Njemačka je i službeno ušla u recesiju nakon što je dva tromjesečja zaredom tamošnje gospodarstvo palo za 0,2 posto. Ipak, po svemu sudeći, nema velikog razloga za zabrinutost jer je zaposlenost u Njemačkoj i dalje visoka, potrošnja građana drži se na zavidnoj razini, a u građevinarstvu radi se punom parom. Sadašnja situacija svojevrsno je puhanje na hladno, koje je posljedica velikih šokova koje je svijet proživljavao tijekom posljednje velike recesije 2008.
Na neki način, Njemačka je sebe strogom financijskom kontrolom uvela u današnju recesiju, koja je, bar zasad, samo tehničke naravi. Strogom financijskom disciplinom i pravilom da nema zaduživanja, odnosno da proračun ne smije biti u deficitu nego u najgorem slučaju na nuli, smanjene su domaće investicije. A kada se tome dodaju i posljedice trgovinskog rata između SAD-a i Kine, pri čemu je njemački izvoz znatno pao jer obje zemlje koje su u trgovinskom ratu sve više koriste vlastite industrijske kapacitete umjesto da uvoze njemačku tehnologiju i proizvode, rezultat je usporavanje gospodarstva.
Malo je vjerojatno da Njemačku čeka velika kriza obilježena otpuštanjima i stezanjem remena, ali prilično je izgledno da će promijeniti politiku neophodnog suficita, čime će industriju pokrenuti s mrtve točke i dati joj dodatni impuls. Neće se to vjerojatno svidjeti ministru financija Scholzu, ali teško je vjerovati da postoji učinkovitije rješenje za poboljšanje krvne slike njemačke industrije. Sasvim je vjerojatno da će uskoro početi val zaduživanja Njemačke kako bi se pokrenuli infrastrukturni i industrijski projekti, svojevrsni New Deal, ali prije nego što je stvarna kriza uopće počela.
Jer, bolje je spriječiti nego liječiti. I sada više ne stoje one priče da se zabranom prekomjernog zaduživanja i tjeranja državnog proračuna “u crveno” Njemačka brani i od populista nove generacije. Industrijska, a pogotovo gospodarska situacija sada bez ikakve sumnje postaju prioritet, a pravila, među ostalima i pravilo o zaduživanju, vrijede samo dok su korisna. Sada je ipak vrijeme za pokretanje novih investicija, pa makar i uzimanjem državnih kredita.