Meksiko na pragu legalizacije marihuane

Posljednjih dana iz Meksika stižu vijesti o okupljanju političke većine za potpunu legalizaciju kanabisa, pa bi neupućeni promatrač mogao zaključiti da je zemlju sa 111 milijuna stanovnika i 90 posto katolika zahvatio nezapamćen val liberalizacije. Riječ je, međutim, o tome da je od konzervativaca preko centrističke ljevice do socijalista sazrio zaključak da se podivljalim narkokartelima na kraj može stati isključivo tako da im se iz ruku izbije najjače oružje – najizdašniji izvor zarade.

O tome da je krajnje vrijeme da se u Meksiku primijeni i neka drugačija strategija u borbi protiv narkokartela osim gole sile pokazuje to što je ove godine u ratovima kartela te u sukobima kartela i policije pobijeno više od 7000 ljudi. Time se broj, često i neopisivo brutalnih ubojstava, od 2005. popeo na više od 20.000. Danas su meksički narkokarteli jedni od najorganiziranijih na svijetu, a trenutak istine za konzervativnog predsjednika Felipea Calderona bio je kada je slanje 10.000 specijalaca u grad Ciudad Juarez uz granicu sa SAD-om pretrpjelo fijasko. 

Narkopakao poput rata
Trgovina drogom je u Meksiku prerasla u multinacionalni biznis koji zapošljava 450.000 ljudi i koji godišnje obrne najmanje 20 milijardi dolara, što ga po izvozu čini trećom najisplativijom privrednom granom u zemlji – odmah iza nafte i automobilske industrije. O razmjerima podivljalog podzemlja svjedoči i to što je 54-godišnji Joaquin Guzman, čelnik kartela Sinaloa, nakon tjeralice s 5 milijuna dolara nagrade vlade SAD-a, dospio i na 701. mjesto ovogodišnje Forbesove liste milijardera. Neke procjene čak navode da su u većoj mjeri meksički a u manjoj kolumbijski karteli tijekom 2008. oprali čak 36 milijardi dolara, jer onaj tko je dovoljno okrutan da se u takvim kriminalnim vodama izbori za profit, jasno je da ne preza ni od srodnih izvora zarade, poput krijumčarenja oružjem.

Usto, zemljom se uz val nasilja proširila i korupcija, a sigurnosno stanje u nekim gradovima počelo je nalikovati na prosječne ratne zone. Kako sve ima svoj početak, tako i meksički narkopakao ima korijene, i to u potpuno promašenoj strategiji u borbi protiv narkobiznisa. Na inzistiranju na kaznenom progonu kanabisa, narkolordovi mogu samo zahvaliti, jer ih je to obogatilo i ojačalo, unatoč 1000 milijardi dolara koliko je SAD od Nixonove ere ulupao u borbu protiv droge. Svijet se nekoć zgražao nad kolumbijskim narkokartelima za koje se tvrdilo da imaju svoju državu, a izvozom droga u SAD carevali su karteli Medellin i Cali, koji su razbijeni tek u 90-ima. 

Legalno je neisplativo
To je bio ključni trenutak za Meksiko. Kolumbijci su drogu u SAD slali preko Kariba, a nakon što je taj pravac presječen, biznis koji je čekao da ga se prihvati netko drugi, preselio se u Meksiko, ponajprije u obalna područja. Meksički karteli pokazali su se promućurnijima, jer umjesto da se bave isključivo izvozom kolumbijskog kokaina, što je posao koji sa zapljenama pošiljki donosi ogromne gubitke, počeli su i uzgajati marihuanu koja im donosi između 50 i 65 posto prihoda. Pouzdana i domaće proizvodnje, s puno pošiljki manje vrijednosti, postala im je stabilan izvor prihoda, a Meksiko je postao njezin drugi najveći proizvođač na svijetu (prvi je SAD) te širenjem posla i na druge droge najveći proizvođač heroina na zapadu.

Mogućnost legalizacije biljke koja, iako halucinogena, ne izaziva ovisnost nametnula se sama od sebe jer već desetljećima postoji ideja da krijumčarima narkotika neće biti isplativo baviti se marihuanom postane li legalizirana, jeftina i dostupna u prodaji poput cigareta. Narkokarteli ostali bi time bez zarade, dakle i moći, no u SAD-u se pojavila bojazan da bi ih zov poslovne prilike mogao otjerati u američko dvorište u kojem je kanabis čak i u najliberalnijim krajevima tek dekriminaliziran, pa je kriminalcima stoga i dalje vrlo isplativ.