Bez obzira na rasplet situacije oko budućnosti Plenkovićeve Vlade, bespoštedni politički rat koji je započeo smjenom trojice Mostovih ministara ukazao je na zanimljive aspekte trenutne hrvatske političke zbilje. Plenković je zadao bolan politički udarac Mostu, praktički ponizivši dojučerašnjeg partnera u Vladi. I to je sasvim legitimno, kao i pokušaj Bože Petrova da uzvrati udarac.
Ipak, s pozicije političke kulture i odgovornosti Mostovi verbalni argumenti ponešto su dvojbeni. Činilo se u prvi mah da slijedi žestok odgovor Mosta – inkriminacija samog Plenkovića i njegovih ministara, prije svega Martine Dalić i Zdravka Marića. Međutim, prijetnje su se svele na paušalne optužbe da Plenković, braneći Marića, štiti kriminal oko Agrokora, a kao ključni dokaz podastire se informacija da Porezna uprava deset godina nije kročila u taj koncern.
Ako je istina da godinama nije bilo poreznog nadzora u Agrokoru, u što je teško povjerovati, pitanje je odakle Grmoji i Petrovu informacija koja predstavlja zakonski definiranu poreznu tajnu i koja je javnosti, uključujući i novinare, nedostupna. Upućuje li to na činjenicu da je Most iskoristio poziciju političke moći kako bi se dokopao tajnih podataka koje sad koristi kao oružje u političkom obračunu?
Argument o zaštiti od poreznih vlasti koju je Agrokor uživao godinama može biti dvosjekli mač. Ako se koriste povlaštenim informacijama, što je to po čemu se razlikuju od onih protiv kojih se tako srčano bore? Mostov je politički kredo, kojim su pridobili dio rezigniranog biračkog tijela, borba protiv povlaštenog establišmenta i uigranih interesnih mreža. I to iznutra. Slučaj Agrokor shvatili su kao priliku za demontažu sustava kakav je građen posljednjih 25 godina, čiji je Agrokor personifikacija i čije je prljavo rublje padom Todorića isplivalo na površinu.
Međutim, zanemarili su činjenicu da su i oni sada dio establišmenta te da im najveći rizik predstavlja opasnost da će ih protivnici prikazati kao remetilački faktor s kojim nije moguće postići toliko nužnu političku stabilnost. Nisu im bili dobri Milanović i Karamarko, sada im ne valja ni Plenković. Plenković istovremeno gradi HDZ koji je prihvatljiv sve većem broju političkih aktera, uključujući i HNS. S druge strane, biračima razočaranim u dosadašnje elite Most može biti nada u suštinske društvene promjene. Na tome se i temelji njihov današnji politički marketing. Međutim, u borbi za pravednije društvo morat će koristiti uvjerljivija sredstva od poluinformacija. Kako građani percipiraju ovakav Most, doznat ćemo na izborima za manje od mjesec dana.
Novinar je zaboravio poentirati dva ključna motiva za mahnitanje čelnika Mosta: 1. Po prvi put su, nakon godina uspjeha, doživjeli politički pad, i to šokantni i 2. preko noći su prestali kontrolirati represivni aparat, što znači da su sada, nakon godine dana potpune zaštite u kojoj su sudjelovali u brojnim oblicima kriminala, političke korupcije i lopovluka, na vjetrometini, nezaštićeni od kaznenog progona. Ponašaju se nasilno, agresivno i bezobrazno, isto kao i Zdravko Mamić, koji se našao u istoj "imao, pa nemao" situaciji.