvatska, naime, nastavlja učvršćivati poziciju najzaduženije zemlje u regiji te je u travnju inozemni dug skočio za dotanih pola milijarde eura. Centralna banka u specifičnom bankarskom žargonu šalje poruku o nužnosti "usklađenog korištenja mjera monetarne i fiskalne politike", što je zapravo bio poziv državnim financijašima da se dodatno angažiraju. Instrumenti koje je upregnula centralna banka, poskupišvi poslovnim bankama inozemne izvore, nisu suspregnuli inozemno zaduživanje bankarskog sektora i sada se traži jači angažman Ministarstva financija, odnosno Vlade.

Iz Ministarstva financija međutim  prilično gruba odbijenica. Proračunski deficit je spušten, odgovaraju državni financijaši. Još malo pa će biti u okvirima Maastrichta, što znači da se država prilično disciplinirala u trošenju, a aktivirala u prikupljanju prihoda. Sve izvan toga u izbornoj je godini presklizak teren. Povećanje trošarina na automobile, što bi možda ohladilo ambiciju građana za obnovu voznog parka, baš je ona vrsta poteza koju Vlada, što je u mandat ušla s obećanjem o skidanju poreznih nameta, nikako neće poduzeti. Nećemo mi biti ti koji će ljudima poručivati nek se voze u starim ragama, odgovorili su u Katančićevoj što je, naravno, odmah došlo i do Trga hrvatskih velikana, odnosno sjedišta Hrvatske narodne banke.

Preuveličava li guverner opasnost od tempa inozemnog zaduživanja ili se ministar financija ponaša prekomotno? Bi li središnja banka trebala biti još malo strpljiva i samozatajna ili je u pravu Vladina strana kad smatra da se s bankarskim sektorom treba gombati monetarna vlast? Kakva je u svemu uloga šefa države koji je prvi naručio studiju o kretanju inozemnog duga, a potom kao da je ostavljena u nekoj ladici? Koliko je u svemu tome važno što guverneru upravo istječe mandat, a još se ne zna odogovor o nasljedniku? I peto, a zapravo prvo, kakve su moguće posljedice po građane: za one koji drže polovicu od ukupne mase raspodijeljenih bankarskih kredita, kao i za one koji drže gotovo tri četvrtine ukupnih bankarskih depozita?

Crni scenarij, o kojem nitko ne voli govoriti, kaže da bi moglo doći do kolapsa, pa bankama neće pomoći hipotekarna osiguranja jer bi u slučaju krize, cijene nekretnina naglo pale. Banke koje odobravaju kredite, toga se očito ne boje, jer još nema povećanja kamata, a u analizi koju je naručila udruga bankara, tvrdi se da je njihova "naslijeđena profitabilnost" toliko velika da još ne moraju popuštati.

Vanjski promatrači, koji možda nisu do kraja lišeni interesa, ali koje se smatra objektivnima, drže da fiskalna politika ne bi trebala ostati po strani. Početkom svibnja u Bruxellesu iz krugova oko Europske centralne banke i Euopske komisije stigla je dijagnoza koja u stabiliziranju vanjskog duga vrlo važnom vidi ulogu fiskalne politike. U Vladinoj strategiji razvoja do 2113. godine, koja doduše još nije operativan dokument, također se kaže da monetarnu politiku treba rasteretiti odgovornosti za vanjski dug, a upregnuti fiskalnu politiku...

Na stolu je i treće mišljenje, po kojem Hrvatska jednostavno prolazi fazu gladi za potrošnju i kredite, u kojoj su i neke druge tranzicijske zemlje, te da će vanjski dug i dalje rasti dok banke ne ocijene da je rizik prevelik. Građanima štedišama utjeha može biti samo to da se katastrofičarska atmosfera oko vanjskog duga već dugo napuhuje, ali na sreću, bez učinka. Stranke pak vjerojatno uviđaju da je smanjivanje vanjskog duga poput smanjivanja poreza  tema s kojom ne treba ići u predizborna obećanja.