Novinarka Cristina Fernandez direktorica je španjolske privatne televizijske kuće TV Produccion. Sada joj je 45 godina, a najviše bismo joj dali 35, odjevena je prema najnovijoj modi i odlično govori tri jezika. Na prvi pogled, riječ je o ženi koja ima dovoljno novca, koja puno pozornosti posvećuje svojoj karijeri i izgledu.
No, njezina priča zapravo pokazuje kako smo u velikoj zabludi. Članica je Opus Dei, organizacije unutar Katoličke crkve kojoj se i danas pripisuju različiti mitovi.
– Moj je otac bio član Opus Dei, tako da sam odgojena u obitelji koja je živjela u njegovu duhu. Kad sam napunila 16 godina, znala sam da želim biti numeraria (jedna od dvije vrste članova Opus Dei). Moj me otac više puta pitao jesam li sigurna u svoj izbor. Iako sam bila mlada, znala sam da nisam pogriješila. Radim novinarski posao koji obožavam, pomažem hendikepiranoj djeci, prošle smo godine na televiziji skupili milijun eura pomoći gluhoj i nijemoj djeci Španjolske, i uživam u životu – priča nam Cristina.
No prava se slika o toj organizaciji dobiva tek kada opisuje način svog života.
- Meni kao numerariji celibat je životni izbor. Da nema celibata, moj bi život prilično nalikovao životima ostalih žena. Svi me pitaju nedostaju li mi obitelj, djeca... Ja živim s drugim članovima Opus Dei i oni su moja obitelj. Živimo u jednoj zajednici, u zajedničkoj kući, u kojoj svi dijelimo materijalno, ali i imamo intenzivan društveni život. Nikada nisam usamljena niti znam što znači biti depresivan. Svi mi puno meditiramo, raspravljamo o aktualnim stvarima, pomažemo jedni drugima u teškim trenucima u koje svi ponekad zapadnemo. Iskreno, mislim da smo ponekad u harmoničnijim odnosima nego obitelji jer su mnoge od njih na rubu kraha, smljevene životnim ritmovima.
- Mi živimo kao u stara dobra vremena, zajednička meditacija nam pomaže u oslobađanju od svakodnevnog stresa. Nismo u utrci za novcem niti nas je zahvatila potrošačka groznica. Svoju plaću stavljam u zajednički proračun naše kuće jer nisam vična vođenju financija. A za sve troškove uzimam novac s tog zajedničkog računa i vjerujte mi – sve savršeno funkcionira. Za mene je nepoznanica plaćanje računa za struju, vodu, kupnja u supermarketu... I stoga je naš način života meni idealan. A što se tiče dječice – pa ja ih imam tisuće, svi ovi mališani za čije liječenje se borim u Fondaciji moja su djeca.
Nema kućanskih obaveza
U zajedničkom domu postoji određeni režim života. Ustaje se svako jutro u 6.30, slijedi misa, a poslije toga meditacija. Nakon doručka Cristina odlazi u svoj ured i radi cijeli dan. Navečer izlazi s prijateljima. Nema kućanskih obaveza, dočekuje je pripremljen stol jer svatko radi svoj posao.
Zanima nas ipak opredjeljenje za život u celibatu. Je li ikad bila u dvojbi da odustane, udvaraju li joj se muškarci...
– Da, događa se da mi se muškarci udvaraju. Susretala sam ih poslovno i nisu znali tko sam i što sam. No nikada zbog toga nisam imala problema jer im odmah objasnim svoje životno opredjeljenje i oni ga poštuju. Sve u svemu, živim normalan i ispunjen život. Jedna moja razvedena prijateljica, koja je ostala sama, nedavno mi je rekla: "Uvijek sam mislila koliko odricanja nosi život numerarije, ali danas ti zavidim na tvojoj uravnoteženosti. Tako bih se rado mijenjala s tobom nakon svim mojih razočaranja i samoće".
Mnogi se pitaju kako živjeti ovakvim životom, kako postati članom Opus Dei? Tu nema misterija. Biti članom Opus Dei mogu biti samo oni koji istinski vjeruju u tu doktrinu i primjenjuju je svakodnevno. Normalno, mora vas preporučiti stariji član. Prvi je uvjet pridržavati se svih kršćanskih kodeksa, ne samo odlascima na nedjeljne mise, nego i njihovom provedbom u svakodnevnom životu. Rad novog aspiranta člana prati mentor koji s njim provodi puno vremena dok se ne uvjeri da posjeduje naklonost doktrini Opus Dei te da konstruktivno radi za dobrobit društva. Postoje dvije vrste članova Opus Dei. Prvi su – numerirani (kao naša sugovornica Cristina). To su članovi čije je životno opredjeljenje celibat, ali ne i svećenički poziv. Oni obavljaju svoje profesije, žive u zajedničkim kućama Opus Dei.
