Ne smijete dopustiti da bolnice propadaju i da im se kvaliteta narušava jer zdravstvena je djelatnost na tržištu i konkurirat ćemo si međusobno, poručio je strukovni direktor Univerzitetnog kliničnog centra Ljubljana hrvatskim zdravstvenim vlastima. Jesu li ga čuli oni koji bi trebali? Nakon što je prva verzija masterplana bolnica na noge digla struku i uplašila pacijente, na novu verziju gotovo da i nema prigovora.
Plan je sada fleksibilniji, logičniji, vrednuje stvarnu uslugu, a ne puki broj kreveta, i ne traži milijunske uštede. I dalje potiče više liječenja u dnevnim bolnicama umjesto dugotrajnog ostanka u bolnici, ali sada su tu i, prilično motivacijski, viši cjenici DTP-a u dnevnoj bolnici. Čak se najavljuje mogućnost ponovnog razdvajanja spojenih bolnica, pokaže li se da ovako spojene ne funkcioniraju bolje. Sve u svemu, uvelike je omekšan pristup promjenama u bolesnom sustavu zdravstva i, zahvaljujući dr. Matijeviću, uljudila se komunikacija.
No ključno je pitanje: postoji li nacionalni konsenzus o ovom nacionalnom planu? Ne postoji. Znači, i on bi mogao kroz godinu dana završiti u nekoj ladici te sve opet vratiti na početak. Samo što bi sustav tada već mogla zahvatiti gangrena.
>> Dr. Ratko Matijević: Pacijenti će manje ležati, ali će se bolje i brže liječiti
...zašto se uvijek iznova provode planovi koji nisu dovoljno dobri... zašto pod krinkom francuskih konzultanata... uvijek isti kreatori zdravstvene politike iz sjene... nešto pišu i dopisuju... zašto se ne napravi dugoročna strategija razvoja zdravstvenog sustava... zašto se ne postave menadžeri iz sustava... koji se neće mijenjati sa svakim izbrima.... te koji će raditi sukladno planu i programu... koji će moći provesti promjene sustava sukladno dugovorčnoj strategiji (promjene koje je potrebno provoditi 5-10 godina)... jer sve dok sustav vode politički kadrovirani outsourceing menadžeri... koji su došli jednokratno odraditi mandat.... te svojim ženama dati ugovore... preusmjeriti novce u svoje prvatne ustanove... i privatizirati profitabilene djelatnosti... a neprofitabilne ostaviti javnima... neće se dogoditi promjena... stoga je potrebno konačno reći da je hzzo glavni generator gubitka... pe tek onda ustanove... jer ga uvijek iznova vode nesposobni menadžeri... od kojih svaki napravi neke izmjene (ili gluposti) i ode... a naredni nastavlja slijed... i tako do konačne propasti... stoga... .ostanak u riznici... i još veća konotrola u MIZ, HZZO i ustanovama... dvostruki potpis na svaku trasakciju... tako da se više ne mogu dogoditi sobe od 1.200.000 kn, PR agencije, ured s 10 PR, vlastite udruge dužnosnika, radnica zadužena za koja organiziranje skijanja i druge zabave... tečajevi jezika... 2.000.000 kn za školovanja - bez kriterija i natječaja... samopromcija u dnevnoj štampi i na kiwi... vanjski odvjetnici... oblaci...