Stjepan Tonković, narodni zastupnik HSS-a, smaknut je u svibnju 1945. godine, kao jedan od brojnih civila pogubljenih nakon oslobođenja tadašnje Jugoslavije, bez sudskog postupka i prava na obranu. Njegove kosti nikada nisu locirane, pa mu je spomen-ploča, u povodu 65. godišnjice smrti, podignuta ovog vikenda na njegovoj obiteljskoj kući u Marinbrodu, koja je preseljena onamo iz rodnog Nebojana.
Ploču su otkrile jedna od njegovih unuka Barica Tonković Gladulić i Marijana Petir, saborska zastupnica i potpredsjednica HSS-a, u nazočnosti rođaka i brojnih štovatelja pokojnog političara. Tonković je u doba Kraljevine SHS bio jedan od nositelja hrvatske politike u zajedničkoj državi, a na dan pogibije Pavla Radića i Gjure Basaričeka, te smrtnog ranjavanja Stjepana Radića, on je u Parlamentu Kraljevine SHS sjedio par stolaca dalje. Prvi mandat osvojio je 1925. godine u Kotaru Petrinja, a drugi 1938. godine, sa čak 95 posto glasova za Petrinju i Glinu. Zbog zastupanja hrvatskih interesa osuđen je 1935. godine i robijao u Nišu i Sremskoj Mitrovici.
– Po uspostavi NDH protivio se ustaškoj politici. Ante Pavelić mu je rekao: "Štef, čuvaj se, znam što radiš". Pri kraju rata Maček je djedu i baki Jelici dao karte za London, no djed nije htio u emigraciju. Mislio je da nije kriv i da se nema čega bojati. Kada je odveden u Udbu Petrinja, unuk Janko na Banovini je od Hrvata i Srba prikupio tisuće potpisa za oslobađanje djeda. Titu je predao peticiju s potpisima, te je uspio ishoditi oslobađajuću presudu. Žurno je iz Beograda doputovao u Petrinju i doznao da je djed bez presude smaknut noć ranije. Svjedoci kažu da je bačen u neobilježenu grobnicu na Petrinjskom polju – svjedoči unuka Barica Tonković Gladulić.
– Mama je zbog svega toga strahovala kada sam pošla u Osnovnu školu Artura Turkulina u Petrinji. No, nije se trebala bojati. Znajući čija sam unuka stari učitelji Ivandija, Matijević, Zebić i drugi govorili su mi: "Budi ponosna. Djed ti je bio pošten čovjek" – rekla je unuka Ljubica.