Obratno je: IDS i Miletić trebaju Hrvatskoj dati autonomiju

Subota 20. travnja

Knjiga ‘Tuđman u sto verzija’ čeka autora

Evo dva primjera iz knjige “Tuđman u sto verzija” koja čeka svoga autora. Miroslav Lilić, televizijska zvijezda iz vremena komunizma, koji je cvao u vrijeme najvećih progona hrvatskih domoljuba, pa i Tuđmana, izjavio je kako je Tuđman zbog pokliča “Za dom spremni” bio “žestoko protiv Thompsonove ‘Bojne Čavoglave’”, a Thompsonov menadžment mu je uzvratio: “Miroslav Lilić laže. Iz pouzdanih izvora znamo da je Franjo Tuđman, koji je i sam volio tu pjesmu, u to vrijeme tražio da se ona što više izvodi.” Drugi primjer. Mate Granić u svojoj knjizi “Diplomatska oluja” piše kako je Tuđman “razmišljao o ostavci” te kako mu je rekao da desničari ništa ne razumiju, od Ante Pavelića do danas, da su izgubili jedan rat, i da bi izgubili i Domovinski da nije stvorio HDZ i da se nije zalagao za pomirbu”. Prvo, Tuđman je na jedno novinarsko pitanje 1990. godine odgovorio – ako se Margaret Thatcher i Ronald Reagan smatraju desničarima, onda sam i ja desničar. A NDH mu je bila i “izraz težnje hrvatskog naroda za svojom državom”. Što se tiče Tuđmanova “razmišljanja o ostavci”, Granić ga je vjerojatno sanjao jer je želio uskočiti na njegovo mjesto.

Nedjelja 21. travnja

Iza povika na Zagreb skriva se korupcija u Istri

Na uskrsnoj misi kardinal Bozanić osvrnuo se i na radnike brodogradilišta u Puli i Rijeci gdje “vapaji govore o tome da radnici... mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju nikakvu plaću, i to u dijelovima domovine za koje se kaže da su najrazvijeniji”. A sigurno da “o tome znaju ljudi iz politike, kako iz lokalne tako i one najviše”. Predsjednik IDS-a Boris Miletić shvatio je te riječi kao “političko navijanje”, kao “ciničnu prozivku naših regija, Istarske i Primorsko-goranske županije”. Kardinal je, kaže, mogao “upozoriti na nehumanu, bešćutnu i nekršćansku politiku zavlačenja koju ustrajno provodi država prema radnicima Uljanika i 3. maja.” Još je mogao poželjeti da, njega, njegovu stranku i lokalne vlasti istakne kao “humanu, osjećajnu i kršćansku” suprotnost stanju koje u regiji stvara mrska mu država. Za sve što je u Istri dobro, zaslužni su Miletić i IDS, a za sve što ne valja, kriva je država. Ako je itko protiv autonomije Istre, onda su to “glavni akteri u slučaju Uljanika”, IDS i njegov “ajatolah”, kako Miletića zove Bruno Langer. Jer bi autonomija značila da se posljedice vlastite nesposobnosti i korupcije u Istri teže mogu skrivati iza povika na Zagreb. Pa bi Hrvatska trebala tražiti autonomiju od Istre!

Ponedjeljak 22. travnja

Političarima ne možeš ništa, daj glas komičaru!

Jedan je politički analitičar prije izbora o novom predsjedniku Ukrajine, komičaru Zelinskom, rekao: “Podržavaju ga birači nezadovoljni Porošenkom, oni koji su izgubili povjerenje u tradicionalne političke lidere i žele ključne promjene u ukrajinskom sustavu vladanja”. Više je to uobičajena fraza kojom se slavi novo lice u politici nego stvarni stav Ukrajinaca prema komičaru. Jer, izabrati ga ne znači od njega nešto osobito očekivati nego prikloniti se smijehu nasuprot pokvarenoj politici. Zamislite kako bi u Hrvatskoj bilo lako izabrati između onih uz koje se razboliš i onih uz koje se okrepljuješ, između Arijane Čuline i Lovre Kuščevića, Željka Pervana i Andreja Plenkovića, Ivana Šarića i Gordana Jandrokovća, Andreje Andrassy i Anke Mrak-Taritaš, Vlatka Štampara i Bože Petrova itd. Protiv obmana, laži, licemjerja i lažnih obećanja političara, koji se pretrgoše u borbi protiv korupcije, karijerizma, nepotizma i strančarenja a sami su korumpirani, karijeristi i zapošljavaju svoju rodbinu i stranačke pouzdanike, smijeh je često jedini i najbolji lijek. Ne možeš im ništa, štite ih zakoni koje su sami sročili, policija, tužiteljstva i sudovi koji su im podložni. Pa se onda daje glas komičaru Zelinskom, makar i on sutra bio kao i oni.

