Nezapamćeno: narodne obveznice koje ministre ne obvezuju

Subota 18. veljače

JUČER SU NAM JEZIK NAMETALI TURCI, TALIJANI, NIJEMCI, SRBI..., DANAS ENGLEZI

"Nestaje li hrvatski jezik među mladima? Kojim to jezikom govori moje dijete?", pita se jedan naslov. Nives Opačić uvjerena je da se rječnički fond smanjuje zato što mlade generacije ne trebaju više od dvjesto riječi za svoju svakodnevnu komunikaciju, a Staša Aras kaže da učenici ne razumiju riječi poput hrid, suton, osvit, tren, busola, oganj, česma, gromada, dalekozor... Mate Kapović smatra da hrvatski jezik nije ugrožen niti da nestaje. To što se riječi i značenja mijenjaju, što stare, nestaju i nastaju nove, nije ništa neobično. Da se jezik u prošlosti nije mijenjao, ne bismo ni mi danas govorili hrvatski, nego praslavenski ili praindoeuropski. Možda je najveća nevolja u hrvatskom jeziku povodljivost, i to gotovo isključivo za engleskim. Uglavnom ne zato što hrvatskim ne bismo mogli izraziti što i engleskim, dapače, nego zato što iza engleskog stoji moć – ekonomska, kulturna, medijska, oružana, osvajačka i druga – zbog kakve smo u povijesti u svojoj inferiornosti podlijegali turskom, njemačkom, talijanskom, mađarskom, srpskom... Današnji primjer: nitko u narodu ne rabi riječ "event", ali je u medijima posve istisnula nekoliko hrvatskih riječi. Jezik se ubija kao i ljudi i nacije.

Nedjelja 19. veljače

SRBE UZNEMIRILA POMOĆ SA ZAPADA – NATO BI MOGAO POSLATI OTROV

Ministri obrane država članica NATO-a odobrili su dodatnu pomoć Bosni i Hercegovini, Gruziji i Moldaviji koje su mete sve agresivnijeg ruskog utjecaja. To se baš nije svidjelo srpskim političarima u BiH. Članica Dodikove stranke SNSD Sanja Vulić, koju Vučić i Dodik obožavaju, izjavila je: "Ne želimo nikakvu pomoć, poklone, brigu... Nikog ne diramo, sve poštujemo, ali na svoj narod i Republiku Srpsku ne damo. Ne postoji nikakva garancija da u tom kontingentu pomoći nisu neki novi otrovi za istrebljenje Srba iz BiH. Nije im malo što su nas osiromašenim uranijem zatrovali, da ne možemo postati zdrava sredina ni za četiri vijeka". Još je dodala: "NATO nikada nije bio prijatelj srpskog naroda". Prema jednoj anketi, Srbi su na trećem mjestu po paranoji u svijetu, iza stanovnika dviju afričkih zemalja – Maroka i Burkine Faso. Zacijelo su visoko i po nastojanju da istrijebe svoje susjede, čega se dobro sjećaju Hrvati, kosovski Albanci i Bošnjaci. Kad je lani bio popis stanovništva u Srbiji, koji je uvelike napadan i ometan, cijela je zemlja brujala kako je to "belosvetska ujdurma usmerena protiv Srba, pa zato valja pružiti otpor svetskim moćnicima", poput otpora Sanje Vulić trovaču NATO-u.

Ponedjeljak 20. veljače

SANKCIJE RUSIJI KAO ZABAVNA GLAZBA

Dakle, Amerika planira uvesti Rusiji nove sankcije, usmjerene na ruski obrambeni i energetski sektor, financijske institucije i nekoliko pojedinaca. Eto još jedne od desetaka vijesti o tome kako Zapad stvara privid da nešto čini protiv Rusa. Kakve sankcije!? Pa zna se da dosadašnje nisu Rusiju nimalo oslabile, štoviše, ima mišljenja da su je ojačale te da ne služe ničemu drugome doli propagandi kojom se prikriva nespremnost ukrajinskih "saveznika" da u ratu izravno sudjeluju. U ratu koji je prema riječima negdašnjeg izraelskog premijera Naftalija Bennetta mogao završiti domalo nakon što je počeo da je Zapad prihvatio njegov dogovor s Ukrajinom i Rusijom. No Zapad je radi navodnog slabljenja Rusije htio da se rat nastavi, pa traje i danas i potrajat će tko zna dokad. Od tada do danas zapadni se mediji natječu koji će više ocrniti Ruse, njihove vojne sposobnosti i uspjehe u ratu, dok Ukrajina sve više krvari. Njezin predsjednik Zelenski postaje planetarna zvijezda koja hodočasti od moćnog do moćnog državnika, a bilo je čak planirano nešto suludo – da se pojavi i na festivalu u Sanremu! Što možda i nije nelogično jer i "nove američke sankcije" nisu drugo doli zabavna glazba.

