Mnoge je iznenadila izmjena pravilnika kojom će bolnice ubuduće bez suglasnosti Ministarstva zdravstva moći nabavljati opremu u vrijednosti deset puta većoj nego što su to mogle do sada. Zar ima logike povećavati manevarski prostor nečijeg samostalnog odlučivanja o nabavi opreme, u svjetlu afere koja je upravo u javnoj nabavi razotkrila kriminal na najvišoj razini i rezultirala optužnicama protiv ministra zdravstva i uglednih liječnika?!
Ministrica Irena Hrstić shvaća da najavljene izmjene mogu tako zvučati, ali kaže da to nipošto nije tako i da postoji nekoliko razina obaveznih suglasnosti koje kontroliraju procese planiranih nabava bolničke opreme.
– Nije nitko lud da to napravi. Jasno mi je kako to zvuči kad se gleda iz konteksta brojki. Međutim, svake godine u procesu planirane javne nabave imate tri do četiri suglasnosti koje izdaje Ministarstvo zdravstva, a ovdje se radi samo o jednoj od tih suglasnosti koja se ukida i odnosi se samo na planirane nabave. Svaka zdravstvena ustanova za čitav svoj godišnji plan nabave suglasnost mora dobiti i od upravnog vijeća i od Ministarstva zdravstva, bila to nabava od 10 tisuća eura, sto tisuća ili, ubuduće, milijun eura. Ovo je ukidanje samo zadnje suglasnosti u nizu, do tog iznosa, a ideja je smanjiti administraciju i zatrpavanje već odobrenim nabavama. To ne znači da bolnica nabavlja bez suglasnosti. Za interventne nabave ostaje isti proces kontrole kao i do sada – kaže ministrica Irena Hrstić.
Naime, Ministarstvo zdravstva u javnu je raspravu uputilo Nacrt pravilnika o kategorizaciji medicinsko-tehničke opreme zdravstvenih ustanova koji predviđa da je za svaku nabavu opreme zdravstvenih ustanova vrijednosti veće od milijun eura potrebno ishoditi suglasnost ministra zdravstva. Još uvijek važeći Pravilnik iz 2016. godine zdravstvenim ustanovama dopušta nabavu bez suglasnosti MIZ-a u iznosu do 750 tisuća kuna, odnosno 100 tisuća eura. Tadašnji ministar Dario Nakić više je nego udvostručio dotadašnji iznos od 300.000 kuna.
– Cijene su otišle gore i povećao sam tada taj iznos. Međutim, provjeravanje svake nabave od strane Ministarstva bila bi kao da direktor ZET-a provjerava svaku kartu za tramvaj. Ogromna je količina pojedinačnih nabava i administracija je njima zagušena, a teško da ih može adekvatno kontrolirati jer tko poznaje sve te cijene? Da bi se zaista kontrolirala nabava, Ministarstvo bi trebalo imati stručna povjerenstva koja dobro poznaju tržište medicinske opreme, ovako teško da se netko dovoljno dobro razumije u cijene da bi suglasnost Ministarstva bila jamstvo – kaže nam dr. Nakić.
U vrijeme ministra Nevena Ljubičića 2007. iznos za koji nije trebala suglasnost MIZ-a bio je milijun kuna, ali to se odnosilo i na planirane godišnje nabave i na interventne. – Milijun eura je puno više, ali redovne godišnje nabave već su ukalkulirane. Ravnatelj taj godišnji plan predlaže upravnom vijeću, ono ga validira i šalje Ministarstvu koje kalkulira proračunski plan – rekao nam je Ljubičić.
FOTOGALERIJA: Izraelski vojnici na granici sa Sirijom