Ne kohabitacija, savezništvo`

Ako se prijateljstvo iskušava u nevolji, onda su Ivo Sanader i Stipe Mesić najbolji prijatelji. Dok je predsjednik morao objašnjavati okolnosti neugodne izjave koja dovodi u pitanje iskrenost njegova antifašizma, premijer je kratko i jasno rekao da od Mesića nema boljeg branitelja antifašističke povijesti Hrvata, da je Mesić pokazao istinsku privrženost vrijednostima suvremene Hrvatske i Europe, kao što su demokracija, sloboda, vladavina prava, poštovanje ljudskog dostojanstva i antifašizam.

Sanader se nije ni sekunde predomišljao hoće li ustati u zaštitu Stipe Mesića niti je došao u napast da mu cinično spusti kako svatko ima neke mrlje koje vuče iz vremena prije Mesićeve detuđmanizacije Hrvatske. Naprotiv.

Stajući uz Mesića, Sanader je dodatno učvrstio njihovo savezništvo. Usto je vratio uslugu za javnu potporu koju je posljednjih mjeseci predsjednik države pružao njemu. Mesić, kojega je, inače, lako povući za jezik, nije se dao navući da izrekne neki prijekor Sanaderu zbog optužbi da pritišće pravosuđe u slučaju Glavaš ili da nekom ciničnom pošalicom dovede u pitanje njegov premijerski autoritet zbog optužbi da je postao šef HDZ-a krađom glasova na stranačkom saboru ili da konstatira kako Sanader nije pokrenuo Hrvatsku...

Odnos Sanadera i Mesića danas je daleko od klasične kohabitacije državnih dužnosnika izabranih iz različitog političkog miljea, koji surađuju zato što moraju, ali izvan toga zadržavaju distancu jedan prema drugome. Mesić i Sanader čvrsto stoje jedan uz drugoga. Umjesto hladnog i suzdržanog suživota, predsjednik države i premijer promovirali su blizak saveznički odnos, u kojemu dominira uvažavanje.

Takav odnos šef države, na primjer, nije imao sa strankama SDP-ove koalicije s kojima je kohabitirao u prvome predsjedničkom mandatu, premda se očekivalo da će kao pripadnici istog ideološkog kruga surađivati bez teškoća.

Između Mesića i Račana nije bilo prisnosti. Njihov se odnos doimao pun napetosti, nesporazuma i odmjeravanja mišića. Sa Sanaderom, međutim, surađuje bez teškoća, iako se, s obzirom na paljbu kojoj je Mesić bio izložen dok je HDZ djelovao u oporbi, očekivalo da će neprestano ratovati.

No, Ivo Sanader kao šef oporbenog HDZ-a, koji je 11. siječnja 2001. sa splitske rive poručivao Račanu i Mesiću: "Nismo mi izdajnici, nego su izdajnici oni koji su umirovili hrvatske generale i sad ih uhićuju", i Ivo Sanader kao hrvatski premijer nisu isti  Ivo Sanader. Iako je prije pet godina Sanader kao šef oporbe i pokrovitelj prosvjeda za zaštitu digniteta Domovinskog rata radio na kompromitiranju Mesića, danas se kao premijer suprotstavlja pokušajima njegove destabilizacije.

Mesić i Sanader čuvaju leđa jedan drugome i upravo to što mogu računati jedan na drugoga u teškim prilikama dobar je zalog njihovih budućih odnosa. Sanader se od početka premijerskog mandata čuvao da ne otvori frontu s Mesićem. Povremene krize između Banskih dvora i Pantovčaka trajale su kratko, gašene su efikasno.

Sanader postupa taktički mudro jer kao šef HDZ-a zna da u izbornoj godini ne bi bilo dobro imati popularnog predsjednika protiv sebe. Usto, Mesić je čvrsta točka sustava, jer upravo on nakon izbora daje mandat za sastav vlade.

Budući da postoji dvojba mora li predsjednik države dati mandat stranci koja je relativni pobjednik izbora ili onome tko mu dođe s potpisima potpore natpolovičnog broja zastupnika, taktički je mudro suzdržati se od sukoba. I na kraju, ali ne najmanje važno, njegujući savezništvo s Mesićem, Sanader izbija adut iz ruke oporbi koja računa na njegovu predizbornu potporu.