Prošlo je gotovo godinu dana otkako su Gabrijel Marin (20) i njegova djevojka Nikolina Gogić (16) poginuli na željezničkoj stanici u šibenskim Ražinama kad je na njih naletio vlak dok su prelazili prugu. Stradavanje dvoje mladih ljudi 6. siječnja ove godine potreslo je tih blagdanskih dana cijelu Hrvatsku.
Samo jedan razgovor
No njihovi roditelji još uvijek ne znaju što se točno dogodilo te kobne noći u 22.25 njihovoj djeci. Uskoro će biti tužna obljetnica njihove smrti, a roditelji nemaju još nijedan odgovor na brojna pitanja koja ih muče. Gabrijelova majka Ivanka uporno je svih ovih 11 mjeseci zvala šibensku policiju kako bi dobila odgovor kako su njen sin i njegova djevojka stradali. Ona živi u Konavlima, gdje je živio i Gabrijel koji je za prošle novogodišnje blagdane otišao u Šibenik kod djevojke. No kad god bi nazvala policiju, kaže, nije dobila nikakav odgovor.
– Kad bih nazvala, prebacivali su me s broja na broj pa bi onda na kraju rekli da nazovem sutra, preksutra, samo da me se riješe. Nitko mi ništa nije htio reći ni pomoći. Jednom su mi rekli da je za njih taj slučaj završen i da što ja hoću jer i strojovođa zbog naše djece ima traume i probleme – ogorčeno kaže Ivanka Marin.
Dodaje da je nitko u ovih 11 mjeseci nije nazvao da joj kaže da je istraga završena i što se točno dogodilo.
Prisjeća se da su samo jednom razgovarali s policijom i to dan nakon nesreće kad je sa suprugom i bratovim sinom došla u Šibenik i dala izjavu.
– Tad su nam rekli da Gabrijel i Nikolina nisu imali slušalice u ušima, kako se u početku tvrdilo, te da je vlak išao 30 kilometara na sat. Otad nam nitko ništa nije rekao – kaže I. Marin.
Objašnjava da su im tad dali Gabrielove stvari iz hotela i torbicu koju je imao kod sebe u trenutku stradavanja, u kojoj su bile kartice, mobitel, sunčane naočale i 75 kuna. Muči je, kaže, i što joj nisu vratili sinovu odjeću koju je imao na sebi te večeri. Već 13. siječnja zvala je na patologiju u Šibeniku da pita gdje su te stvari.
– Ondje su mi rekli da se nitko nije javio i pitao za odjeću pa su je bacili – kaže I. Marin te nabraja da je njezin sin te večeri na sebi imao bijele tenisice Nike, bijelo-plave traperice, crnu spitfire jaknu, bijelu majicu...
– Hoću da mi vrate sve Gabrijelove stvari, hoću i zadnju njegovu u dlaku da mi vrate! – kroz plač govori nesretna majka.
Ogorčena je i što tijela Gabrijela i Nikoline nisu bila pokrivena na mjestu nesreće pa su njihove fotografije objavljene, a sumnja i da je strojovođa išao samo 30 kilometara na sat.
Prisjeća se da se s Gabrijelom posljednji put čula tog 6. siječnja nešto prije 10 sati ujutro. Pohvalio joj se da je dobio na kladionici 1000 kuna.
– Suprug mi je te večeri oko 21.30 govorio da nazovem Gabrijela, ali ja sam mu rekla da sam se čula ujutro s njime i da neću ga sad opet zvati da ne pomisli da ga provjeravamo – kaže I. Marin.
Policija zakucala na vrata
U dva sata ujutro njen drugi sin roditelje je pitao jesu li čuli da je dvoje mladih stradalo u Ražinama. Kazao je: "Ne daj Bože da je to naš Gabrijel." Nešto prije sedam sat,i kad je već bila u autobusu iz Konavala za Dubrovnik, gdje radi u jednoj trgovini, muž ju je nazvao i rekao da je policija zakucala na njihova vrata.
Na upit Večernjeg lista što je pokazala istraga nesreće u šibenskoj su policiji odgovorili da se obratimo nadležnom državnom odvjetništvu.
Tamo su pak kazali da je istraga završena i da nije utvrđeno da je počinjeno djelo koje se goni po službenoj dužnosti.
>> Zbog neprilagođene brzine kombijem sletio u kanal i poginuo
Pa šta je ovo, jesu li roditelji dužni pitat kako su im djeca nastradala ili je policija koju mi svi plačamo dužna posjetit roditelje i pažljivp im sve objasniti