Tko čeka, dočeka, uzrečica je koja vrijedi i u slučaju osječke glumice Nele Kocsis koja je glavnu ulogu u filmu čekala 20 godina i cijelo vrijeme pomno gradila kazališnu karijeru.
A kada ju je u filmu Vanje Sviličić “Zagreb Cappuccino” i dobila, sreća joj se osmjehnula još jednom pa je ponuda došla i od Branka Ištvančića za “Most na kraju svijeta”.
S oba konkurira na 61. pulskom filmskom festivalu, a dok iščekuje kako će ih prihvatiti publika i kritika, odmara se u Umagu u kojem ljetuje zadnjih 13 godina.
Dva filma u Puli. Kakav je osjećaj?
– Jako sam uzbuđena jer rijedak je privilegij na takvom festivalu imati dva filma dan za danom. Osim toga, svi mi glumci smo kao velika djeca i volimo biti nagrađeni pa je svaka nagrada, tako i Arena, dobrodošla. Ali o tome sada ne razmišljam, već je i ovo velik uspjeh.
Riječ je o dvije potpuno različite uloge. Koja vam je bolje legla?
– U “Zagreb Cappuccinu” Mila Elegović i ja igramo prijateljice u 40-ima koje se znaju iz srednje škole i ponovno se spajaju u kriznim životnim trenucima kao što je razvod braka. Kako sam ja Slavonka i štokavka, bio mi je izazov u tom filmu govoriti pravim zagrebačkim dijalektom, dok u drugom filmu, “Mostu na kraju svijeta”, pričam na bosanskom jeziku. U njemu, pak, glumim izbjeglicu iz BiH, prostodušnu majku i domaćicu iz ruralnih krajeva...
Ne mogu izabrati dražu ulogu, mogu birati po jačini i reći da je ona u “Zagreb Cappuccinu” jača i veća.
Bit “Zagreb Cappuccina” je da muškarci prolaze, a prijateljstva traju. Mislite li i privatno tako?
– Apsolutno. Prijateljstva se moraju njegovati jer u ljubavni život nam ljudi dolaze, povrijede nas, odlaze, a prijatelji su ti koji nas dižu iz depresije i uz nas su kada zaškripi.Bez njih bi svijet bio jako tužan. Moji pravi prijatelji, točnije moje dvije prijateljice, u Osijeku su i snimajući film povlačila sam paralelu s njima, a neke scene su mi izgledale baš kao one koje sam već doživjela.
U “Mostu na kraju svijeta”, pak, glumite suprugu svojem životnom partneru Aleksandru Bogdanoviću. Kako je bilo snimati s njim?
– Dosad smo skupa radili pet predstava pa sam unaprijed znala koliko je studiozan i talentiran. S njim je jako lako jer je pravi profesionalac, nije konfliktan i ima lijep karakter. Bila je to divna suradnja.
Film je poslijeratni. Je li vam probudio neka ratna sjećanja?
– Cijeli rat sam bila u Osijeku. Kada su nas počeli granatirati, moja je majka bila bolesna i bila sam prisiljena preseliti je kod prijatelja u Mohač, gdje sam s njom ostala oko mjesec dana i to je sve od mojeg izostanka. Uvijek se sjetim i priče poslije pada Vukovara kada sam trudnu prijateljicu iz Osijeka vozila u Zagreb da rodi... ili kako smo Novu godinu ‘91. na ‘92. slavili u podrumu dok je grad bio zasut granatama i trčali do jedinog otvorenog kafića u kojem nas je dočekao light show i baloni... Bilo je potpuno nadrealno...
Odbili ste ponudu Branka Schmidta za “Kraljicu noći” jer je uloga zahtijevala golotinju. Jeste li sada hrabriji u pristajanju na kompromise koje uloga nosi?
– Tada jednostavno nisam na to bila spremna jer nisam htjela da me taj film obilježi i da me gledaju kroz to da sam se skinula na početku karijere. To ne bi bio ispravan put. Sada, nakon dvadesetak godina od tog događaja i nakon lijepe kazališne karijere, moj minuli rad mi dopušta stvari koje tada nisam željela pa sam si dopustila obnaživanje u “Zagreb Cappuccinu” u malo slobodnijoj ljubavnoj sceni.
Kakva bi vam uloga u budućnosti idealno legla?
– S obzirom na to da sam profesionalno trenirala gimnastiku, a vješta sam i u pucanju iz puške i u baratanju malokalibarskim pištoljem, priželjkujem ponudu za neki akcijski film.
Saša se u vas zaljubio kada vas je vidio kako u predstavi “Paralelni svjetovi” ljubite kolegu. Kod vas je proces zaljubljivanja dulje trajao?
- Malo smo se družili i puno razgovarali i na kraju me fascinirao srcem, razmišljanjem i mirnoćom, ali i savršenom poezijom. Pisao mi je kilometarske romantične SMS-ove.Sedam puta vas je prosio, je li pao i osmi?– Bilo je prošnje, ali ne sedam puta. To se on zeza. Za sada nam je lijepo ovako i odustao je od prošnji.
>>'Ponosni što smo dio hrvatskog naroda!'
>>Nela Kocsis: Zbog kućepaziteljice nemam vremena za novu ljubav
E ovo je prava glumica, dok se god glumica ne obnaži nije prava glumica, tek kad se obnaži, e onda je ona prava glumica, zato je najbolje za svaku glumicu da se obnaži što ranije, po mogučnosti u ranoj mladosti na početku karijere, pa da narod vidi jesili za glumu il nisi, jer nije isto kad se obnažiš dok si stara il dok si mlada, barem za mene, evo šta bi narod reko da se ja sad obnažim a čovik sam u godinama, reko bi da sam poludio, pa zato i kažem, što prije ćerke moja to bolje za tebe a i za mene, da imam šta gledat na filmu, koda mene zanima gluma mene zanima samo kad si obnažena, zato šta se god više puta budeš obnaživala meni ćeš bit sve draža i draža...eto, to ti je jedan moj dobronamjeran savjet a ti radi kako god očeš, neću se ja u to mišat.....al opet, samo da ti još nešto kažem nema ništa lipše vidit nego kad je žensko obnaženo, barem za mene a za druge neznam niti me je briga, eto ćerke moja da neduljim budi mi pozdravljena i puno mi pozdravi one svoje kolegice glumice pa nek se i one ugledaju na tebe...aj bok.....voli vas vaš mile.....sve do jedne......