Javio se potajno iz brazilskog zatvora: Ovdje život ne vrijedi ni cigaru

Dobar dan i lijep pozdrav iz zatvora PLB Salvador Bahia u Brazilu, paviljon 5, ćelija B5 – započinje svoju priču Mato Pauk, 53-godišnjak iz Štitara pokraj Županje, koji je zbog šverca i proizvodnje kokaina u Brazilu osuđen na 18 godina zatvora, a kaznu već dvije godine služi u jednom od najzloglasnijih brazilskih zatvora. Pauku je brazilska policija lisice na ruke stavila prije točno pet godina na jednoj benzinskoj postaji u Brazilu nakon što je označen kao vođa skupine koja je imala laboratorij za proizvodnju kokaina u kojem je zaplijenjeno oko 180 kilograma te droge. Njegovo ime povezivalo se i s uhićenjima 17 srbijanskih državljana na čijim su imanjima brazilski specijalci u spektakularnoj akciji prije četiri godine zaplijenili vrtoglavih 620 kilograma kokaina.

Kod nas možda i najpoznatija akcija "razbijanja" dilera kokaina nazvana Spider web (Paukova mreža) dobila je ime upravo po Mati Pauku. U toj je akciji prije četiri godine, zahvaljujući suradnji čak šest policijskih agencija, razbijena deveteročlana skupina na čijem je čelu bio kanadski Hrvat Miroslav Mike Aničić (40). Prema optužnici USKOK-a, svi su oni od jeseni 2010. do travnja 2011. godine s Bahama i iz Dominikanske Republike privatnim zrakoplovima u Europu prokrijumčarili najmanje 174 kilograma kokaina, koji je prema sumnjama nabavljan od kriminalnog kruga kojem je pripadao i Pauk. I dok Aničić ovih dana može slobodno šetati Hrvatskom, iako je potkraj lipnja u ponovljenom suđenju na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na 13 godina zatvora (zbog toga što mu je potkraj srpnja ove godine istekao maksimalan rok koji može provesti u istražnom zatvoru od ukupno četiri godine), Mato Pauk još će godinama, kako sam kaže, gotovo svakodnevno strepiti za vlastiti život.

Bande organiziraju borbe

– Kada su me bacili u zatvor, prvih četrdeset dana spavao sam na golom betonskom podu. Nisam se prao mjesecima jer nisam imao ni običan sapun, a o, primjerice, pranju zubi i sličnim "luksuzima" da i ne pričam. Nisam znao ni jezik, svaki sam dan gledao kako se ljudi sukobljavaju, tuku, kako neposlušne kažnjavaju. Ovdje glavnu riječ vode dvije bande, a ljudski život ne vrijedi ni jednu cigaru – objašnjava Pauk. U Penitenciariju Lemos Brito, jedan od pet zatvora u Salvadoru, glavnom gradu brazilske države Bahije koja se nalazi na sjeveroistoku te zemlje, Pauka su nakon 33 mjeseca provedena u istražnom zatvoru prebacili u srpnju 2013. godine.

– Nakon početnog šoka i privikavanja na scene za kakve sam mislio da postoje samo u filmovima, shvatio sam da moram dokazati kako nisam mačji kašalj. Počeo sam vježbati i sudjelovati u borbama koje bande u zatvoru organiziraju. Tako sam stekao određenu reputaciju, pa čak i uspio zaraditi novac da kupim mobitel s kojeg vam se sada javljam iz ćelije – kazuje Pauk. Objašnjava kako se mobitel s karticom u zatvoru može kupiti za tristotinjak dolara. Smije komunicirati s kim god hoće, ali napominje kako je strogo zabranjeno slati fotografije zatvora, posebice ako se na njima nalaze drugi zatvorenici. Otkako je nabavio mobitel pokušava se obratiti na više adresa u nadi da će uspjeti dokazati svoju nevinost jer je, kako tvrdi, osuđen bez ikakve osnove. U sličnoj situaciji našao se još daleke 1998. godine kada je prvi put u životu završio iza rešetaka. Tada ga je na osnovi Interpolove tjeralice, koju je izdao sud u Trstu, u Bledu privela slovenska policija. Talijani su ga tražili zbog sumnje da je bio umiješan u krađu nekoliko automobila.

