Mamić Hrvatsku toliko voli da je od kazne pobjegao u BiH

Ne hinim da nisam zgromljen ili konsterniran, ali se dobro osjećam. Moram vidjeti kakav će biti moj odgovor. A on će biti oružje koje zasad nije zabilježeno na prostoru Hrvatske i BiH. Ne pravo oružje, nego civilizirano. Ne bih htio biti u koži ljudi koji su mi ovo napakirali i presudili mi. Vijeće je samo vrh ledene sante. I ti ljudi neće mirno spavati...

Skandalozne su to riječi – zbog kojih je upao u nove probleme jer će tužiteljstvo zatražiti provođenje izvida zbog moguće prijetnje – koje je sa sigurne udaljenosti, iz Međugorja, gdje je “išao potražiti mir koji mu je potreban jer bi odlazak na objavu presude u njemu pobudio frustracije”, izgovorio Zdravko Mamić, malo nakon što je čuo da ga je vijeće Županijskog suda u Osijeku nepravomoćno osudilo na šest i pol godina zatvora.

Prisjetite se najvećih ispada Zdravka Mamića:

Pljačkanje svetinje

Osuđen je jer je iz Dinama, koji mu je, kako je nebrojeno puta kazao, “najveća svetinja”, zajedno s bratom Zoranom Mamićem, Damirom Vrbanovićem i poreznikom Milanom Pernarom te uz asistenciju Luke Modrića i Dejana Lovrena – kako je u optužnici tvrdio USKOK, a u nepravomoćnoj presudi sada potvrdio sud – izvukao oko 112 milijuna kuna, koje je potom pospremio u svoj džep. I džepove svoje obitelji, omogućivši im tako život na visokoj nozi kakvim živi nova hrvatska buržoazija, čiji je Mamić tipičan primjer. Mamić i njemu slični ljudi koji su se preko noći obogatili, na počesto sumnjive načine, podrijetlo svog prvog milijuna nikada nisu objasnili, a dok si se okrenuo, postali su društveni i moralni stup klijentelističke, korumpirane Hrvatske u kakvoj danas živimo. I kao “moralne”, društvene veličine, nisu propustili ni jednu prigodu da ostatku Hrvatske, koji nije imao tu (ne)sreću da se preko noći uz pomoć “prijatelja” i političkih pokrovitelja obogati, dociraju o domoljublju i ljubavi prema domovini.

A ta se “ljubav”, kao što se vidi na primjeru Mamića, iskazuje tako da se pljačka svetinja te da se sa sigurne udaljenosti iz rezervne države prijeti sucima i tužiteljima, dok se neistomišljenike proziva izdajnicima i mrziteljima Hrvatske. Retorika je to kojom se Mamić proteklih godina često služio zagađujući javni prostor, a koliko “voli” Hrvatsku i on i njegovi suoptuženici, pokazali su time što nisu, prosto rečeno, imali muda da se pojave u sudnici osječkog suda i suoče s posljedicama svojih (ne)djela. Umjesto da svoju često proklamiranu nevinost dokazuje na za to jedinom mjerodavnom mjestu, u sudnici, Mamić mjesecima javno urla kako je žrtva montiranog političkog procesa.

Video: Ivo Čagalj/PIXSELL

Svoje tvrdnje, ničim, naravno, nije potkrijepio, a vrhunac njegova agresivnog ekshibicionizma dogodio se dva dana prije objave presude kada je na još jednoj u nizu izvanrednih presica optužio Dinka Cvitana, bivšega glavnog državnog odvjetnika, i Tamaru Laptoš, v.d. ravnateljicu USKOK-a, da su radili pritisak na sud. Po Mamiću, dokaz za to su preslici ne baš uvjerljivih SMS-ova, previše sličnih onima koje je nedavno javnosti dostavio Ivica Todorić, još jedan domoljub, koji je “40 godina sve radio za Hrvatsku”, da bi na kraju spas od njezina pravosuđa pronašao u Londonu.

