Milanović i Josipović izmišljaju fašizam i kaos kako bi se održali na vlasti

Evo samo nekih naslova iz medija: “Fašizacija Hrvatske već je izvedena”, “Povratak ustaša”, “Civilizacijska sramota puzajućeg hrvatskog fašizma...”, “Fašizam diže glavu u Hrvatskoj”, “Fašistička nostalgija trese Hrvatsku”... Ne citiram te naslove da bih dokazivao kako su neistiniti jer bi to bilo kukavički, i jer bi se time išlo naruku onima koji tekstove s tim naslovima potpisuju ili onima na čije se sudove odnose. Držim da Hrvatska i Hrvati više nikad ne bi smjeli uzmaknuti pred tim optužbama, da se ne bi smjeli opravdavati ili ispričavati niti preuzimati kolektivnu odgovornost. Ime po ime, i vidite da su autori tih tekstova ili izjava koje se prenose isti ima dvadeset, pa i trideset i četrdeset godina. Njima je Hrvatska fašistička čim kao država postoji, kao država ona je zauvijek u prošlost poslala neke političke mitove u kojima su i od kojih su živjeli, srušila tvorevine u kojima su oni i njihove vlasti cvali tako što su provodili samovolju, nasilje i likvidacije, gušili slobode i pojedinaca i cijelih naroda. O fašizmu u Hrvatskoj govore i pišu osobe koje su ili bile djelatni sudionici totalitarnog terora u jugokomunizmu ili su njegovi baštinici. Bez iznimke! Sramota je samo što ni na jedan od spomenutih i desetaka drugih sličnih, prema Hrvatskoj izrazito neprijateljskih tekstova nikad nije reagirao nitko od dužnosnika Kukuriku koalicije. A nije reagirao zato što Milanović, Josipović, Pusićka i drugi sami pridonose ozračju u kojem takvi tekstovi nastaju. Budući da je to ozračje slično onome koje je poticalo pobunu Srba u Hrvatskoj i velikosrpsku agresiju, prirodno je misliti da presudni ljudi u ovoj vlasti žale što se Jugoslavija raspala, što se Hrvatska osamostalila i u ratu obranila te da ovu državu i ne doživljavaju kao domovinu, nego tek podnose kao nužno zlo.

Nijedan čestit, nacionalno osviješten Hrvat ne može takvu vlast osjećati kao svoju, a svaki takav Hrvat njezino neprekidno odvraćanje pozornosti s gospodarskih nevolja i nametanje ideoloških i svjetonazorskih podjela oko ćirilice, gejeva i drugih beznačajnih tema shvatit će kao obmanjivanje i skrivanje svojih nesposobnosti. Hrvatska je, dakle, fašistička zato što je bitni interes za ovu zemlju s njezina gospodarstva, sa života njezinih građana, premješten na ubojite teme iz prošlosti. Zamislite ovu statistiku pri jutarnjem buđenju hrvatskih građana. Dakle, budi se oko milijun umirovljenika, od kojih je više od polovice na rubu gladi. Budi se oko 360.000 tisuća nezaposlenih koje čeka još jedan dramatičan dan u preživljavanju. Budi se stotinjak tisuća radnika koji uopće ne primaju plaću, budi se još toliko onih koji primaju bijedan minimalac, budi se stotine tisuća djelatnika u državnim tvrtkama i ustanovama koje država stalno zakida. Brojka po brojka, i dolazite do gotovo svekolikog broja građana Hrvatske kojima je jedina politika obuzetost svojom egzistencijom i egzistencijom svoje obitelji koja ih već od buđenja muči. Samo zloban čovjek, koji zatvara oči pred hrvatskom stvarnošću, kraj takva stanja u Hrvatskoj može pisati i govoriti o fašizaciji koja je već izvedena i ustašama koji se vraćaju.

I samo vlast s kukavičkim i sumnjivim motivima može stvarati ozračje za takve tekstove koji istodobno zastiru njezinu katastrofalnu nesposobnost, ali je i pozivaju da napravi reda. Red je suprotnost kaosu, a prije nekoliko mjeseci na ovom sam se mjestu upitao vodi li Milanović namjerno Hrvatsku u kaos kako bi našao izliku za uvođenje reda i za eliminaciju i kompromitaciju svih onih koji bi mu htjeli oteti vlast na idućim izborima.

Sada sam uvjeren da radi upravo to. Kako u sve lošijem gospodarstvu i sve većem siromaštvu rastu razlozi za paniku vlasti, uključujući i predsjednika Josipovića, pojačava se njezino nastojanje da se održi ne kao vodstvo koje skrbi o životu stanovništva nego kao ideološki arbitar. Hrvati, nije važno jeste li gladni, nego što izvikujete, a ako i ne izvikujete, bez brige, učinit će to netko umjesto vas!