Ante Šprlje, novi ministar pravosuđa, još uvijek može uživati u relativnoj anonimnosti i hodati zagrebačkim ulicama siguran da se nitko za njim neće osvrtati. Njegovo lice mnogima je nepoznato što ne čudi jer je do dolaska na ministarsko mjesto živio u rodnim Matijevićima, selu od stotinjak stanovnika, sedam kilometara od Metkovića. Neće ga prepoznati ni mnogi suci i odvjetnici jer ima tek tri i pol godine sudačkog staža, i to na malom sudu u Metkoviću koji broji samo šest sudaca.
Veliki intervju za Jutarnji bila je prilika da nešto doznamo o novom ministru, ali politički osviještena publika ostala je kratkih rukava. „Ne bih sebe svrstao ni u kakav svjetonazor“, „nisam doveden da se svrstavam“ i „ne bih sebe svrstao ni u jednu opciju“ izjave su ministra koji se predstavlja kao političar bez boje, okusa i mirisa. Na tragu pouke prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka o moralnom relativizmu, sada smo dobili i pouku da ni svjetonazor članova Vlade nije važan.
Suočeni s takvim neobvezujućim „nije važno“ pristupom koji promiče nova postava Banskih dvora, valja se pitati što je onda važno. To je jednostavno, važno je tko je na vlasti.
A zbog čega bi bilo važno kojega je svjetonazora ako čovjek radi svoj posao. Svjetonazor je za privatnu upotrebu u slobodno vrijeme. To što je bio sudac malog suda u Metkoviću ne znači da ne mora poznavati zakon jednako i kao sudac u Zagrebu. Kada neki kažu da je Hrvatska jako centralizirana nisu puno u krivu. Eto i "neovisni" novinari marginaliziraju sve što nije u Zagrebu.