Zanimljiv je taj obrazac “velikih” Hrvata koji o svom hrvatstvu i domoljublju na sva zvona govore i galame, a kada zagusti, pohrle u okrilje rezervne im države, čije su državljanstvo, zlu ne trebalo, u međuvremenu ishodili. Radio je tako Miroslav Kutle, radio je tako Branimir Glavaš, a Mamić je samo zadnji u nizu tih “junaka” koji su tvrdili da Hrvatsku jako vole i da bi za nju krvi ispod vrata dali, no tako “hrabri” kakvi već jesu, ipak nisu imali hrabrosti izaći pred sud voljene im države kako bi se suočili s posljedicama svojih (ne)djela. No zato se nisu libili “hrabro”, s rezervnog položaja i sigurne udaljenosti, iz svih oružja pucati po protivnicima, što je obrazac kojim se sada i Mamić koristi. Prijeti on tako sucima i tužiteljima unaprijed znajući da mu se zbog toga ništa neće dogoditi. Pa prijetio je i prije s izvanrednih konferencija za novinare bivšem glavnom državnom odvjetniku Cvitanu, pa ga nitko zbog toga nije pozvao na red. A morao je i trebao jer se u civiliziranim državama prijetnje tužiteljima i sucima ne toleriraju, a još manje olako shvaćaju.

Veleizdajnički USKOK

Arsenalu prijetnji Mamić je sada dodao i optužbe za veleizdaju nacionalnih interesa, još jednoj omiljenoj floskuli svih sličnih njemu, unaprijed proglasivši USKOK glavnim krivcem za možebitni fijasko reprezentacije na predstojećem SP-u u Rusiji. Jer tužitelji su se drznuli dirnuti u Modrića i Lovrena, čime su kao narušili navodni sklad reprezentacije, a Mamić i mnogi slični njemu u tome vide urotu neviđenih razmjera svih “nedomoljuba koji ne podnose Hrvatsku”. I koji su se, kao pravi mrzitelji svega hrvatskog, usudili istraživati nacionalne nogometne ikone te nepravomoćno presuditi bossu hrvatskog nogometa desetak dana prije početka najveće nogometne smotre na svijetu.

U toj igri zamijenjenih teza ni Mamić ni njegovi istomišljenici nisu ni pokušali objasniti kakve veze domoljublje ima s kršenjem zakona? Jer Modrić i Lovren su, figurativno rečeno, uhvaćeni s prstima u pekmezu. Možda su bili mladi i neuki u trenutku kada su potpisivali sporne anekse ugovora, potom podizali novac u banci i direktno ga davali Mamićima. Možda u tom trenutku nisu bili svjesni da čine kazneno djelo, zbog čega, u krajnjem slučaju, i nisu završili s Mamićem na optuženičkoj klupi. No da su učinili nešto što baš nije u skladu sa zakonom, moralo im je, ako ne prije, postati jasno u trenutku kada su dobili poziv da kao svjedoci budu ispitani u USKOK-u. Ono što su ondje rekli zapisano je i postalo je sastavni dio spisa, a Modrić i Lovren završili su na klupi za svjedoke. Gdje su, jasno i glasno, upozoreni da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

Kao odrasle i punoljetne osobe, Modrić i Lovren valjda su bili svjesni da laganje na sudu ne može proći bez posljedica. Situaciju u kojoj su sada sami su isprovocirali i skrivali, pa bi se valjda i s posljedicama te situacije trebali znati nositi. To što je Modrić nogometna nacionalna ikona, a Lovren zvijezda legendarnog Liverpoola, suprotno stavu mnogih u ovoj državi, ne znači da njih dvojica mogu kršiti zakone. A još manje znači da je pokretanje postupaka protiv njih nedomoljubni čin, što Mamić i njegovi sljedbenici imputiraju USKOK-u.

