Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković možda i nije bio posve svjestan posljedica otvaranja Pandorine kutije s prijedlogom o vraćanju sedam općinskih sudova: Crikvenica, Đakovo, Kutina, Metković, Pazin, Sesvete i Vinkovci, dodavanjem Splitu i drugog suda te pristankom nakon e-savjetovanja i na sud u Makarskoj. Također, otpao je prije predlagani sud u Daruvaru, ali predloženo je osnivanje Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, šestog općinskog suda u metropoli.
Tako bismo nakon sadašnjih 46 prekršajnih i općinskih sudova, pripajanjem 22 prekršajna suda općinskim sudovima umjesto sadašnja 24 imali 34 općinska suda. Po broju stanovnika najmanji grad sa sudom je Zlatar (6096 stanovnika), dobit će ga Pazin (8638), Crikvenica (11.122), Makarska (13.834), ali nemaju ga Sinj (24.826), Petrinja (24.761) zbog obližnjeg Siska, Križevci (21.122), Krk (17.860), Našice (16.224), Nova Gradiška (14.229), Slatina (13.686)... I onda je još za rasprave u Hrvatskom saboru ministar ohrabrio lokalne nade, kazavši: “Na sve problematične lokacije mi ćemo doći! Provest ćemo opsežnu javnu raspravu, osobno ću doći i na teren i ondje izvagati argumente”. Mogla bi to biti velika i naporna turneja po Hrvatskoj. Ni na e-savjetovanju za Istanbulsku konvenciju nije se toliko pisalo, cijele studije o tome zašto bi neki grad morao imati općinski sud, a drugi ne.
U gradove kojima se vraćaju općinski sudovi na vlasti je HDZ, jedino u Pazinu IDS. U gradovima u kojima traže povrat sudova na vlasti su oni koji ne participiraju u vlasti na državnoj razini. “Sudac, svećenik i doktor čine selo”, jezgrovito je obrazložila zastupnica Glasa Vesna Pusić, zašto smatra da je odluka o vraćanju sudova politička, a ne konceptualna.
– Kad u manjoj sredini nema suda, kad nema pošte, banke, odvjetnika, bilježnika, zapravo to je poruka ‘bježite otud, tu života nema’. Na neki način i mi kao pravosuđe želimo pridonijeti tome da se život u neke sredine vrati, da stvorimo uvjete da to bolje funkcionira – rekao je i Bošnjaković. Budući da su i drugi u raspravi iznosili slične argumente, bivši ministar Orsat Miljenić rekao je kako nije čuo da je ijedna zemlja poboljšala demografsko stanje širenjem mreže sudova.
Može li bez politiziranja?
Nizozemska ima 17 milijuna stanovnika, a ima 11 područnih sudova, četiri žalbena i vrhovni sud, ukupno 16 sudova. Mi imamo 24 općinska, 22 prekršajna, 15 županijskih, 8 trgovačkih, četiri upravna, tri viša suda i Vrhovni sud, ukupno 77, a nakon nove reorganizacije imali bismo ih 65. Prije reforme započete 2008. imali smo 256 prekršajnih, općinskih, trgovačkih i županijskih sudova, što je značilo i 256 šefova, zamjenika... sada angažiranih na rješavanju predmeta. Dakako, hrvatske geografske posebnosti, loša prometna povezanost i tradicionalna sklonost sudskog rješavanja svih sporova, kao i lokalpatriotizam, samo su neki od specifičnih razloga na kojima se temelji hrvatska “ovisnost” o sudovima, unatoč kritikama koje im upućujemo, a sada se ističu i demografski argumenti. To što Sinj nema suda zastupnik Miro Bulj je, nasuprot Miljeniću, nazvao antidemografskom mjerom. Stoga smo zamolili doc. dr. sc. Stjepana Šterca s PMF-a da presudi taj “pravosudni” spor.
– Gospodin Miljenić očigledno ne zna u kakvoj su korelaciji institucije i demografski procesi na lokalnoj razini. Sudovi su temelj pravne države i ako nemate temeljne funkcije države, gubi se funkcionalnost tog prostora i, posljedično, dolazi do emigracije stanovništva. Sužavanjem funkcija sudstva, zdravstva... naravno da žitelji na lokalnoj razini osjećaju da se nešto događa, da su izvan ključnih procesa – upozorava Šterc.
