Ne postoje ideološke podjele nego grabež i obespravljenost

Govoreći o ostavci ministra uprave Lovre Kuščevića premijer Andrej Plenković navijestio je rekonstrukciju Vlade i naglasio kako ne želi da bilo tko ugrozi njezin rad i politiku HDZ-a, najsnažnije stranke u zemlji, koja “ima za zadaću ostvariti društvenu koheziju te smanjivati napetosti u vrlo polariziranom društvu”.

Hrvatsko društvo nije ništa više polarizirano nego društva u mnogim drugim zemljama, a u podosta država ideološka je podijeljenost neusporedivo veća nego u nas, pa i u najrazvijenijim i manje razvijenim članicama Europske unije.

Gotovo svaki dan svjedočimo o zakrvljenosti mnogo većoj nego što je u nas između Macrona i njegovih protivnika u Francuskoj, između Angele Merkel i njezinih protivnika u Njemačkoj, između protivnika i zagovornika izlaska Britanije iz EU, ljevice i desnice u Mađarskoj, Bugarskoj, Grčkoj i drugim zemljama. Mnoge države imale su političku i ratnu prošlost poput naše i iz nje su naslijedile često nepomirljive stavove. U nas su, kao uglavnom i drugdje, za polarizaciju u društvu najveći krivci upravo političke elite koje ju stvaraju ili nameću pa potom upozoravaju na njezinu opasnost.

Počelo je – na početku. Račan je optužio HDZ da je “stranka opasnih namjera” i cijelo vrijeme devedesetih trajale su ideološke paljbe po Tuđmanu, no ni on “stoci sitnog zuba” nije ostajao dužan. A kad je riječ o ustašama i partizanima, treba reći da i nema ljevičara koji u Titu vidi zločinca – svima je neosporni antifašistički vođa. Istodobno, malo će tko na desnici opravdavati zločine Ante Pavelića i ustaškog vodstva, i najveći “revizionisti” koji o Jasenovcu, NDH i Drugom svjetskom ratu govore i pišu posve novim jezikom, jezikom činjenica, istraživanja, dokumenata, arhiva, svjedočenja... te zločine ne niječu.

Uostalom, ako sebi pokušamo predočiti što su nevolje milijun i 200 umirovljenika i milijun i pol zaposlenih, vidjet ćemo da im je prva briga bitka za život i za preživljavanje.

Normalan, običan svijet, bio po vladajućim mjerilima ideološki neopredijeljen ili nagnut ulijevo ili udesno, nema ni vremena ni motiva da se bavi podjelama u društvu i da u njima sudjeluje. Neki su novinari i političari poput žaba. Kad noću u nekoj barici zakrekeće pet-šest žaba, stvore dojam da ih ima na tisuće, da ih je puno polje. Tako je i s novinskim tekstovima i izjavama političara koji kao i žabe mogu stvoriti dojam da ih krekeće na tisuće, da oni izražavaju mišljenje većine te da se njihove fraze o “polariziranom društvu” odnose na manje-više sve građane.

Na žalost, Hrvatska nema desne stranke koja nije opterećena ideologijom i koja bi se s razrađenim programom borila za nacionalne interese, pa zato nema nijedne koja bi privukla velik broj birača i tako ušla u utrku S HDZ-om i SDP-om. Važan je i uravnotežen i pošten odnos prema prošlosti, prema partizanima i ustašama, važni su i nazivi trgova i ulica, protivljenje jugonostalgičarima, važno je usprotiviti se Istanbulskoj konvenciji, Marakeškom sporazumu, popuštanju Srbiji pod pritiskom Europske unije, no presudna je i najvažnija briga za hrvatske gospodarske interese.

A ta briga znači u prvom redu sricanje programa za izlazak Hrvatske iz položaja kolonije moćnih zemalja EU, za vraćanje banaka i velikih tvrtki u hrvatsko vlasništvo (Ina, Pliva, telekomunikacije...), za obuzdavanje uvoznog lobija koji guši hrvatske proizvodnje i za uprezanje Hrvatske narodne banke, koja je servis stranih profitera, u nacionalne ekonomske interese.

Baš nijedna desna stranka nema takva programa, nema stručnjake koji bi ga napravili i koji bi biračima bio jasan te s kojim bi ušla u političku borbu. Tek bismo tada mogli govoriti o stvarnim podjelama u društvu, o podjelama na slugane Europske unije i na patriote koji se bore za Hrvatsku. Desnica je s podosta ambicija ušla u europarlamentarne izbore pa i trijumfirala zbog jednog zastupnika kojeg će ima u Europskom parlamentu, no nedostojno je istinskog hrvatskog konzervativca i baštinika Starčevićeva domoljublja primati obilnu plaću od onih koji su Hrvatskoj oteli golema nacionalna bogatstva i koji iz nje iznose milijardske profite.

U rasprodaji tih bogatstava podjednako su sudjelovali i lijevi i desni, i “ustaše” i “partizani”, kao što su podjednako skloni korupciji i jedni i drugi. A i jedni i drugi, kad im zatreba, polariziraju društvo i od te ga polarizacije spašavaju. Oni su krivci i za tu izmišljenu podijeljenost, i za stvarnu i nepomirljivu podjelu Hrvatske na bogate i siromašne, na povlaštene i obespravljene.