Jao Hrvatima, svima koji se tako osjećaju, svima koji u Hrvatskoj žive i koji Hrvatsku osjećaju svojom domovinom. Jao svima onima za koje je Drugi svjetski rat završio prije 74, a Domovinski prije 24 godine. Jao svima koji se gnušaju upornog povratka u prošlost, u kaljužu povijesti koja ignorira znanost i činjenice, u ideološke ratove i ljute borbe ljevice i desnice. Jao svima prestarima za bijeg preko granice, a premladima za osamu i povlačenje negdje u vrleti Velebita ili Dinare, u društvo divljih zvijeri, u sigurnu smrt... bilo gdje, samo ne u crnu rupu između predsjedničkih i parlamentarnih izbora koja će sve nas zajedno, sasvim je izvjesno, u idućih godinu dana sažvakati i progutati.
Kako li će izgledati finiš kampanje ako Hrvatska već sada grca u problematizaciji “srpskog pitanja” kojeg nameću samo oni koji u tom kaosu imaju svoga interesa?
Mučni događaj s prebijanjem gostiju kafića u Uzdolju, kojeg su svi akteri političke scene načelno osudili, kao naručen je došao mnogima od njih. Kolindi Grabar-Kitarović da svojom šutnjom o nasilju nad građanima srpske nacionalnosti pošalje poruku svojim biračima s desnice koji bježe Miroslavu Škori. Miroslavu Škori da tim istim biračima poruči kako osuđuje što Pupovac nadolijeva ulje na vatru jer želi profitirati na napadu na hrvatske građane. Miloradu Pupovcu, pak, da svojim biračima poruči kako neće dopustiti rehabilitaciju ustaškog pokreta u Hrvatskoj, koja “postaje faktor nestabilnosti na prostorima bivše Jugoslavije”.
No, lako za licemjerne i prevrtljive političare, nositelje vlasti, ali što s ljudima, što s onima koji žive posljedice njihovih odluka i riječi? Ako je suditi prema društvenim mrežama, prema zakonu spojenih posuda, sav bijes prema Pupovcu - koji iz zemlje i inozemstva na sva usta blati Hrvatsku u kojoj za razliku od svoga naroda dobro živi - prelio se sada prema Srbima iz Uzdolja, kojima je spremno, praćen kamerama, prvi priskočio u pomoć.
U vrtlogu ludila, u kojem ulogu informiranja javnosti umjesto relevantnih medija zauzimaju Facebook statusi, s društvenih mreža sada se poziva na linč vlasnika kafića kojeg se optužuje da je (sa samo 13 godina) do krvi premlaćivao hrvatske branitelje u kninskom zatvoru.
No, taj vrtlog ludila pokrenuo je novi vrtlog ludila, pa se u zatvor ekspresno potrpalo HGSS-ovca koji je zbog parkinga napao čovjeka samo zato što je Srbin, premda bi istraga ubrzo mogla pokazati da je ipak u pitanju - samo grintavi susjed, kakvi nemaju nacionalnost.
Jedini glas razuma bio je onaj šibensko-kninskog župana Gorana Pauka, koji je kazao kako “smo rat vodili samo protiv onih koji su provodili velikosrpsku politiku na hrvatskom teritoriju, a govoriti drugačijim jezikom, navijati za drugi klub, slušati drugačiju glazbu ili biti Srbin u Hrvatskoj nije velikosrpska politika nego demokratska tekovina za koju smo se isto tako borili”.
No, taj glas je nadglasan, ismijan i izvrijeđan jer, kao što reče reper Vojko V., netko nas sabotira. Možda je Vlada, možda su Srbi, možda masoni. Bit će da su ipak Srbi, s njima nam je najdraže ratovati.
Dakle po Rašovićki, svi su krivi osi naravno, srba. Kako prozirno.