Ponavljanje izbora, koje su iznjedrili trgovci mandatima, na površinu je iznijelo još jedan fenomen: kao što vidimo, sasvim je moguće da se u istoj osobi krije potencijalni zatvorenik i potencijalni župan. Misli se naravno na Stipu Gabrića Jamba, koji je zadnju kaznenu prijavu dobio koji dan prije ponovljenih izbora za Dubrovačko-neretvansku županiju, a prve se možda ni sam više ne sjeća.
Prije nekoliko dana osumnjičen je da je spetljao milijunčić u transferu nogometaša Darija Srne, što je događaj star otprilike tri godine. Jedna od zvučnijih prijava protiv Jamba teretila ga je za 4,5 milijuna kuna, koje je od države utržio za štetu od suše, ali je novac navodno otišao u krive džepove. U vrijeme bivše vlasti, kazneni se progon spremao zbog lokalne tvrtke Razvitak. Sve u svemu, današnja ključna figura u formiranju nove županijske vlasti na hrvatskom jugu posjednik je debele privatne arhive takvih spisa, što međutim nije odvratilo petinu birača koji su u nedjelju zaokruživali liste u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, da povjerenje daju upravo Jambu.
Kaznene prijave protiv kontroverznog lokalnog poduzetnika i političara dovele su do toga da su se od njega javno ograđivali političari svih boja u Zagrebu (ili je uzročno-posljedična veza možda bila i obrnuta), ali još se jednom pokazalo da javno izgovorene riječi nikoga previše ne obvezuju. Jambo je danas počasni uzvanik političkih ručkova i poželjan koalicijski saveznik pa su izbori, ponovljeni zbog trgovine mandatima, inducirali nova pitanja. Je li pravosuđe dirigirano i potkupljeno, jesu li političari dementni, je li Stipe Gabrić samo još jedna nedužna žrtva političkog žrvnja i jesu li birači doista toliko ogorčeni velikim etabliranim strankama koje im na lokalnoj razini nude svoje lutke na koncu, da jednostavno radije biraju svaku osobu s kičmom makar ta kičma bila i malo naherena?
Europski su promatrači ovaj tjedan podsjetili službeni Zagreb, među ostalim, i da nije ništa poduzeto kako bi se razjasnile sumnje na korupciju nakon prošlogodišnjih redovitih lokalnih izbora. Borba protiv korupcije jedna je od točaka na kojoj Europska komisija inzistira kad je riječ o Hrvatskoj, iako je njezino inzistiranje više potaknuto iskustvom s drugim državama koje su već punopravne članice ili će to uskoro postati.
Bruxelles je, naime, iz pregovora s tim zemljama naučio da nije dovoljno zadovoljiti se papirnim obećanjima i planovima. Kad su ti pregovori bili završeni, pokazalo se da s primjenom preuzetih obveza uopće ne ide glatko. U slučaju Hrvatske zato će pregovori teći drukčije. Od Hrvatske će se tražiti da pruži čvrste dokaze privrženosti europskim standardima i prije nego što započne pregovore o pojedinim poglavljima pravne stečevine EU.
To što se tamo netko u Europskoj komisiji mršti zbog korupcije u Hrvatskoj, ovdje bi se moglo primati s ravnodušnošću kad cijenu ne bi plaćali građani. I kad zbog nečinjenja politike ne bi prijetilo usporavanje pregovora s Europskom unijom. Bruxelles je pobrojio i nekoliko drugih točaka u kojima Hrvatska kasni s reformama, no za razliku od pritiska koji dolazi izvana, onaj iznutra potpuno izostaje. Vlast, normalno, zazire od svega što bi joj moglo umanjiti popularnost, a posljednjih je mjeseci bila skupa s opozicijom više zaokupljena političkom uvertirom u izbore nego ubrzavanjem priprema za Europsku uniju.
Jambova pozicija, možda župana, a možda zatvorenika, koliko god da je karikirana, u sve to se potpuno uklapa. Kao što se uklapa i opći pristup: svi znamo da tu nešto ne štima, ali koga briga...