– Središnje je pitanje želimo li bolju pravosudnu uslugu unutar većeg suda ili lošiju unutar manjeg suda – postavio je Bošnjaković temeljnu dvojbu u sedmosatnoj saborskoj raspravi, uglavnom bez suvišnih politiziranja. Dok je ministar inzistirao na izbalansiranom pristupu, Miljenić je za radikalnija rješenja pa i da se ukinu nepotrebne stalne službe.
– Prosječan građanin ne treba više od dva puta u životu na sud. I tada mu je važnije da dobije odluku specijaliziranog suca jer kao i što kad trebate na operaciju radije idete kod kiruga koji je imao stotine operacija nego onome tko ih je napravio desetak – ilustrirao je Miljenić. Naravno, on brani svoj pristup da ne mora svako mjesto imati svoj sud jer to ne donosi kvalitetu već okrupnjavanje sudova i specijalizacija koje nema na malim sudovima. To je i europski trend pa je podsjetio da su učinci smanjenja broja sudova uočeni i u nedavnom izvješću EK. Po njemu bi i 15 županijskih sudova trebalo smanjiti na osam.
– Vrlo je opasno kad se ide unatrag. Jedina zemlja u Europi koja je vraćala sudove je Srbija. Zašto i mi idemo u to? – pitao je Miljenić, a Bošnjaković priznao: – Iskreno, i ja sam imao te strahove, jer ni ja ne želim kotač vratiti unazad. Na koncu, mi smo 2008. i pokrenuli proces racionalizacije mreže sudova. Ali, uvidjeli smo da su neki sudovi preveliki te je njima preteško upravljati, pogotovo Zagreb i Split – obrazložio je Bošnjaković dodavši da dio sudaca i sudova nije bio dovoljno opterećen predmetima.
Lokalni strahovi i apetiti
– Ali što je postignuto time što se od glomaznog splitskog suda stvaraju dva, umjesto da Sinj, kojem gravitira 50 tisuća građana Cetinske krajine, dobije općinski sud – čudi se Bulj. Tim više jer je zgrada suda tamo sagrađena još za Austro-Ugarske te s desetak milijuna kuna obnovljena 2002. a žitelji toga kraja morali bi putovati i 80 km do splitskog suda II u Dračevcu, i to uz lošu prometnu povezanost. Međutim, uz tri prekršajna suca u Sinju će biti ukupno sedam sudaca, što je premalo za samostalni sud koji bi imao velikih problema čim netko ode na bolovanje, Bošnjakovićev je protuargument. Ministarstvu je kriterij za sud da pokriva područje od barem 50.000 stanovnika i da ima 12 sudaca, a što je sada smanjeno na 10 sudaca. Vodilo se računa i o veličini i geografskoj specifičnosti područja, prometnoj povezanosti, statističkim podacima o radu sudova, infrastrukturnim uvjetima te o dostupnosti sudova građanima.
Ali ako je Crikvenica dobila sud, onda bi i u Novoj Gradiški trebao biti 11. općinski sud, dao je Miljenić za pravo zagovornicima toga suda, argumentirajući time kako se zahtjevi šire, te tražeći i sam da Ministarstvo predoči konkretne podatke za i protiv pojedinih sudova. Doduše, dio lokalnih strahova i apetita za vraćanjem suda probudilo je to što se u prijedlogu izmjena Zakona o područjima i sjedištima sudova ne spominju stalne službe. Tako je i Odvjetnički zbor Požega shvatio da ih se ukida. I počela su razočaranja Miljenićevom, ali i Bošnjakovićevom reorganizacijom mreža sudova koje nisu vodile računa o povijesnim, tradicijskim, pravosudnim, gospodarskim, egzistencijalnim, socijalnim i nerijetko demografskim razlozima za stalnu službu ili vraćanje suda. Međutim, ispostavilo se da Bošnjaković ne samo da ne namjerava ukinuti stalne službe već ih i ojačati kako se ne bi kao sad događale apsurdne situacije da prekrasne sudske zgrade zjape neiskorištene (recimo u Glini), a sudionici postupaka moraju putovati na rasprave i do 80-ak km u jednom smjeru. Kako prema Zakonu o sudovima ministar ima ovlast osnivanja i ukidanja stalnih službi, one nisu popisane u ovom prijedlogu zakona, kako bi se to moglo fleksibilnije koristiti, a ne da za svaku promjenu treba mijenjati zakon. Premda se i sada moglo organizirati da putuju suci, a ne građani, to se nije svuda radilo pa su predmeti iz Kutine završavali u Kostajnici, ili iz Ogulina u Karlovcu...
