Osim rijetkih diplomata i još rjeđih skupljača bizarnih informacija, u Hrvatskoj do prije nekoliko dana nitko nije čuo ni znao da se belgijski ministar vanjskih poslova zove Karel de Gaucht. I da je "nesklon Hrvatskoj" i njezinoj integraciji u EU; posebno nakon hrvatskog odbijanja da Splitsku banku proda nasljednici omrznute Ljubljanske banke, Novoj ljubljanskoj banci.
Uz činjenicu da u toj banci svoj kapital ima i bogata belgijska banka KBC, pojavile su se i druge intrigantne činjenice: da je belgijski ministar utjecajni mason, pripadnik lože Velikog Orijenta, da se zbog hrvatskog opiranja ulasku slovenske banke, odnosno belgijskog kapitala, u Hrvatsku taj diplomat i belgijski masoni protive (bržem) ulasku Hrvatske u EU. Tako je, što zbog "kočenja pregovora" s EU, što zbog spominjanja uloge masona u tome, naoko samo financijska transakcija dobila i dodatnu hrvatsku dimenziju.
Osjetljivost Hrvata
U Hrvatskoj postoji specifičan senzibilitet kada je posrijedi govor o masonima. Poglavito o njihovu odnosu prema Hrvatskoj. Ta je osjetljivost jednim dijelom posljedica tradicionalnog uvjerenja koje uz tajna društva, kakvim se drži i masonsko, uvijek veže nešto zagonetno i zapreteno. No, osobiti je hrvatski interes za masoneriju posebno uzrokovan uglavnom prihvaćenim uvjerenjem da su masoni izmislili, a potom i stvorili karađorđevićevsku i Titovu Jugoslaviju. Uvjerenje se temelji na činjenici da su u Versaillesu poslijeratnu sudbinu svijeta, pa i prostora srušene Austro-Ugarske, odredili utjecajni političari ratni pobjednici među kojima su dominantni bili visokorangirani članovi masonskih loža.
Drugi temelj toga uvjerenja jest sastav Jugoslavenskog odbora koji se zdušno zalagao za stvaranje južnoslavenske države, a među čijim su članovima masoni bili i brojni i utjecajni. S hrvatske strane bili su to Hinko Hinković i već tada slavni kipar Ivan Meštrović. S druge, srpske pregovaračke strane bio je pak mason regent Aleksandar Karađorđević. Meštrović i Hinković kasnije će ugasiti svoje članstvo, a Aleksandar će masonom ostati do kraja života.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca utjecaj masona bio je vrlo velik od njezina početka do kraja; od umjetničkih do najmoćnijih financijskih i političkih krugova. Mason, regent Aleksandar, potpisao je promemoriju o njezinu utemeljenju, a književnik i diplomat, također mason, Ivo Andrić njezin kraj, tj. pristupanje Trojnom paktu. I nastanak komunističke Jugoslavije mnogi povezuju s masonskim utjecajem pozivajući se na masonstvo dvojice tadašnjih "gospodara svijeta", na Churchillovo i Rooseveltovo masonstvo.
Govorilo se, a govori se još i danas, da je i Tito bio mason. Pritom kao "nepobitan argument" služi činjenica da mu na grobu nema nikakvih obilježja, a da "baš tako običavaju masoni". Prvi veliki meštar obnovljene Velike lože Jugoslavije (ugašene 1940., a obnovljene 1990.) Zoran Nenezić tvrdi ne samo da je Tito bio mason nego da su to bili i Nikola Tesla i Miroslav Krleža!
Posrtaj u Jugoslaviji
Kao veliki meštar Nenezić se, kao i tadašnji talijanski ministar vanjskih poslova Giani de Michellis, protivio raspadu Jugoslavije, odnosno hrvatskoj samostalnosti. Nenezić je u pismu američkom predsjedniku Georgeu Bushu, ocu današnjeg predsjednika i masonu najvišeg stupnja, posebno tražio da se zauzme protiv stvaranja Hrvatske.
Nakon što je iz austrijskih loža u Hrvatsku 1991. "doneseno svjetlo" i počela obnova loža, poslije tragičnog iskustva "dviju masonskih Jugoslavija" gdje je hrvatsko masonstvo "zatajilo i teško posrnulo na jugoslavenskoj ideji" 1995. legalno je utemeljena Velika loža Hrvatske. Možda je njezino formiranje umanjilo trajnu hrvatsku bojazan od masonstva. Možda bi ta bojazan i nestala kad bi i hrvatski masoni javno djelovali hrvatski, kao što belgijski djeluju belgijski.