Kao da su se ovih dana malo uspavali i crkveni i svjetovni mediji, pa nisu zabilježili poruku koju je papa Franjo prije pet dana na blagdan zaštitnika novinara sv. Franje Saleškoga 23. siječnja, odaslao povodom 55. dana sredstava društvene komunikacije. Točnije, na prste jedne ruke mogli bi se nabrojati crkveni mediji koji su je djelomice (dakle, još ne integralno) prenijeli, a od svjetovnih nitko. Doduše, crkveni se mediji mogu opravdati činjenicom da se papina poruka kod nas tradicionalno aktualizira u svibnju, kada se obilježava Dan medija, no njezina aktualnost ipak zove na buđenje i prije najljepšeg proljetnog mjeseca.
Naslovivši je “Dođi i vidi” (Iv 1,46). Komunicirati susrećući ljude tamo gdje jesu i kakvi jesu, papa Franjo zadire u ključni odnos medija i njihovih konzumenata danas. Virtualni svijet posve je redefinirao medijski prostor i distribuciju informacija. Papa se, pozivajući se na taj redak Ivanova evanđelja, vraća temeljima novinarske profesije, a to je odlazak na mjesto događaja, razgovor s osobom uživo, prisutnost na zbivanjima i dodir sa stvarnošću. Ništa, veli papa Franjo, u komunikaciji ne može potpuno zamijeniti osobni susret s osobom i za svaki komunikacijski izraz koji želi biti pošten preporučuje poziv “dođi i vidi” današnju komunikativnu galaksiju, od novina do interneta, ali i redovno propovijedanje Crkve, kao i političku ili društvenu komunikaciju. “Internet s društvenim mrežama”, veli papa Franjo, “može umnožiti sposobnost i brzinu širenja vijestī – primjerice, u nekoj hitnoj situaciji, u prvim komunikacijama stanovništvu – te biti izvanredno sredstvo”. “Svi možemo postati svjedoci događaja koje bi inače tradicionalni mediji zanemarili, te tako iznijeti na vidjelo i pozitivne događaje. Međutim, postoji opasnost od društvene komunikacije bez provjere. Ne treba, stoga, demonizirati to sredstvo, nego imati veću sposobnost razlučivanja preuzimajući odgovornost u širenju sadržaja”, upozorio je papa, navodeći kako već dugo znamo da se vijestima i slikama lako manipulira, iz tisuću razloga, a “ponekad čak i samo iz trivijalnog narcizma”.
Papa snažno uporište nalazi upravo u činjenici da u komunikaciji ništa ne može zamijeniti gledanje uživo i kaže kako se neke stvari mogu naučiti samo stvaranjem iskustva o njima te da se ne komunicira samo riječima, nego i očima, tonom glasa, gestama. “Isusova snažna privlačnost prema onima koji su ga upoznali ovisila je o istini njegova propovijedanja, ali učinkovitost onoga što je rekao bila je neodvojiva od njegova pogleda, njegovih stavova, pa čak i šutnje. Učenici ne samo da su slušali njegove riječi, nego su ga gledali kako govori”, slikovito govori papa koristeći usporedbu s Evanđeljem.
Njegova poruka medijima dodatni je značaj dobila upravo u vrijeme pandemije, što on i sam apostrofira, jer se pokazalo da je pandemija postala idealnim poligonom za pravi rat informacijama i poluinformacijama. Na društvenim mrežama ne samo da ratuju vojske neistomišljenika, nego se i dojučerašnji istomišljenici preko noći promeću u najljuće neprijatelje i dojučerašnji prijatelji postaju smrtnim neprijateljima, a sve zbog nekog izrečenog stava ili zaključka do kojega se najčešće došlo preko neke poluinformacije.
Zato papa Franjo kaže kako treba izaći “iz udobne umišljenosti da već znamo”. I upozorava na opasnost od izjednačavanja poput “fotokopiranih novina” ili uglavnom jednakih televizijskih, radijskih i internetskih vijesti, u kojima istraživanja gube prostor u korist unaprijed pripremljene informacije, informacije koja sve manje uspijeva uhvatiti istinu i konkretni život ljudi, i ne zna više uočiti ni najozbiljnije društvene pojave ni pozitivne energije koje izviru iz temelja društva. Prema papinu mišljenju, nakladnička bi kriza mogla dovesti do informacije koja je izgrađena u uredništvima, ispred računala, ne trošeći đon cipela. Velika je to poruka medijima za današnja vremena i ne bi se smjela tek tako zaobići. Ni u crkvenim ni u svjetovnim medijima.