Drugi red članova su – supernumerirani, to su većinom normalne obitelji, ljudi s djecom, ali i mladi koji se planiraju vjenčati i imati djecu. Oni se redovito nalaze jednom na tjedan u župama koje i financiraju i ulažu u zajedničke aktivnosti. Najčešće je riječ o društvenim aktivnostima, naročito onima za djecu, osnivaju kulturna društva u kojima se okupljaju djeca, uče nakon škole ili pripremaju ispite.
Mnogi još zapravo ne znaju što je Opus Dei. Pripisuju mu se razni mitovi, od toga da je to "tajna vatikanska policija, najmoćnija tajna služba svijeta, da postavlja i smjenjuje predsjednike država i vedri i oblači nebo nad Vatikanom." Tome su pridonijeli skandalistički članci o ispovijesti Ruth Kelly, bivšoj britanskoj ministrici i njezinom članstvu u Opus Dei, kao i čileanskom političaru Joaquinu Lavinu, španjolskom premijeru Adolfu Suarezu...
I loša reklama je dobra
– Za taj imidž možemo zahvaliti i Danu Brownu i njegovoj knjizi "Da Vincijev kod". Zapravo, zahvalni smo mu za besplatnu reklamu koju nam je dao – kaže rev. dr. Juan Aurelio Ansando, jedan od najvećih živih stručnjaka teologije i dugogodišnji član Opus Dei, a drugi čovjek najznačajnije crkve Opus Dei – Espiritu Santo.
– Međutim realnost je nešto sasvim drugo. Mi nismo ni sekta ni neki pokret unutar Crkve. Riječ je jednostavno o osobnoj opredijeljenosti vjernika da slijedi put sv. Josemarije Escrive čija je poruka "naći Boga u svakodnevnom životu i biti svjestan da je on uvijek pokraj nas i kada nam je teško i kada nam dobro ide, da nikada nismo sami, prepušteni sabi." Mi smo samo jedna doktrina koju je utemeljio sv. Josemaria Escriva u svojoj 26. godini kada je odlučio okupiti oko sebe istomišljenike u strogom praćenju crkvenih načela, od predana rada kao prvog zadatka svih nas, odajući svakodnevno ljubav Bogu u malim životnim stvarima, ne štedeći se u stvaranju novog i boljeg svijeta. Kao što vidite, nikakvih zakulisnih scenarija. Međutim, moram vam reći da je u ovom slučaju dokazano da je i loša reklama na kraju dobra reklama, jer nakon izdavanja Brownove knjige, odjednom je porastao interes za nas, od novinara koji su nas svakodnevno bombardirali zahtjevima za intervjue do mladih koji su htjeli ući u naše redove. Prije nego je knjiga Dana Browna objavljena, vrlo je malo Amerikanaca znao je za Opus Dei, a poslije se broj članova u SAD-u povećao 20 posto – kaže Juan Aurelio Ansando.
Iako su mnogi svjetski moćnici postali članovi Opus Dei, još je većina iz srednjeg staleža, skromne obitelji koje su se pronašle u povratku tradicionalnim vrijednostima života i kršćanstva. Riječ je o jednostavnoj, svakodnevnoj primjeni religioznih načela i pronalaženju Boga u malim stvarima, od rutinskih poslova, pa do najsofisticiranijih intelektualnih studija što je sve "Božje djelo" prema načelima osnivača Josemarije Escrive. Malo tko zna da u Opus Dei ima više žena nego muškaraca, čak ih je 55 posto u njegovim redovima. Ukupno broji 90.000 članova diljem svijeta. Prisutan je u 65 zemalja, a najbrojniji su u svojoj domovini – Španjolskoj.
* Svi intervjui ekskluzivno su objavljeni samo u Večernjem listu, a dio su materijala za dokumentarni film "Opus Dei today", koji pripremaju Sanja Mihaljinac i Javier Fernandez Arriba,s uz pomoć glavnog ureda za komunikaciju Opus Dei.
excell, eto mene jest briga što živi i kako živi ova osoba! i drago mi je da je donesen ovaj članak. a tebi ako smeta, okreni na Čačića i Pusićku... a što ja tu mogu!