Samo bi častan čovjek smio imati pravo javno govoriti, tvrdio je prije više od dvije tisuće godina veliki rimski ratnik, političar i cenzor Katon Stariji.
Iako je ostao zapamćen po rečenici/tvrdnji kojom je završavao svaki svoj govor: "Uostalom, mislim da Kartagu treba uništiti!", Katonov citat s početka teksta mnogo je aktualniji i zbog toga zanimljiviji. Jer Kartaga je (davno) razorena. Doduše, Katon nije imao sreće da dovoljno dugo poživi i doživi taj prizor koji je zazivao.
I stvarno, kako bi svijet izgledao da je povijest potvrdila i citat s početka?
– Da samo časni ljudi imaju pravo na javni govor, svijetom bi zavladala tišina – kaže Mirela Španjol Marković, direktorica tvrtke Ciceron komunikacije, naše vodeće agencije za retoriku.
Prije dvije godine, u svibnju 2009., ta je agencija provela veliko istraživanje o vještini govorništva među hrvatskim političarima. Uvjerljivu pobjedu odnio je bivši premijer Ivo Sanader. Pomeo je konkurente. – Svi znamo gdje je danas. Vrlo uvjerljiv dokaz da odličan govornik ne mora biti i etičan – kaže Mirela Španjol Marković.
Hrvatski političari često lažu, a često ih se i hvata u njihovim lažima. Glupo se tomu čuditi jer političari lažu otkad je svijeta i vijeka. Da je drukčije, bi li bi uopće Katon Stariji osjetio potrebu čast i javni govor spominjati u istoj rečenici?
Političari lažu uzduž svih meridijana. Negdje više, negdje manje. Negdje to plate skupo, negdje jeftinije, a negdje prođu lišo. U laži je uhvaćen i američki predsjednik Bill Clinton. Sjetite se samo njegovih eskapada, muljanja i vrludanja oko opisivanja prirode odnosa njega (predsjednika) i Monice Lewinsky (službenice u njegovoj administraciji). Na kraju je ispalo da ga američka javnost nije istjerala iz Bijele kuće zbog preljuba nego zbog laži.
Njemački ministar pao zbog laži
Tko zna što bi se dogodilo da je odmah skrušeno priznao da su Monica i on (usputni) ljubavnici. Možda bi aferu s Monicom Lewinsky politički i preživio. Ali nije. Jer je lagao. Nedavno je u laži uhvaćen i njemački ministar obrane Karl-Theodor zu Guttenberg.
– Bio je prava politička zvijezda. Mladog, obrazovanog i ambicioznog ministra mnogi su već gledali kao budućeg kancelara. A onda su novinari otkrili da je plagijator. Da je prepisao dio doktorata. Guttenberg je barem dao ostavku. Kod nas se vjerojatno ništa ne bi dogodilo – kaže profesorica Španjol Marković. I to je ta velika razlika između Hrvatske i zemalja koje su nam – barem deklarativno – uzor. Njihovi političari kad ih se uhvati u laži daju ostavke, a naši i dalje lažu.
Međutim, odnedavno mnogi tvrde da su i našim političarima u tom smislu dani odbrojeni. Da se ubuduće neće moći tako lako izvući ako ih se uhvati u laži.
Nedavno je tvrtka Ciceron komunikacije naručila ispitivanje javnog mnijenja koje je za njih na uzorku od tisuću građana provela agencija GfK. Čak 41 posto ispitanika navelo je laž, neiskrenost i obmanjivanje javnosti kao glavne zamjerke političarima i državnim dužnosnicima.
"U predizbornoj godini to je svakako poražavajući rezultat za politički establišment", tako su naručitelji istraživanja protumačili rezultate. Sljedeće što građanima smeta loš je govor političara, zatim bahatost i arogancija te svađe i podmetanja. Najjednostavnije i u dobroj vjeri, rezultate se može interpretirati vrlo snažnim signalom zbog kojeg bi se politički lideri trebali zabrinuti i dolazeću kampanju (koja je već zapravo počela) voditi drukčije nego prijašnje. Rezultati istraživanja sugeriraju da HDZ-u (desnoj koaliciji) više neće biti dovoljno strašiti narod povratkom "komunjara", raspirivati niske strasti oživljavanjem ustaša i partizana, prebrojavanjem grobova i grobnica iz II. svjetskog rata... Kao što SDP-u (lijevoj koaliciji) neće biti dostatno obećati, onako paušalno, sto, dvjesto ili tristo tisuća novih radnih mjesta, gospodarski rast od pet posto, pravdu za sve, a radnicima još i dostojanstvo kao bonus.
Odnosno, političari će morati voditi suptilnije kampanje, sa što manje pretjerivanja i površnosti, a sa što više konkretnih rješenja. Jer im muljanja, obmane i laži više neće biti dovoljni za osvajanje vlasti. – Prozirne i glupe laži više neće prolaziti. Političari će se ovog puta morati više potruditi – tvrdi Krešimir Macan, stručnjak za politički marketing.