– Spetljao sam se prije toga s trojicom sumnjivih tipova iz Italije kojima sam za 500 maraka pristao biti tumač u Bosni. Svi smo nakon nekog vremena uhićeni na granici u Orašju. I tu sam pogriješio jer nisam odustao od suradnje s njima. Još nekoliko puta surađivao sam sa sumnjivim tipovima zbog kojih sam i sada u zatvoru, bio sam naivan, a oni su to iskoristili i sada služim kaznu, a neki drugi, koji bi trebali biti na mom mjestu, oni su na slobodi – naglašava Pauk.

U istražnom zatvoru u Ljubljani proveo je tri mjeseca čekajući izručenje, a nakon što ga je istražni sudac u Trstu ispitao, pušten je na slobodu. Iduće tri godine radio je u Poreču i bavio se turizmom, a 2002. godine prvi put odlazi u Brazil gdje radi na gradnji marine i odmarališta. U Manausu upoznaje svoju sadašnju suprugu Vaniju, plesačicu egzotičnih plesova, s kojom 2005. godine dobiva blizance, djevojčicu Janju i dječačića Petra. U rodnu Županju vraća se u veljači 2006. godine kako bi podigao neke papire za djecu. Za vrijeme posjeta s prijateljem se zaputio u Orašje, gdje ga je na graničnom prijelazu uhitila bosanska policija – opet temeljem Interpolove tjeralice koju je izdao isti sud u Trstu.

– Iz Brazila sam u Hrvatsku letio preko Milana, gdje su mi provjerili sve dokumente, pa mi nije jasno zašto me tamo nisu priveli ako je već postojala tjeralica. Bilo kako bilo, nakon toga sam proveo tri mjeseca u zatvoru Kula u Sarajevu. Nakon toga su me prebacili u Italiju, gdje sam doznao da su me u odsutnosti osudili zbog krađe triju automobila. U Italiji sam odslužio tri godine i promijenio isto toliko zatvora, a kaznu sam, između ostalih, služio i s nekadašnjim šefom sicilijanske mafije Totom Riinom kojega sam jednom prilikom i upoznao – kazuje Pauk. Nakon što su ga Talijani deportirali u Dubrovnik, trebalo mu je deset mjeseci da skupi novac za kartu do Brazila pa se supruzi i djeci vratio u svibnju 2010. godine. Potkraj rujna iste godine uspio je naći posao u Salvadoru.

– Radio sam za čovjeka koji se bavio popravcima električnih aparata, uglavnom zvučnika, radija i televizora. S njim sam svaki dan obilazio klijente s kojima sam radio, ponajprije kako bih upoznao grad. Točno mjesec dana kasnije mene i još jednog kolegu zaustavili su policajci na benzinskoj postaji. Počeli su pretresati automobil i pronašli dvadeset kilograma kokaina koji je bio skriven u zvučnicima koje smo prevozili, a poslije je taj kolega koji je bio sa mnom priznao da je on tamo sakrio drogu.

Na suđenju nisam govorio

Optužili su me tada zbog nekog laboratorija droge za koji sam ja tada prvi put čuo. Poslije sam u zatvoru doznao da je riječ o strogo čuvanom kompleksu s videonadzorom u koji nitko ne može ući a da čuvaru ne pokaže dokumente i pozivnicu. Na suđenju nisam ništa govorio jer nisam znao dobro jezik, a nisu mi htjeli dati tumača. Osudili su me, a nisu mi dali ni priliku da se branim, odnosno nisu mi željeli dati tumača, što je apsurd. Zbog svega toga se nadam kako ću uspjeti dokazati kako nemam nikakve veze s tim laboratorijem u kojemu u životu nisam bio – kaže Mato Pauk, uvjeren u svoju nevinost iako ga i brazilska i hrvatska policija povezuju sa švercom i proizvodnjom stotina kilograma kokaina. Nadu u to donekle mu daje i nedavna "nagrada" za koju se uspio izboriti. Naime, zbog primjerenog i uzornog ponašanja trebali bi ga uskoro preseliti u drugi zatvor, i to onaj poluotvorenog tipa, odakle bi mu ipak bilo lakše komunicirati i s odvjetnikom i sa suprugom, koju, otkako je završio u zatvoru prije pet godina, uopće nije vidio. Mobitel tamo neće moći ponijeti, ali se nada kako mu on neće ni trebati jer uvjeren je da će uskoro na slobodu.

>> 'Zatvor je pun žohara, a variva su bila mlaka'

>> Naše reporterke u splitskom zatvoru: Kapetan Dragan uživa u 23 vrste voća, hvali hranu i smještaj