Mi nismo nikakvi kriminalci! Nitko od nas nema kaznenu prijavu, nismo bivši zatvorenici ni narkomani. Normalni smo ljudi u dobi od 30 do 50 godina, razvojačeni branitelji, pomorci, nezaposleni, umirovljenici... Okupljamo se ovdje na zidiću. Sjedimo, popijemo koje pivo, razgovaramo. Ne pravimo nered, ne vičemo, nikome ne činimo ništa loše. No, našli smo se na meti policije koja nas već dulje vremena maltretira. Zaustavljaju nas, ponižavaju, legitimiraju, privode, pretražuju kantu za smeće... Žele nam prišiti bilo što. Postalo je neizdrživo – govori nam Nenad Simunić uime nekoliko desetaka ljudi koji se okupljaju na zidiću iznad splitskog RTV centra, a ispod Doma mladeži, gdje im je već godinama mjesto za druženje. Povremeno i "gradelaju", priznaju. Policija ih u posljednje vrijeme odande želi potjerati, i to na vrlo brutalan način, tvrde.
Kulminiralo 1. svibnja
Kulminacija je bila 1. svibnja kada je velika grupa mladih pred Domom mladeži kuhala fažol. Držali su transparent "Hranom protiv oružja" i dijelili porcije prolaznicima.
– Prvo je došla ophodnja, policajac i policajka, upozorili su ih da ugase vatru i otišli su. Međutim, nakon nekoliko sati pojavili su se inspektori u civilu. Nismo ni znali tko su. Jedan od njih tražio je da mu pokažem osobnu. Nije se predstavio, nisam znao tko je i rekao sam mu neka on meni pokaže značku. Na to su me bacili na pod. Njih trojica. Za to nije bilo nikakvog razloga. Nisam bio agresivan i nisam pružao otpor – kaže nam jedan od muškaraca.
– Kada sam vidio prijatelja kako leži s licem prema asfaltu, a trojica ga drže, došao sam do tog inspektora i pitao ga zašto. On je pošao za mnom i okružili su me specijalci. Zgrabili su me i počeli me vući po asfaltu. Stavili su mi lisice. Zgazili su mi naočale. Ovdje je bilo mladosti, žena, djece. Gurnuli su i dijete od pet godina. Ponizili su me pred ljudima, bez ikakvog razloga – govori nam muškarac srednjih godina i pokazuje kraste na ramenima i koljenima. Policija ga je, s još trojicom, privela. Odveli su ga na Hitnu pomoć, gdje su mu ustanovili lakše ozljede i preporučili mirovanje.
– Prespavao sam u postaji, ujutro su me pustili. Već danima me bole ruke koje su mi izvrnuli iza leđa – kaže, a ostali potvrđuju priču.
– Istina je, na Praznik rada ovdje je bilo krcato policije. Okomili su se na njih, grozno je bilo. Oni su tu često, nikome ne čine ništa na žao – u razgovor se uplela prolaznica.
Neka pišu predstavku
Građani koji su nam se požalili na postupanje policije nisu uputili predstavku na njihov rad jer ste pribojavaju osvete. Zbog toga ne žele izići u javnost s imenima i prezimenima.
– Imamo obitelji, djecu, neki rade, a oni nas tako sramote kao "mulce" i kriminalce. Nemamo mi ništa protiv policije. Nismo za anarhiju, ali ovo je prevršilo svaku mjeru – kaže Simunić.
U PU splitsko-dalmatinskoj isprva su negirali intervenciju na Praznik rada, a potom su rekli kako su na teren izišli temeljem dojave o remećenju javnog reda i mira.
– Imamo velik broj dojava građana da se na tom mjestu pije alkohol, stvara buka i remeti javni red i mir. Ako oni imaju primjedbe na rad policije, neka napišu predstavku. Mi jedino želimo održati javni red i mir – rekli su nam u PU.
Prvo se galamdzije hrustaju, a kad dobe po njonji ona cmizdre ko babe... pukle mu naocale, pa ga bole ruke i ima dvije krastice hehehehe, kaj ga nisu posteno nalupali da malo gipsaona radi :-)