Utoliko će im biti teže jer su, kaže, u posljednjih nekoliko godina medijski prostor uspjeli potpuno zagaditi. Stupanj "zagađenja" ilustrirao je konkretnim slučajem iz 2006. godine. – Tadašnji premijer Ivo Sanader uhvaćen je u velikoj laži. Pokojnom Račanu, vođi opozicije, tada sam sugerirao da istupi i javno kaže samo dvije riječi: Sanader laže! To bi bilo efektno jer se Račan nikada nije koristio takvim kratkim i ubojitim porukama. Sugestiju nije prihvatio jer je rekao da svojom izjavom ne želi zagaditi medijski prostor – rekao je Macan.
Iz današnje perspektive Račanova odluka čini se u najmanju ruku naivnom.
A možda su naivni i svi koji misle da su se građani u Hrvatskoj "otrijeznili". Možda su naivni svi oni koji misle da će se nešto bitno promijeniti zbog tih 41 posto ispitanika koji su izrazili gađenje političkim establišmentom zbog opetovanih laži i konstantnog obmanjivanja te svi oni koji se ufaju u rezultate paralelnih istraživanja prema kojima pada podrška i lijevoj koaliciji (manje) i desnoj koaliciji (više), a konstantno raste broj neodlučnih birača.
Tuđman nije znao ništa o ekonomiji
– Birači neće honorirati iskrenost. Barem još neko vrijeme. Jer ljudi se još uvijek unaprijed svrstavaju. Samo manji broj građana stvarno analizira političke govore, političke programe. Samo dio građana traži argumentaciju – tvrdi Kamilo Antolović, stručnjak za tržišne komunikacije i kreativni direktor agencije K&K Promotion.
Kaže da ljudi smatraju da političari lažu jer nisu ispunili obećanja koja su dali, ali da to ipak nije dovoljno za "korak dalje".
– Manipulacija će trajati sve dok političari i dalje budu neznalice. Jer, kada bi imali znanje, imali bi i samopouzdanje i tada im manipulacija ne bi bila nužna za ostvarivanje političkih i osobnih ambicija. Da imaju znanje, ne bi prodavali maglu nego proizvod – svjetonazor, ideologiju i politički program. Ponašali bi se kao i proizvođači bilo kojeg drugog proizvoda. Cigareta ili sokova, sasvim svejedno. Jer, da imaju proizvod, ne bi lagali. Zašto bi lagali, manipulirali i riskirali da budu izloženi preziru i gađenju – kaže Antolović.
Pojednostavljeno, kada imate konkretne projekte, sve je vrlo jednostavno – forsirate ih i provodite. I basta, sve drugo, kaže, postaje suvišnim. Antolović tvrdi da problem nedostatka "političkog proizvoda" nije od jučer.
– Još kada sam radio s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom, susretao sam se sa sličnim problemima. Iako je bio timski igrač i radio na svom javnom nastupu, imao je nepremostiv hendikep. Jednostavno vrlo često nije razumio politički kontekst u kojemu živi, a o ekonomiji nije znao ništa. To se nije dalo u potpunosti kompenzirati – zaključio je Kamilo Antolović.
patuljčica Nismo protjerali već pobijedili one koji su htjeli da unište hrvatsku državu. da nije bilo oluje tko zna što bi bilo od hrvatske i kakva bi ona izgledala. 1990 godine nitko nije napao srbe u RH već su sami napravili nešto što nije dopustivo ni u jednoj državi u svijetu,mislim na normalne. Svi znamo o balvan revoluciji i na nju ne trebamo trošiti riječi već samo da je direktiva došla iz Beograda i da oni nisu potencirali i štitili srbe ne bi se ovi digli na noge. Nije se cijeli narod digao ali je dovoljno da skupina odabranih pokrene što treba pokrenuti ostalo je stvar rutine. Drugi svj. rat je počeo tako što su Nijemci sami sebe napali a za to osudili Poljake. Ostatak rata je samo rutina. Hrvatska se nije htjela riješiti srba kako se stalno navodi, samim tim i zakon o aboliciji srba učesnika u oružanom skobu protiv RH koji nisu napravili ratni zločin govori nešto više od etničkog čiščenja. Tko je kriv što večina srba koristi priliku da koristi hrvatsko državljanstvo, izvrši povrat imovine, rasproda a u srbiji je socijalni slučaj i ima smještaj o trošku njihovih poreznih obveznika. Ja nemam ništa protiv toga ali oni su i danas najveći pljuvači na hrvatsku u Srbiji jer tako sebi osiguravaju egzistenciju i mnogi žive bolje nego domicilni srbi. Oni kojima je loše bilo u srbiji i nisu se snašli vratili su se u RH. Kako su se oni vratili ako je hrvatska htjela da ih sve protjera i da nestanu na prostorima hrvatske. Ovdje je činjenično stanje da su srbi htjeli da dio hrvatske države pripoje matici srbiji ali to hrvatska vlast nije dozvolila a pošto su srbi izgubili u tom naumu otišli su svojoj matici koja ih je i uvukla u taj sukob. Danas se govori da su ih Hrvati namjerno protjerali kako bi napravili čistu etničku državu, koja zamjena teza koja i danas prolazi u večini naroda. Da je to hrvatska htjela nacionalizovala bi srpske posjede i nikad im ne bi dozvolila povratak u hrvatsku koju su oni izdali i napali.