Mene je u Zagrebu uhitio Stipe Mađarelo, a nakon uhićenja kazao mi je da se čeka Tomislav Merčep, kako bi me se pustilo. Ne znam zašto me Mađarelo nije odmah pustio, a dok me vozio u Pakračku Poljanu, razgovarali smo. U tom je razgovoru shvatio, da me nije trebao uhititi, no imao je obvezu odvesti me tamo. Kada smo stigli u Pakračku Poljanu, tamo sam zatekao Gunjevića, kojeg sam znao od prije jer je bio povjerenik Vlade za zdravstvo. Kazao mi je da je u Poljanu dovezen dan-dva prije mene te da je dobio udarac u prsni koš i kako su mu pukla rebra. Druge civile osim njega nisam vidio, a prije nego što sam pušten, razgovarao sam s Merčepom. On mi je tada rekao da je za mene interveniralo mnogo ljudi, mojih prijatelja i rođaka. Među njima je bio i Mario Fotak, zapovjednik topništva u Daruvaru, koji me je dočekao kad sam izašao. Rekao mi je da je o meni razgovarao s Merčepom te da su me zbog uhićenja tražili i u Daruvaru. Nije mi rekao zašto je o meni razgovarao s Merčepom – svjedočio je Dušan Maletić danas u nastavku suđenja Tomislavu Merčepu na zagrebačkom Županijskom sudu.
Merčepa se po zapovjednoj odgovornosti tereti za ratni zločin nad civilima počinjen 1991. na području Pakraca, Zagreba i Kutine, a Maletić je jedan od civila, koji je preživio odvođenje u logor u Pakračkoj Poljani. Odgovarajući na pitanja, svjedok je kazao da mu je Mađarelo rekao kako je Merčep taj koji će odlučiti o njegovu puštanju, a opisao je i kako mu je u jednom trenutku donio cigarete, sok i neku čokoladu.
Mladen Pezelj pukovnik je Hrvatske vojske i bivši je načelnik za poginule pripadnike HV-a u Ministarstvu obrane. Opisao je kako je sudjelovao u ekshumaciji u studenom ili prosincu 1995. u Pakračkoj Poljani.
– Kada smo tamo došli, tamo su već bili pripadnici UNPROFOR-a i Haaškog suda, koji su to vodili. Mogao sam samo gledati što se događa, a u jednom trenutku sam ih upozorio da krivo rade jer mogu oštetiti tijela. Nađena tijela bila su zakopana na dubini od 40 centimetara i bila su u najlonskim vrećama. Bilo ih je 19, a sjećam se da su pripadnici UNPROFOR-a kazali kako je to malo jer su im rekli da je tamo zakopano tisuću tijela te da je riječ o ljudima koje su ubili hrvatski vojnici – kazao je Pezelj. Objasnio je da su tijela bila lošem stanju te da su prevezena u bjelovarsku bolnicu radi obdukcije. No obdukcija, kazao je svjedok, nije napravljena, a Pezelj je tri do pet mjeseci kasnije dobio nalog da ekshumirana tijela pokopa na pravoslavnom groblju u Kukunjevcu. Kazao je da je to i učinio, obilježivši tijela brojkama od 1. do 19.
– Lani sam slučajno posjetio kolege na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu i u razgovoru s njima doznao sam da su obavili ekshumaciju na pravoslavnom groblju u Kukunjevcu. Na moj upit rekli su da su tijela bila na dubini od 160 do 180 centimetra i da ih je bilo 20. No ja sam tamo ostavio 19 tijela, na dubini od tri metra, pa mi je sve to sumnjivo i trebalo bi zapravo usporediti podatke kasnijih ekshumacija s mojom. Osim toga rečeno mi je da su tijela obducirana te da im je uzet uzorak DNK za analizu, no ja sam siguran da nisu obducirana, niti je uzet uzorak za analizu – kazao je svjedok.
Odgovarajući na pitanja, Pezelj je kazao da je tijela odlučio pokopati dublje nego što je to uobičajeno, kako s njima nitko ne bi manipulirao. Još je dodao da je vidio mnoge nelogičnosti u postupanju UNPROFOR-a te da je imao dojam kako ekshumaciju rade ljudi koji nisu bili stručni za to.
bez brige naci ce se dokazi