Pernarijada u Saboru

Jesi li vidio Pernara danas u Saboru kako ih je razvalio?” “Neka im je rekao!”, “Opet je Sabor postao zanimljiv…”, neki su od komentara meni bliskih ljudi za koje bih do jučer stavio ruku u vatru da ne bi nikada ništa pozitivno rekli o fenomenu Živog zida i njegovih priljepaka.

Što je ovog tjedna u Saboru toliko fasciniralo ljude koji su do jučer smatrali Živi zid skupinom nekompetentnih, ispraznih morona koji parazitiraju na najnižim i najsebičnijim porivima dijela biračkog tijela koje smatra da zbog nekog razloga ne bi trebali vraćati dugove i otplaćivati kredite koje su sami digli? Semiotika nas poučava da znakovi dobivaju značenje ovisno o kontekstu. Pernar je već godinama prisutan u javnosti i teze koje je ovog tjedna iznosio u sabornici plasirao je javno i ranije pa nije nikog posebno fascinirao. Očito je dakle da je tek u kontekstu Sabora pernarčenje dobilo pravi okvir. Prošlog se petka do podne javio za riječ 46 puta. Uživa u saborskom mandatu kao malo dijete u novoj igrački, javlja se za sve, replicira svakome i govori o svemu. Na zgražanje većine kolega i očito na radost velikog dijela javnosti bez obzira na političke preferencije.

Ne bih rekao da su ljudi pozitivno reagirali na njegove istupe samo zbog želje za cirkusom i zabavom jer mi Pernarove istupe ne hvale oni kojima u Saboru nedostaje Rojsove seoske doskočice.

Pernar zadovoljava tri funkcije. Prva je ona “biča božjeg” za kolege saborske zastupnike. Dio javnosti, koji većinu zastupnika percipira kao preplaćene uhljebe i puke stranačke podizače ruku, sretan je jer ih Pernar maltretira. Od prošlog tjedna pa ubuduće morat će na svakoj sjednici satima slušati uglavnom nekompetentnog tipa kako ih, riječima samog Pernara, “masira”. Dakle, na najnižoj razini on zadovoljava sadistički poriv dijela građana prema ostalim zastupnicima.

Druga je funkcija ona djeteta koja kaže – car je gol. Ljudi su fascinirani istinom, pa makar tko i makar kako je izrekao ili prepričao. A u Saboru kao vrhovnom tijelu naše republike istina posebno odjekuje. U priči o carevu novom ruhu svi vide istinu, a nitko je ne izgovara pa se nastavlja ceremonija kao da je sve u redu. Istinu – “car je gol” izgovara dijete, koje inače po definiciji ne zna, neupućeno je, nema kompetencija, ali je neuvezano s carskim dvorom pa može reći ono što vidi. Pernar je stoga i narcisoidno, neodgovorno, neupućeno, ali istinoljubivo dijete ovog saborskog saziva.

Puno zanimljivije od onoga što je Pernar ispaljivao bilo je kako su drugi zainteresirani igrači reagirali na to, na što se odgovaralo, a što se prešućivalo. Tko se počešao tamo gdje je Pernar zagolicao, tko se pravio blesav, a tko se odazvao na prozivku koja njemu i nije bila upućena. Bilo je zabavno vidjeti kako je Jutarnji list prenio većinu Pernarovih plotuna, ali je prešutio biser o Hanžekoviću kao masonu 33. stupnja koji je prodao dušu vragu.

Hoće li pernarijada, koja je tek počela, osigurati političku budućnost već urušenom Živom zidu? Teško je u to povjerovati

Plenkoviću Pernar predbacuje da Hrvatska radi samo po nalogu Bruxellesa, što dijelom sigurno stoji, ali bi bilo dobro da takvu tezu poprati i odgovarajućim argumentima, kojih ne fali. Prozivanje Vesne Pusić da je prodavala oružje islamskim teroristima neselektivna je paljba, neprecizna i usmjerena na sporednu adresu. Ali ostalo je prvi put visjeti u saborskom zraku pitanje kakva je bila američka i europska politika i doprinos današnjem stanju u Libiji, Siriji ili Iraku.