Utorak 23. travnja

Po toleranciji u vrhu, po ekonomiji na dnu Europe

Hrvatska je jedna od najtolerantnijih zemalja u svijetu. Pokazuje to istraživanje poznatog “Pew Research Centera”, u kojemu je postavljeno pitanje – Biste li muslimana i židova prihvatili kao člana svoje obitelji? U zemljama središnje i istočne Europe ima puno više negativnih odgovora na to pitanje nego u Hrvatskoj. U Lijepoj Našoj židova bi prihvatilo 67 posto stanovnika, a muslimana 57 posto, više nego u nekim zapadnim zemljama i osjetno više nego, na primjer, u Bugarskoj, Ukrajini, Srbiji, Bosni i Hercegovini... Slični su rezultati i kad je riječ o homoseksualcima. I u drugim sličnim anketama Hrvati se ističu kao svjetski narod. Ali recite vi to ljevičarima! No njih razotkriva i činjenica da su naslijedili “uvjerenja” iz bivše države, premda ih kadšto izokrenu – njihovi prethodnici komunisti, na primjer, homoseksualce su javno ponižavali, kažnjavali pa i ubijali, a oni se pretrgoše da ih zaštite. Posebna je priča odnos jugokomunista prema židovima, kojima ništa od otete imovine nije vraćeno te su im, blago rečeno, bila širom otvorena vrata za iseljavanje, a upamćeno je i Titovo neprijateljstvo prema Izraelu. Na žalost, dok smo po toleranciji pri vrhu u Europi, u gospodarstvu smo pri dnu, što će reći da je narod neusporedivo bolji od političara.

Srijeda 24. travnja

Detuđmanizacija: sve što je hrvatsko, daj strancima

Na obljetnice se malo kad osvrćem, ali me “nadahnuo” jedan tekst o 29. obljetnici prvih višestranačkih izbora na ljevičarskom portalu Telegramu. Neki drug piše kako se “od tada u politici ništa ne mijenja”, a velik dio komentara posvećen je Račanu koji je SDP učinio državotvornom strankom, počistio iz vodstva jugokomunistički kadar i povelik broj Srba, bio u Tuđmanovoj koalicijskoj vladi, s Tuđmanom “vrlo dobro surađivao”, poslije spriječio izručenje Bobetka (a njegov nasljednik Milanović pomoći će Gotovini da iziđe iz zatvora), uglavnom, Račan je uvelike “hadezeirao” stranku pa tako napravio povijesnu preobrazbu bivše Partije. Ali ljevičar ne bi bio ljevičar kad Račanu, makar “potuđmanjenom”, ne bi pripisao još jedan “povijesni doprinos” – pobijedivši uz potporu HSLS-a na izborima 3. siječnja 2000. godine započeo je “potpuno neophodni proces detuđmanizacije društva”. Budući da se Račan, po autoru, nije ni u čemu bitnome razlikovao od Tuđmana, bit će da je mislio kako je bilo dobro što su zapravo detuđmanizacijom bila otvorena vrata za – rasprodaju Hrvatske. Da ponovimo – dok je Tuđman bio živ, nijedna banka ili tvrtka nije bila u stranom vlasništvu, u vrijeme Račana malo što vrijedno ostalo je u hrvatskom vlasništvu. Prava detuđmanizacija!

Četvrtak 25. travnja

Civilizacijski pothvati učinjeni i bez pismenosti

Ovaj se tjedan u povodu Svjetskog dana knjige i Noći knjige u medijima puno jadikovalo o tome kako se u Hrvatskoj sve manje čita. Ali ništa zato, najveći Europejac i čovjek najzaslužniji za utemeljenje Europe, Karlo Veliki, bio je nepismen. Nepismenost nipošto nije nedostatak pameti i sposobnosti – Karlo Veliki dobio je tolike ratove, osvojio tolike zemlje, utemeljio kršćansku Europu i tako reći cijelom Europom vladao, navijestio njezino političko ujedinjenje... Iza mnogih civilizacijskih pothvata i kroćenja prirode, iza genijalnosti i moralnosti nepismenih seljaka od kojih svi potječemo i čije vrijednosti nasljeđujemo, nije stajala pismenost. Koliko god se slave kao najveće dobro čovječanstva, knjige su krive i za mnoga njegova zla, obmane, laži, perverzije, izopačenosti svih vrsta i dovođenja u zablude cijelih naroda i epoha. A pad čitanosti? Koliko se odnosi na Ferićeve, Tomićeve, Karakašove, Pavičićeve, Drakulićkine i druge prozne uratke koji uistinu znače mrklu noć knjige – dobro je došao.

Petak 26. travnja

Marićeva prilagodba u ljetnikovcu u Živogošću

Jedan tjednik piše o ljetnikovcu od 245 četvornih metara ministra Gorana Marića u Živogošću, za koji je u imovinskoj kartici upisana vrijednost od 850.000 kuna, a prema procjenama trgovaca nekretnina vrijedi oko 3,5 milijuna. Ništa neobično. Gotovo nema ministra o čijoj se imovini ne može ispričati slična priča, ali Marić je izniman po nečemu drugome. Nitko u samostalnoj Hrvatskoj nije poput njega tako žestoko kao oporbenjak i stručnjak napadao praksu koju će ne samo tolerirati nego i poticati vlast u koju će ući i u njoj sudjelovati kao ministar i – šutjeti. Nitko mu nije bio ravan u optužbama protiv Hrvatske narodne banke koja je “izdala nacionalni interes”, nije imao milosti ni za banke u stranom vlasništvu. A i s HNB-om i s tim bankama Plenkovićeva vlast u kojoj je i on u idiličnim je odnosima. I dalje smo kolonija bez financijskog i gospodarskog suvereniteta, s vlašću koja ropski sluša one koji nam ga oduzimaju, to jest EU. Marić se takvoj vlasti savršeno prilagodio. U ljetnikovcu u Živogošću.•