Današnje generacije mladih odrastaju u cjelovitim (bračna ili izvanbračna zajednica roditelja), najčešće četveročlanim obiteljima kakve bi i sami željeli zasnovati. Standard im je uvjetovan standardom roditelja. Većina živi u stanovima u vlasništvu njihovih roditelja, a četvrtina ih je u financijskoj situaciji koja upućuje na realan rizik od siromaštva. Ukratko – žive u uvjetima koji bitno otežavaju njihovo socioekonomsko osamostaljivanje. Tek je desetina mladih čije obitelji žive iznad hrvatskog prosjeka.
U posljednjih deset godina povjerenje mladih u Crkvu je palo čak 20 posto, toliko je palo povjerenje i prema onom što čuju na radiju, 12,5 posto manje vjeruju novinama, povjerenje u Vladu palo je više od 13 posto, a televiziji se vjeruje čak 30 posto manje. Kao najveći društveni problem vide nezaposlenost, potom korupciju i gospodarske probleme.
Snalažljivost ključ uspjeha
U hijerarhiji vrijednosti među mladima važnost raste obitelji i radu, a opada zaokupljenosti zabavom.
Rezultati su to istraživanja o potrebama, problemima i potencijalu mladih u Hrvatskoj koje je naručila potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić. Istraživanje je proveo Institut za društvena istraživanja, a svrha mu je osigurati znanstveno analitičku podlogu za utvrđivanje prioriteta u funkciji izrade Nacionalnog programa za mlade u Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2017. godine.
Obuhvaćeno je bilo 2000 ispitanika u dobi od 15 do 29 godina iz cijele Hrvatske. Podaci su se prikupljali terenski u 175 naselja, od čega 56 gradova (uključujući Zagreb i tri regionalna centra) i 119 sela. Istraživanje je trajalo od sredine travnja do kraja lipnja 2013. godine, a uzorak mladih bio je identičan kao i u istraživanju 2004. godine te istraživanju provedenom 1999. godine.
Poseban naglasak stavljen je bio na obrazovanje, profesionalno osposobljavanje i usavršavanje u kontekstu cjeloživotnog učenja, zapošljavanje i poduzetništvo, zdravlje i zdravstvenu zaštitu, socijalno uključivanje, aktivno sudjelovanje mladih u društvu, političkoj participaciji i volonterskim aktivnostima, mladima u europskom i globalnom okruženju, mladima i kulturi.
Kao faktor uspjeha u Hrvatskoj mladi ponajprije vide sposobnost lukavog “snalaženja”, ali ipak sve više drže do obrazovanja. Smatraju da je obrazovanje sigurno sredstvo za ostvarivanje privatnih, profesionalnih, društvenih i političkih potreba pojedinaca. Zanimljivo je, međutim, da čak dvije petine mladih podupire zagovornike marketizacije obrazovanja, odnosno da se ono podredi interesima tržišta i kapitala. Nedostatak visokoobrazovanih vide u problemu besplatnog visokog i višeg obrazovanja. Mladi su kritični prema kvaliteti obrazovanja te smatraju da ju je nužno podići ako se želi povećati konkurentnost mladih na tržištu rada. Većina smatra da bi učenici i studenti trebali sudjelovati u odlučivanju u pitanjima obrazovanja na svim razinama te da bi kao obvezan dio nastave trebalo uvesti društveno koristan rad. Smatraju da bi trebalo redovito provjeravati postignuća u obrazovanju, a posebno sudjelovanjem u međunarodnim ispitivanjima znanja.
Kvalitetu obrazovanja vezuju uz povećanje godina školovanja i smatraju da treba uvesti sustav materijalne potpore učenicima i studentima, posebno izgradnjom sustava nagrađivanja najuspješnijih.
Među onima koji su prekinuli školovanje najviše ih je kao razlog navelo siromaštvo i financijske probleme obitelji. Zanimljivo je da mladi uopće nemaju svijest o tome da bi ih država trebala podupirati kreditima i drugim oblicima pomoći. U prilog idu podaci da devet od deset osoba tijekom školovanja nije dobilo nikakvu financijsku potporu.
Tri petine učenika namjeravaj nastaviti školovanje na višoj školi ili fakultetu. No, poražavajuće je da čak 94 posto studenata nije bilo uključeno ni u kakav međunarodni program razmjene. Razlog je nezainteresiranost i nedostatak novca. Današnja mladež bez poteškoća služi se samo engleskim jezikom, a informatički je pismena.
Problem alkoholizma
Kada razmišljaju o radnom mjestu, većina na prvo mjesto stavlja sigurnost, bitno im je radno okruženje, ali i plaća te mogućnost donošenje odluka. Kriza je utjecala na to da su mladi sve više spremni na seljenje radi posla, ali upozoravaju i na katastrofalne uvjete u kojima rade oni koji su zaposleni. U struci ih radi manje od polovice, a polovica nema siguran i trajan posao. Rade tri sata dulje od zakonske norme, i to za plaću 20 posto nižu od prosječne. Sve to negativno utječe na njihovo osamostaljivanje i zasnivanje vlastitih obitelji.
Mladi individualni poljoprivrednici mahom se bave tim poslom zbog nastavka obiteljske tradicije, ali će ih u idućih deset godina samo polovica ostati u tom poslu.
Što se zdravlja tiče, pozitivan je trend sve veće korištenje prezervativa pri spolnim odnosima te sve manje konzumiranja lakih droga i sve manje sredstava za smirenje i cigareta. No, četvrtina mladih se opija.
Podaci pokazuju da se udio mladih u Hrvatskoj stalno smanjuje. Tako je 1953. godine udio mladih u ukupnoj populaciji iznosio 27,7 posto, a 2001. godine bilo ih je 898.700, što je 20,3 posto. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, mladih je bilo 794.900 ili samo 18,6 posto ukupnog stanovništva.
Pazi vjerodostojnosti, Ivanka Toma i Opačićka?