Pernar možda plitko, neupućeno i neodgovorno govori o euroatlantskim problemima s Rusijom, ali oni koji su od njega puno upućeniji i pozvaniji problematizirati to pitanje u javnosti šute. Koji bi to bio hrvatski interes udarati sankcije Rusiji zbog američkog geostrateškog natezanja? I ne samo hrvatski nego i, primjerice, talijanski jer ovog je tjedna upravo talijanski premijer Renzi spriječio novo europsko ekonomsko zatezanje s Rusijom na svoju štetu, a za tuđi račun. I mora li svatko tko postavi to pitanje biti automatski ruski igrač ili barem naivčina nesvjesna opasnosti od velikog medvjeda? Kakva je razlika između granate ispaljene na Alep i one ispaljene na Mosul? I zašto bi hrvatski vojnici opet išli na istočnu frontu? Nije baš ugodno kad te tjeraju da pod komandom Federice Mogherini, slavne po tome što se rascmizdrila na tiskovnoj konferenciji nakon terorističkog napada na Bruxelles, jurišaš na Putina. Što smo dobili od te američke istočne politike koja je, primjerice, u BiH izrazito antihrvatska i dovela je do nametnutih promjena Daytona koje su omogućile političko desubjektiviranje Hrvata, što u konačnici vodi njihovom polaganom nestajanju?

Pokušaji diskreditiranja Pernarovih istupa koji su, bez sumnje, u mnogim elementima promašeni i neutemeljeni, ali u nekima pogađaju bit, tvrdnjom kako je Pernar “lud” također su znakoviti. “Lud” je onaj koji se ponaša izvan općeprihvaćenih granica “normalnosti”. A kod nas je “normalno” da se o nekim stvarima ne govori. Tako nam je bilo “normalno” da, nakon što je iscurilo na WikiLeaksu kako tadašnji glavni državni odvjetnik Bajić i šef USKOK-a Cvitan podnose raporte o istragama američkoj ambasadi i pokazuju povjerljive dokumente, Cvitan dođe na Bajićevo mjesto, a Bajić se kandidira za Ustavni sud. A normalno bi bilo da su, istog trenutka kad je to iscurilo, smijenjeni i procesuirani. Čini se da “mudri” i “zreli” šutke provode suludu politiku, a “ludi” ili “djeca” ponekad jedini govore istinu.

Treća Pernarova funkcija je funkcija dvorske lude, službenika na dvoru koji ima funkciju oduška, ventila, koji smije govoriti ono što nitko drugi ne smije, ali je ta njegova funkcija unaprijed kao takva predviđena i ritualizirana pa ne izaziva nikakve bitne poremećaje u dvorskom sistemu. Na ovoj razini posljedice njegovih istupa mogu biti negativne, u smislu – evo, netko je i to izrekao i sad smo mirni, a po tom pitanju nećemo poduzeti ništa. Pa na koncu sve ostaje na blebetanju dvorske lude.

U prvim saborskim rafalima Pernar je istresao sve svoje dosadašnje “uvide” i “spoznaje”, koliko god oni ograničeni, pogrešni ili istiniti, ovisno o temi, bili. Percipiran je kao netko tko se usudi reći bilo što o bilo kome, pri čemu ga ne priječi ni strah ni obzir, ali ni nedostatak argumentacije ili pravog poznavanja teme. Očekivano je stoga da će sve više postajati medij preko kojeg će i drugi koji nemaju takvu mogućnosti, ili ne smiju, plasirati informacije, provokativne teze i postavljati vruća pitanja. Danas je sa svakim lako kontaktirati i dati mu podatke. Predviđam da će, ako ga se ne ušutka, Pernar postati glavni kanal za objavljivanje informacija opasnih za vladajuću oligarhiju. Dakle, bit će kombinacija biča božjeg, djeteta, dvorske lude i Snowdena.

Što će biti dalje? Hoće li do kraja mandata oboriti sve rekorde? Hoće li, ako nastavi ovakvim ritmom, dovesti do zamora svojih novih obožavatelja, jer svaka inflacija vodi do devalvacije? Ili će nastupe prorijediti, ali bolje fokusirati i time dobiti na ozbiljnosti?

Hoće li pernarijada, koja je tek počela, osigurati političku budućnost već urušenom Živom zidu? Teško je u to povjerovati. Prije će biti da će, uz puno ćoraka i praznih hitaca, s nekoliko važnih pogodaka pridonijeti sazrijevanju demokracije u Hrvatskoj i za nju dugoročno biti poput Wittgensteinovih ljestvi, koje se odbace nakon što se preko njih popnemo.

>> Pernar potvrdio da u Njemačkoj ima 11-godišnjeg sina