Utorak 21. veljače

ZNA LI SAMOHVALISAVI ANDREJ PLENKOVIĆ DA U HRVATSKOJ IMA GLADNIH

Evo nekih nedavnih medijskih naslova – "Sve više siromašnih u Hrvatskoj, većinom su to starije osobe ili obitelji s više djece", "Više od petine građana u Hrvatskoj u riziku od siromaštva, trećina jedva spaja kraj s krajem", "Više od 700 tisuća ljudi živi na rubu egzistencije...", "Svaki peti građanin Hvatske na rubu gladi", "U Hrvatskoj još ima doslovno gladne djece i to je problem svih nas..." "Hrvatska na dnu Europske unije po standardu građana, uz mizernu individualnu potrošnju po stanovniku". Unatoč tome, premijer Andrej Plenković sa "dna Europske unije" na obilježavanju neke obljetnice sipa laži: "Hrvatsku smo doveli među 15 najrazvijenijih zemalja, obitelji će za 7 godina vagati isplati li im se odlaziti". Imao je premijer dosad sličnih izjava od kojih sam neke komentirao, pa ću sada spomenuti kako je na proslavi s njim bio i ministar Medved, kojeg slave kao velikog ratnika. Je li Medved ratovao za ovakvu Hrvatsku i ovakvog premijera? I zacijelo zna gdje mu je predsjednik bio i što je radio dok su on i njegovi suborci svoje živote u ratu izlagali pogibelji? Ministre, sramite li se kad se uklanja branitelje s Plenkovićevih predstava kako ga ne bi uzrujali pogrdnim uzvikivanjem?

Srijeda 22. veljače

NIJEMCI NISU IMALI GENOCID PA GA TRAŽE PO SVIJETU

O čemu će Nijemac nego o genocidu! Nikad ga nije bilo u njegovoj Njemačkoj pa ga radoznalo traži po svijetu. "Hrvatski nacionalisti su, isto kao i srpski, počinili genocid tijekom rata u Bosni i Hercegovini, a i dalje se bore za Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku'', reče – i ostade živ – njemački novinar i satiričar Böhmermann u svojoj emisiji Magazin Royale na televiziji ZDF. U emisiji se okomio i na visokog predstavnika u BiH Nijemca Christiana Schmidta kojeg među ostalim optužuje zbog promjene izbornog zakona 2022. godine od koje su "profitirali Čović i njegova stranka HDZ" te tvrdi da su njegove ovlasti prevelike. Cijelo vrijeme služio se retorikom koju kao da je preuzeo od bošnjačkih ekstremista, a uzvratili su mu neki novinari i Veleposlanstvo Hrvatske u Njemačkoj koje odbacuje njegove tvrdnje jer su "rezultat etnonacionalističkih lobističkih krugova usmjerene protiv visokog predstavnika" te hoće "potkopati razumijevanje između tri konstitutivna naroda u BiH i sabotirati formiranje vlasti u zemlji". Umjesto da se ta vlast uspostavi dogovorom triju naroda, nerazumni dio jednog naroda naokolo traži saveznike poput citiranog novinara i – ulaže nadu u beznađe. BiH nema što reći nego – ne bih!

Četvrtak 23. veljače

NEĆU KUPITI NARODNE OBVEZNICE JER BIH MOGAO IZGUBITI

Počela je prodaja narodnih obveznica, ali ja ih neću kupovati premda bih mogao uložiti do 1500 eura. Ministar prometa Oleg Butković izjavio je da on "nije tip za ulaganje u obveznice", a ministar se financija Marko Primorac "mora posavjetovati sa suprugom". Ministri su država koja je i raspisala obveznice, pa ako ih sama država, premda poziva građane da to učine, ne želi kupovati, zašto bih ih ja kupovao? To je isto kao kad bi vas netko pozvao na ručak, a sam s vama ne želi jesti jer mu se jelo koje je za vas pripremio ne sviđa! Drugi je razlog što država u obveznice nije ugradila inflaciju pa bih na kraju, i s kamatama, mogao biti gubitnik. Zar vlast građane smatra toliko glupima da im taj rizik neće pasti na pamet!? Kao da je za nju njihov novac zapravo njezin pa ga samo iz džepova naivnih treba premjestiti u državni proračun. Oni i postoje samo zato da glasaju na izborima da bi ih potom vladajući političari perušali, a oni slušali kako svoje neuspjehe proglašavaju uspjesima, a svoju nesposobnost sposobnošću. Pri tome se čak ne uspijevaju dogovoriti da u svojoj pokvarenosti budu složni. Plenković je izjavio da će kupiti dionice, kako će se za razliku od Butkovića i Primorca – žrtvovati.

Petak 24. veljače

I U VELIKIM GRADOVIMA, KAO I NA SELU, SAMO JEDNA PRODAVAONICA

Danomice se govori i piše o poskupljenjima, a građani ih vjerojatno sve manje prate – kupuju koliko im dopušta novčanik, trpe i šute. Malo gdje ćete pročitati ili čuti zašto nešto poskupljuje i malo će vam koji proizvođač ili trgovac reći koliko tim poskupljenjima dobiva. Tržište uopće ne radi, svejedno vam je kupovali u Pere ili u Vere, svejedno vam je što je kvalitetno a što nije... Prema građanima je odnos kao prema životinjama, baci se pred vas pa uzimajte. Prije se znalo – u jednim ćete trgovinama kupiti neke proizvode, u drugima druge. Nešto ste nabavljali u Konzumu, nešto u Lidlu, Kauflandu, Studencu, Tommyju ili Sparu, svi su imali bar nešto što drugi nisu imali i bar nešto jeftinije nego drugi. Sad bi mirne duše svi trgovci na svojim zgradama mogli napisati samo – prodavaonica. Kao nekad u selima, u cijelom selu znao je biti samo jedan dućan, naravno, bez imena. Sad su i gradovi postali sela. Kad bi čovjek i htio pratiti poskupljenja, bilo bi mu teško, jer ih je mnogo i o njima stalno pišu gotovo sve tiskovine i portali. Teror poskupljenja više se i ne osjeća kao teror, njegove žrtve navikle su na nj kao magare na batine.