Zapamtite ova imena – Adrian Beker, Domagoj Bradač, Andrija Mandić, Petar Orlić, Daniel Paleka i Leon Starešinić. Sastav je to hrvatske matematičke reprezentacije koja se iz Hong Konga prošlog tjedna vratila s pet osvojenih medalja i osvojenim 30. mjestom u ukupnom poretku. Daniel Paleka osvojio je srebrnu medalju, dok su Adrian, Leon, Domagoj i Petar odnijeli brončane, a Andrija pohvalu. Nesumnjivo na ponos svakome, a pogotovo voditeljima ekipe Tonćiju Kokanu i Nikoli Adžagi. A upravo su nas Daniel Paleka i Nikola Adžaga posjetili jučer u redakciji i prenijeli nam svoja iskustva iz Hong Konga, ispričali kako se u matematici napreduje, tko je danas najbolji u svijetu i još niz sjajnih detalja iz discipline koju mnogi u školama smatraju dosadnom.
Zadaci se nikad ne ponavljaju
– Samo smo još jednom odnijeli šest medalja, dakle u tome je uspjela cijela reprezentacija – kaže Daniel koji je na Olimpijadama bio svaku godinu srednje škole, a pohađao je zadarsku Gimnaziju Frane Petrića. Svi ostali članovi reprezentacije učenici su XV. gimnazije u Zagrebu.
Nastava je sada završila, a Daniel je upisao Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu. Nije ovo Danielova prva medalja, u drugom je razredu srednje škole osvojio srebro na Olimpijadi u južnoafričkom Cape Townu, u trećem je razredu to ponovio osvojivši istu kolajnu na Tajlandu. Medalje su mu donijele i tri Oskara znanja. Nije to nimalo lako, 602 učenika iz 109 zemalja dobila su u uređenoj sportskoj dvorani kampusa hongkonškog sveučilišta šest zadataka za koje su imali četiri i pol sata. Netko će reći: pa u čemu je problem?
– Samo je šest učenika riješilo svih šest zadataka. A treba znati da je svako rješenje potrebno i temeljito obrazložiti, što uzima dodatno vrijeme. Svaki se zadatak boduje sa sedam bodova. Za pokazivanje razumijevanja ne dobije se ni bod, vrednuje se samo iskorak prema konačnom rješenju. Zadaća nas voditelja jest prenijeti rješenja naših učenika ocjenjivačkoj komisiji na najbolji način – kaže Nikola Adžaga koji je asistent na Građevinskom fakultetu u Zagrebu gdje predaje, jasno, matematiku. Srebrni olimpijac dodaje kako su voditelji na neki način njihovi odvjetnici pred komisijom. Daniel je riješio dva zadatka, za još dva je dobio po četiri boda, a za još jedan tri.
– Pogrešno je misliti kako u matematici zadatke rješavate zato da biste usvojili neku metodu ili način rješenja, odnosno da ga naučite. Riječ je o tome da se vježbanjem, a to može uključivati i tisuću zadataka, naučite prepoznavati o čemu se radi, stekne iskustvo u rješavanju tako da kada dođe vrijeme, poput natjecanja, možete riješiti zadatak s kojim se prije uopće niste susretali. A na međunarodnim matematičkim olimpijadama zadaci se nikada ne ponavljaju, kaže Daniel opisujući tajnu kvalitetnih matematičara.
– Upravo me zato privukla matematika u školi, to je jedini predmet u kojem te se potiče na razmišljanje, svugdje drugdje trebaš samo učiti. No prave sam izazove upoznao tek na natjecanjima, školska matematika ipak je prejednostavna. U natjecanjima nema mogućnosti da primijenite nešto što znate od prije, ne postoji šablona, uvijek se traži da pronađeš nove načine kako ćeš riješiti zadane zadatke, radi se o primjeni iskustava koja si stekao rješavanjem. I koncentracija je bitna jer se radi o ipak dugom periodu, ona je dobrim dijelom zaslužna što sam osvojio ta srebra – objašnjava.
Mađari dobri u kombinatorici
Nema prevelike filozofije oko sastava reprezentacije, to su učenici koji su bili najbolji na školskim, županijskim i državnim natjecanjima. Članovi su matematičke reprezentacije najbolji od najboljih. – Učenici prije odlaska na natjecanje prolaze pripreme u kojima se vježbaju zadaci iz nekog od četiri glavna matematička područja, algebre, geometrije, teorije brojeva i kombinatorike. Nema neke razlike u odnosu na druge zemlje, u razgovoru s drugim voditeljima saznao sam da su ponegdje u proces više uključeni studenti, ne samo kao mentori nego i puno aktivnije, te s učenicima rade na rješavanju. Kolega iz BiH rekao mi je da bude i velikih entuzijasta koji zbog natjecanja izgube i godinu na fakultetu! Mi prakticiramo simuliranje natjecanja, netko drugi ide metodom rješavanja zadataka na način da se jedan radi dok ga se ne riješi. No na kraju je sve na učenicima, oni puno rade i kod kuće – kaže Nikola Adžaga.
– Već su dvije godine zaredom u matematici najbolje Sjedinjene Države. Do tada je to bila Kina, a onda je Amerika napravila snažno ulaganje i to se vidi. Južna Koreja isto je jako dobra, sada su drugi, a Kina je tek treća – kaže Daniel koji ističe i jedan detalj iz tradicije. – Mađari su, recimo, jako dobri u kombinatorici jer u toj disciplini imaju veliku tradiciju. Praktično sve vezano uz kombinatoriku nosi ime nekog mađarskog matematičara. Imali smo se vremena družiti s kolegama iz drugih zemalja, ostajemo u kontaktu, gotovo je sigurno da ćemo ih ponovno negdje sresti – kaže Daniel koji se prisjeća jedne zgode.
– U Hong Kongu je bila i reprezentacija Sjeverne Koreje. Organizirali smo se da igramo nogomet, podijelili smo ih u suprotne ekipe misleći da će nam biti tek popuna broja. Kad ono, uzeo je Korejac loptu, predriblao sve i zabio! A onda im se pojavio voditelj i rastali smo se samo uz njihovo kratko “Moramo ići” – opisuje Daniel svoj susret s nacijom čiji je vođa svakodnevna novinska tema. – Život s matematikom ili bez? Oko 50 posto vrhunskih matematičara i ostane uz matematiku, nastave u znanosti. Ne isključujem da će i sa mnom biti slično, no ipak bih se prije toga želio okušati u realnom sektoru. Zanimaju me računala, želio bih u IT, to je srodno i jako se brzo razvija što znači da ću tamo možda imati slične izazove kao i na natjecanjima – kaže ponajbolji hrvatski matematičar Daniel Paleka.
>> Riješite ova 2 matematička zadatka i osvojite vrijedne nagrade!
Bravo, svaka čast dečki!