Troje iskusnih polarnih istraživača u nedjelju 14. ožujka s kanadskoga arktičkog otoka uputilo se pješice na skijama, vukući vlastitom snagom sve potrebno u saonicama, preko sjevernoga polarnog leda na putovanje od 500 kilometara i 45 dana na drugu stranu, prema Rusiji. Tim koji vodi Ann Daniels nema pustolovni nego znanstveni zadatak: uzimaju uzorke vode za analizu u laboratoriju i mjere debljine leda.
Prijašnjih godina takav se pustolovni pothvat moglo poduzeti i preko ljeta, ali posljednji kojemu je to uspjelo bio je Britanac Pen Hadow, koji je 2007. rekao da je polarni led nepodnošljiva bljuzgavica. On sada kao direktor istraživanja sjedi u prijamnom centru i komunicira s polarnim istraživačima na terenu. Podatke i uzorke koristit će Oceanografski laboratorij CNRS-Université Pierre et Marie Curie iz Villefranchea, Oceanografski laboratorij iz Plymoutha, kanadski Institut oceanografskih znanosti i ribarstva te sveučilišta Exeter i Bangor.
Glavni je cilj ustanoviti postaje li Sjeverni polarni ocean kiseliji. Južni polarni ocean to doista postaje, zbog stalnoga južnog polarnog atmosferskog vrtloga koji viškove ugljikova dioksida "ucjepljuje" u oceansku vodu. To je i povoljno, jer plankton iz hladnih voda taj CO2 vezuje za kalcij i skladišti na oceanskom dnu. Međutim, ako je voda previše kisela, plankton se ne razvija pa ne može ni apsorbirati povećane količine ugljikova dioksida. Samo za Antarktički ocean procjenjuje se da sudjeluje u "spremanju" trećine atmosferskog ugljikova dioksida čije pretjerane količine prijete promjenom klime. Ta je nevolja već nazvana "kriza Južnog oceana", a nastavi li se proces, znatno će se ubrzati klimatske promjene, ako čovječanstvu već nisu posve izmakle kontroli.
Sada bi trebali stići prvi uzorci iz kojih bi se spoznalo događa li se sličan kritičan proces i na sjeveru.