Nova Gradiška ima 10 sudaca
– Hrvatska će pred Europskim sudom za ljudska prava biti obvezana na plaćanje troškova zbog onemogućavanja pristupa sudu i neravnopravnog položaja pojedinih građana u Hrvatskoj vezano za sustav stalnih službi, primijetio je u e-savjetovanju Dražen Orešković. Jer, dok dio građana ima pristup sudu u svome gradu, drugi moraju putovati. Nerijetko troškovi postupka RH koštaju više od vrijednosti samoga spora. Stoga se od Bošnjakovića očekuje analiza pogotovo financijskih učinaka Miljenićeve reorganizacije za državu i građane.
I bivši savjetnik ministra Ante Šprlje, sudac Bojan Bugarin na e-savjetovanju pisao je da sudovi nisu bolnice, ne treba ih imati svaki grad, te prigovara prijedlogu prema kojem bi u krugu promjera 30 km u Slavoniji bila četiri općinska suda, “i to na području izrazito negativnih demografskih trendova i niske privredne aktivnosti koju treba poticati drugim mjerama, a mreža sudova tu aktivnost treba pratiti”. Međutim, javni bilježnik Orešković obrazložio je da ionako loš demografski trend i niske gospodarske aktivnosti ne bi trebalo koristiti kao argument protiv, već naprotiv, za ponovni ustroj, recimo suda u Novoj Gradiški. Slavoniji nisu potrebni dodatni loši trendovi i pesimizam. Europski standard prema kojemu sudovi ne bi trebali biti međusobno udaljeni manje od 70 km, a koji ističe Bugarin, provediv je, piše Orešković, u zemljama u kojima nisu najvažniji problemi egzistencijalne naravi.
“Za sam značaj grada od odlučne je važnosti imati i institucije, pri čemu je Općinski sud, usudio bih se reći, i najvažnija jer građanima ne daje samo pristup pravosuđu i aktivnostima koje ga prate već je u njihovoj percepciji ujedno i simbol same države te na taj način utječe na mnoge elemente svakodnevnog života. Neke institucije su na slične načine izmjenama zakona preselile svoje područne urede i ispostave u veće centre “pustošeći” na taj način i otkidajući gradu njegove značajke.
Možda će doći vremena kada će se takve izmjene doista moći provesti, no u moru loših informacija i pokazatelja provedba ovakvog Zakona u tekstu njegova nacrta samo će dodatno otežati sva dosadašnja nastojanja da se zaustave loši trendovi. Premda je još prije nekoliko godina bilo jasno da će se stalne službe jednoga dana ukidati, pokazalo se da neke ipak imaju dovoljno parametara za opstanak u zakonodavnim i statističkim okvirima, dok njihovo ukidanje pak vodi donošenju odluka bez sustavne analize konkretnog slučaja, a smatram da je osnivanje Općinskog suda u Novoj Gradiški samo jedan od takvih primjera koji zaslužuje pozornost i barem detaljnu analizu prije pisanja slova zakona”, argumentirao je Orešković.
Što se tiče opredjeljivanja za sud u jednom ili drugom gradu, demograf Šterc kaže da se ne može udovoljiti svim željama s terena, kao i da ne može biti presudan kriterij racionalizacija već da odluke o tomu treba donositi sukladno centralitetu naselja.
– Uostalom neka počnu racionalizirati od Zagreba. Zašto sve agencije moraju biti u Zagrebu!? Neka smanje broj saborskih zastupnika sa 156 na 100 pa će uštedjeti! – kaže Šterc.
Svi se slažu da je prevelika nadležnost suda u Slavonskom Brodu, među najvećima u državi, jer obuhvaća Daruvar, Đakovo i Kutinu, ali u Novoj Gradiški tvrde da njihov grad u puno većoj mjeri ima potrebu za sudom, i po kriteriju broja stanovnika i predmeta, kadrovskoj ekipiranosti i infrastrukturi, te je to i u interesu demografske obnove. Tu su ljudi slabijeg imovnog stanja, pa svaki izdatak ugrožava njihovu egzistenciju. Slavonski Brod im je udaljen od 55 do 85 km. Kad idu na sud moraju tražiti slobodan dan. Sud je u Novoj Gradiški ustrojen još 1850., pokriva 10 općina, 94 naselja, dva granična prijelaza, tri policijske postaje i 47.924 stanovnika. Stranke u radnim sporovima, ponekad sa sucem i zapisničarom iz Nove Gradiške putuju u Slavonski Brod na raspravu, uz problem naknade troškova putovanja svjedocima i vještacima u kaznenim predmetima. Osumnjičene na graničnom prijelazu Stara Gradiška policija mora prevesti 85 km u jednom smjeru, prolazeći kraj 30 km udaljene Stalne službe u Novoj Gradiški s iskusnim krivičarima. Kako je kriterij broja sudaca spušten na 10, sada Nova Gradiška zadovoljava i taj kriterij.
