Današnja generacija studenata, da ne spominjemo i mlađe, nije nikada vidjela pisaći stroj i zasigurno ne može razumjeti generaciju koja je odrasla s tim pomagalom u pisanju. Kako generacija pisaćih strojeva može smisliti i predlagati načine za, na primjer, zapošljavanje ili gospodarski razvitak onih koji se igraju smartfonima?
Generacija pisaćih strojeva vidjela je smartfone samo u SF-filmovima. A sada u tramvajima i podzemnim željeznicama svi bulje u predmete iz filmova znanstvene fantastike i prstom pomiču sličice ili chataju kao što su to šezdesetih godina činili junaci Zvjezdanih staza, a radnja te TV serije bila je smještena u 2269. godinu.
Pisaći stroj nastao je u 19. stoljeću i bio je prijeko potreban za rad u svim uredima sve do početka 1980. godine. Znate li zašto je prije desetak dana poplavila Parma? Zato što je dva dana prije, a bila je subota, civilna zaštita poslala faksom upozorenje gradskom vijeću o dolasku nevremena. Faksom? U današnje vrijeme hitne se poruke šalju faksom? U subotu nikoga, dakako, nije bilo u gradskom uredu. Gradonačelnik je bio u Rimu. Vidjeli su faks s alarmom tek u ponedjeljak, kada je val već poplavio Parmu. A da se poruka uputila mailom, SMS-om, chatom itd., vjerojatno bi se mogle smanjiti posljedice ili čak zaustaviti izlijevanje rječice. Administracija sa svojim propisima, primjerice, da se nešto može slati samo pismima, a u najboljem slučaju faksom, ne samo što koči razvitak već i uništava postojeće. U Italiji su i novinari do 2008. godine morali ispit za ulazak u novinarski red polagati na pisaćem stroju, a u redakcijama se od osamdesetih godina prošlog stoljeća radilo na kompjutorima. Kako može, dakle, generacija s pisaćim strojem u glavi pomisliti kako su za ubrzavanje poslovanja potrebna optička vlakna? Ta generacija još misli kako se u strojarskoj industriji mogu zapošljavati buduće generacije. Današnji studenti žive u SF-u u odnosu na ono što im pruža školstvo, politika... I školstvo, u koje bi trebalo ulagati kako bi ga se izmijenilo, i politika zadržavaju postojeće stanje jer ne vide ni promjene u društvu, a kamoli budućnost.