Vjerojatno najuspješniji svjetski investitor Warren Buffett jednom je rekao da svoj uspjeh može zahvaliti činjenici da se rodio u SAD-u 30-ih godina prošlog stoljeća. Za tom izjavom kao da se poveo i Economist Intelligence Unit (EIU) kada je prije 25 godina prvi put neobavezno rangirao 50 zemalja svijeta u kojima se najbolje roditi u 1988. godini. Upravo je SAD tada predvodio listu, no vremena su se promijenila pa tako danas neke nove zemlje obećavaju prosperitetnije budućnosti svojim građanima, javlja The Economist.
Ako vas zanima koje, odgovor na to pitanje nudi ista istraživačka kompanija koja je ovoga puta ozbiljnije izmjerila koje će zemlje bebama rođenima u 2013. godini pružiti najbolje mogućnosti za zdrav, siguran i bezbrižniji život.
Tako se, prema indeksu kvalitete života koji se temelji na istraživanju subjektivnih procjena građana svih država koji su ocjenjivali 11 čimbenika, uključujući povjerenje u javne institucije, stopu kriminala te ostale društveno-kulturne značajke, Švicarska našla na vrhu liste ispred Australije. Među prvih deset država dominiraju manje ekonomije, pretežno europske, pa su tako treće i četvrto mjesto zauzele nordijske države Norveška i Švedska. Na peto se smjestila Danska, a Nizozemska na osmo. Deveta je Kanada, a azijski Singapur i Hong Kong šesti i deseti.
Unatoč dobroj klimi i podneblju, Grčka, Portugal i Španjolska, koje je pogodila ekonomska kriza, zaostaju na listi. Slično je i s nekad vodećim SAD-om koji je 16. mjesto podijelio s Njemačkom jer danas rođeni Amerikanci nasljeđuju velike dugove ''boomer'' generacije. Ni jedna od ekonomski dinamičnih zemalja poput Rusije, Brazila, Indije i Kine nisu ostavile dojam na istraživače EIU-a pa su redom rangirane na 72., 36., 66. i 49. mjesto.
Dok je u istraživanju 1988. bivša SFRJ zauzela 39 mjesto, Hrvatska je danas zajedno s Mađarskom smještena na 46. poziciju, a susjedna Srbija na 54. Od nekadašnjih republika bivše države najbolje je prošla Slovenija koja se probila na 32. mjesto.
Definitivno najnepoželjnijim mjestom za rođenje pokazala se Nigerija koja je stavljena na posljednju poziciju.
Nije sve tako crno ni u Hrvatskoj. Mi koji po 30-40 godina zivimo vani, ponekad s sjetom gledamo na dinamiku zivota u Hrvatskoj. Losa strana je sto svi kukaju i h uopce ih nije sramota zbog toga. Osim toga fali malo samoinicijative u organizaciji i preuzimanja odgovornosti za ono sto si obecao izvrsiti. Veliki problem je konzumacija lijekova i permanentne kolone ljudi za pitajboga kakve preglede. Kad su mi rodutelji umrli, skupio sam u nasoj kuci dvije velike vrece (one od 50 litara) ostatka lijekova. To je za mene bio sok. U zivotu nisam popio tri tablete, radije trpim malo bol i pokusavam preventivno djelovati. Kad vidim onu masu ljudi po ambulantama, najradije bih im kao terapiju propisao setnje i trcanje po Sljemenu, tjelovjezbe po parkovima i promjenu ishrane, jer smo ubjedljivo najdeblja nacija a stalno kukamo da nemamo sto jesti. Summa summarum mjesta za napredak na ljestvici ima.