Pa Modrić je i u Španjolskoj optužen zbog neplaćanja poreza pa tamošnjoj javnosti i nogometnim bossovima nije palo na pamet da španjolske suce i tužitelje optuže za nedomoljublje i podrivanje Real Madrida! Razlog tome vjerojatno leži u činjenici što se u normalnim državama, od kakvih je Hrvatska miljama daleko, živi po maksimi da su pred zakonom svi jednaki te da je kazneno djelo kazneno djelo bilo da ga je počinio prosjak, nogometna zvijezda ili kralj. Sustav je to vrijednosti koji u današnjoj moralno erodiranoj Hrvatskoj većini nije razumljiv, a kamoli prihvatljiv. I baš zbog urušavanja cijelog vrijednosnog sustava, koji u Hrvatskoj traje godinama, nakon svega što se u posljednjih godinu i pol dana čulo u sudnici osječkog suda, i dalje je moguće da boje HNS-a u Rusiji brani i Damir Vrbanović, izvršni direktor HNS-a, nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora zbog svoje uloge u izvlačenju novca iz Dinama.

Činjenica da je Vrbanović, zajedno s Mamićem, od 2015. na udaru USKOK-a, HNS-u i Davoru Šukeru nije predstavljao problem ni onda ni sada. Ni u jednom trenutku vrhuški koja upravlja hrvatskom nogometnom kaljužom nije na pamet palo da bi minimum pristojnosti, kada je već Vrbanović sam nema, bio da ga se udalji sa svih funkcija koje obnaša u HNS-u jer se protiv njega vode ne jedan, već dva sudska postupka. Istom tom HNS-u na pamet nije palo ni da s vodećih funkcija udalji Mamića, a ni GNK Dinamo u Mamićevim optužnicama i suđenjima nije vidio nikakav problem.

Doduše, sa spomenutih funkcija Mamić je sam odstupio, no to je ionako bio igrokaz za javnost jer je ostao savjetnik iz sjene i neprijeporni capo di tutti capi hrvatskog nogometa. Umjesto da ti postupci protiv Mamića i Vrbanovića, pa čak i oni protiv Modrića i Lovrena, posluže za rješavanje katastrofalnog stanja u nogometu te isušivanje nogometne močvare, oni su postali eklatantan primjer da su Šuker, Mamić i cijelo to društvo nedodirljivi jer ni oni ni institucije ne vide problem u činjenici da se spomenutih zakona ne pridržavaju ili ih zaobilaze.

Smjena šefa SOA-e

A kako bi i bili dodirljivi kad je Mamić, kao dobro obaviještena i umrežena osoba te svojevrsni zaštitnik cijele te klike, tijekom godina kojima je haračio hrvatskim nogometom prijateljevao sa sucima, policajcima, tajnim agentima, poduzetnicima, političarima... Stvorivši klijentelističku mrežu međusobno isprepletenih usluga i interesa, Mamić je bio svugdje rado viđen gost. Bio je čovjek čija su se agresivnost i vulgarni ispadi tolerirali vjerojatno i zato što ga se kao donatora HDZ-a, čovjeka bliskog vrhu HDZ-a te onog tko je organizirao proslavu rođendana predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, nitko nije usudio dirati. Ona o rođendanu nije htjela govoriti, no kad je priča postala javna, zbog toga je tražila smjenu šefa SOA-e Dragana Lozančića.

I ta epizoda pokazuje koliko je Hrvatska nenormalna i nemoralna država u kojoj je šef tajne službe smijenjen zato što je radio svoj posao istražujući Mamićeve sumnjive poslove. Nakon smjene Lozančića, koju je s organizacijom predsjedničina rođendana isprovocirao, Mamić je s punim pravom mogao zapjevati da mu nitko ništa ne može jer je jači i od sudbine. Njegova deluzija o vlastitoj veličini i moći trajala je do prošle srijede kada ga je sudbina, u obliku zasad nepravomoćne presude, ipak dostigla. Kao tipičan “veliki” Hrvat te još tipičniji predstavnik agresivne i glasne manjine koja je ovladala političko-medijskim prostorom Hrvatske, Mamić je ljubav prema domovini pokazao bijegom u BiH, odakle je već poručio da će mnoge stvari razotkriti kad za to dođe vrijeme. Drugim riječima, dojučerašnjim političkim zaštitnicima poslao je poruku, a jesu li je oni i kako shvatili, doznat će se vjerojatno u danima koji slijede.