Dok krčki odvjetnik Marin Trinajstić osnivanje općinskog suda u Crikvenici koji bi obuhvatio Gorski kotar, Krk i Rab smatra potpuno promašenim i protivnim ciljevima zakona, sudac Bugarin smatra da je formiranje suda u Crikvenici pun pogodak. S time da bi i Cres i Lošinj umjesto Rijeci trebalo prebaciti pod nadležnost Crikvenice, zbog bolje veze s kopnom preko Krka. Nelogično je i da Kraljevica ostaje pod Rijekom jer se tako crikveničko područje dijeli na dva dijela. Zbog izrazito demografski potkapacitiranog Gospića (samo 45.000 stanovnika!), treba mu se pripojiti Senj i Novalju pa bi imao 56.000 stanovnika, predlaže. Što bi rasteretilo Crikvenicu, a sve bi bilo usklađeno s administrativim granicama županija. Trinajstić pak analizira udaljenosti, lošu prometnu povezanost Krka i Delnica s Crikvenicom i podsjeća na buru, ljetne gužve i 35 kuna mostarine na Krčkom mostu u prilog suda u Krku.
Lobiraju za trgovački sud
Nada Badurina se pita čemu tako brzo nova promjena. “Ne vidim ni prostora ni kadra da Crikvenica može i treba preuzeti sve poslove sjedišta jednog općinskog suda”. I ako ne može sud biti u Krku, bolje da ga se pripoji Rijeci. Otok Krk ima 19.383 stalna stanovnika, otoci Cres i Lošinj 10.995, otok Rab 9328 stanovnika. Gorski kotar broji 17.935 stanovnika, a područje Crikvenice i Vinodola 19.812 stanovnika. I Krk je i s gospodarskog gledišta najrazvijenije središte.
Odvjetnički odbor Krka s potpisom Kristine Miklić Dminić tvrdi: “Nelogično je, neživotno i ekonomski nejasno da sud bude u Crikvenici jer se nalazi u zgradi koja nije u vlasništvu RH i koja je po uvjetima za rad daleko iza suda u Krku koji raspolaže novom vlastitom zgradom, uredom predsjednika, velikim sudnicama i pripadajućim kabinetima, parkiralištem i svim ostalim karakteristikama ustanove dostojne da predstavlja sjedište suda”. Zgrada u Krku ima sudnice sa 30 m² i kabinetom od 15 m²... Zgrada suda u Crikvenici je u zakupu, derutna, sudnice su premale i nema praznih prostora za nove suce i savjetnike. Krk ima više od Crikvenice aktivnih predmeta, sudaca, savjetnika i službenika. Ako se potiče razvoj otoka, barem bi Krk trebao imati sud, koji bi obuhvatio i Cres, Rab i Mali Lošinj, dok bi Crikvenica, Novi Vinodolski i Delnice trebali ostati pripojeni Rijeci ili Krku.
I njima je Ministarstvo pravosuđa odgovorilo da Krk ne udovoljava kriterijima, a Crikvenicu objašnjavaju dostupnošću Gorskom kotaru te rasterećenjem Rijeke na području posebnom po brojnim stalnim službama kojima je teško upravljati.
Iz Slavonskog Broda lobiraju za sjedište trgovačkog suda.
“Ako je ustanovljen Trgovački sud u Dubrovniku, a za navedeno itekako ima razloga, nije jasan prijedlog zakona iz kojeg razloga se ne vodi računa o pravu na pristup sudu pravnim osobama iz Brodsko-posavske županije, osobito zato što infrastruktura ustroj i organizacija suda postoje od 1961. godine. Ponovno se Slavonija i građani dijela Slavonije stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na ostale u RH”, potpisuje prigovore predsjednik županijskog odvjetničkog zbora Krešimir Bogdan.
Pogledajte i galeriju o tome što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
Možda imamo puno sudova ali zato ništa ne valjaju.