Ne samo da je bio juniorski prvak Rijeke u dizanju utega. Bio je i najbrži u razredu u penjanju po konopu, i to ne koristeći se pritom nogama, a imao je i izvanredne rezultate u trčanju na normu, zatim sklekovima, trbušnjacima, na Cooperovu testu... Sjećaju se dobro razredni kolege iz riječke Gimnazije sportskih postignuća današnjeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića. S njim su se na skupštini HNS-a obračunavali Vlatko Marković i, u ulozi glasnogovornika tvrđave u Rusanovoj, kontroverzni Zdravko Mamić.
Žilav, gibak...
U svom karakterističnom stilu, Mamić je Jovanovića nazvao "frajerom koji je oslobođen tjelesnog zbog nemoći", na što su se Riječani iz Jovanovićeve generacije samo nasmijali dometnuvši: "To je čista laž." Nije se, kažu, aktivno bavio nekim od eksponiranijih sportova poput nogometa, košarke ili rukometa, međutim, imao je sve predispozicije za izvanredne rezultate. I bio je, kako je i odgovorio Mamiću, juniorski prvak Rijeke u dizanju utega.
Jedan od Jovanovićevih kolega iz tih mladenačkih dana, poznati bivši rukometaš Alvaro Načinović, dobro se sjeća srednjoškolskih dana i njihova profesora tjelesnog Duška Glavičića čije su norme za prolaznu ocjenu iz tjelesnog bile rigorozne, a svaki sat tjelesnog odgoja "krvavi trening".
– Bilo je dana kad sam na jedvite jade ispunjavao profesorove norme, a trenirao sam rukomet. Željku to nikad nije bio problem – kaže Načinović hvaleći Jovanovićevu žilavost, gipkost i fizičku snagu. Kod Glavičića ni za koga nije bilo poštede, njegove metode i strogost kod ocjenjivanja pamte naraštaji, a kad je u gimnaziji osnovao Srednjoškolski teškoatletski klub Polet, Jovanović, kod kojega je uz volju i upornost prepoznao izvanrednu tehniku za dizanje utega i snagu, počeo je naporno trenirati i postao prvakom Rijeke. Na treninge u školsku dvoranu, priča Načinović, Jovanović je morao dolaziti na predsat ili ostajati poslije škole i odraditi svoje. Kod Duleta, kako su zvali svog profesora, u to su doba dizali utege danas poznati arhitekt Saša Randić i, što će mnoge iznenaditi, svjetska manekenska zvijezda Adnan Taletović, riječki liječnici Mišo Poduje i braća Radojičić te mnogi drugi.
– Svatko je otišao svojim putem nakon gimnazije, Željko na studij i u znanost, poslije i u politiku, ja u sportske vode, no ono što je u naše vrijeme bio tjelesni odgoj više ne postoji, a to je loše – kaže Načinović nadajući se da će Jovanović uspjeti i u tom dijelu obrazovanja napraviti pomak.
Prisjeo im smijeh
Ministar Željko Jovanović ne sjeća se kolika je bila težina kojom je osvojio prvo mjesto, no pamti da je bila riječ o dvije discipline, dizanju utega na trzaj i na izbačaj i da ga protivnici, sve redom nižeg rasta, nabijeni i pomalo zdepasti, onako visokog nisu doživljavali kao konkurenciju, a na kraju je bio bolji od svih pa im više nije bilo smiješno. O tom Jovanovićevom sportskom uspjehu javnost možda nikad ne bi doznala da ga Mamić svojim uvredljivim prozivanjem nije povukao za jezik. Riječani kažu da mu je dobro rekao i ni trenutka ne dvoje da su ministrove namjere da sredi stanje u nogometu i sportu uopće poštene i dobre. Uvjereni su da on, svojom upornošću i odlučnošću, nipošto nije ministar koji će se sportom baviti tek reda radi.
zasto ne pisete da je jovanovic bio najbrzi trkac u yugi stafete njegovog druga tita