Fakultet elektronike i računarstva jedan je od najzahtjevnijih studija u Hrvatskoj. Baš zato 95 posto studenata na tom fakultetu u prosjeku studira više od šest godina. Zavidan je uspjeh diplomirati u roku, ali položiti sve ili većinu ispita tijekom studija s peticom na FER-u prava je senzacija. Dokazuje to petero studenata, među kojima je samo jedna studentica, koji su za izvanredne ocjene tijekom školovanja u povodu 45. godišnjice FER-a nagrađeni posebnom nagradom, Brončanom plaketom "Josip Lončar".
Već stigao poziv iz SAD-a
Osim mnogo truda, odricanja i bezbroj sati provedenih na fakultetu, za knjigom i kompjutorom, za takve rezultate zaslužni su i geni! Roditelji najboljih studenata također imaju žicu za matematiku i fiziku te uglavnom imaju diplome prirodoslovnih fakulteta. Već su za studija svi dobili ponude različitih tvrtki iz Hrvatske i svijeta, ali ih zasad nisu prihvatili jer rade kao znanstveni novaci i žele najprije završiti poslijediplomski studij. Tek za pet godina šestero najboljih odlučit će gdje će unovčiti svoje znanje i trud.
- Kad sam bila mala, maštala sam o tome da postanem frizerka. Tek sam u srednjoj školi shvatila da se trebam opredijeliti za prirodoslovne fakultete, zahvaljujući talentu za fiziku. U srednjoj školi na Državnom natjecanju iz fizike osvojila sam drugo mjesto pa sam bila oslobođena prijamnog ispita. Moj je prosjek ocjena na FER-u bio viši od 4,8, a sada radim kao znanstvena novakinja te polažem ispite kako bih što prije završila poslijediplomski. Prva sam diplomirala u svojoj generaciji, i to za četiri i pol godine. Na fakultetu ima tek deset posto žena pa profesori i studenti gdjekad podcjenjuju moje znanje i rad, ali kada vide da sam bolja od njih, jednostavno zašute. Za studentskih sam dana živjela u domu pa, iako sam danima spremala ispite, stigla sam i tulumariti. Otac mi je diplomirani inženjer strojarstva, što mi je pomagalo kada bih zapela u rješavanju matematičkih problema. Dosad sam dobila ponude sa Sveučilišta u SAD-u i nekih naših tvrtki, ali sam ih zasad odbila. Za nekoliko godina možda se predomislim - rekla je diplomirana inženjerka elektrotehnike Marta Mrak.
Iako je diplomirao "tek" nakon pet godina, Davor Rašeta nikada nije dobio četvorku na ispitu. I u osnovnoj te srednjoj školi imao je gotovo sve petice. Prva godina na fakultetu je najzahtjevnija, kaže D. Rašeta, ali nikada nije htio prihvatiti četvorku.
Nesuđeni glumac sad bira ponude
- Samo sam dvaput za studija trebao dobiti vrlo dobar, no bez razmišljanja sam odbio ocjenu. Nikad nisam izostajao s predavanja i vježbi pa sam na dan provodio i po 12 sati na faksu. Za ispit se nikad nisam pripremao više od tjedan dana iako sam svaki put imao veliku tremu. Dok sam studirao, nisam imao vremena za izlaske s prijateljima, a ionako ne volim izlaziti po bircevima i diskotekama jer mi smeta dim cigareta. Majka mi je inženjerka matematike, a otac telekomunikacija, pa su mi oduvijek davali potporu i pomoć kada mi je to bilo potrebno. Sumnjam da ću nakon poslijediplomskog ostati raditi na fakultetu jer maštam o tome da za neku solidnu plaću radim na institutu ili u privredi. Ako stanje u hrvatskom gospodarstvu bude loše, morat ću otići u inozemstvo - kaže D. Rašeta.
Kao dijete Goran Molnar htio je biti glumac pa je čak išao u školu glume, a poslije je maštao o veterinarskom pozivu. U srednjoj školi, kaže, zaredale su petice iz prirodnih predmeta pa se ipak odlučio za FER. Molnar priznaje da je učio pomalo kampanjski. U vrijeme ispitnih rokova spavao je tek 15 minuta, ali nada se da će mu se trud ipak isplatiti jer su ga naše tvrtke koje se bave elektronikom zapuljusnule ponudama. Zasad nijednu ponudu nije prihvatio.
Damir Sumina oduvijek se bavio nogometom pa je mislio da će, kad odraste, novac zgrnuti loptom. Ipak se, veli, zaljubio u brojke, zbog kojih je žuljao stolac pet godina, a najteže mu je bilo za Svjetskog nogometnog prvenstva. Kada je hrvatska nogometna reprezentacija igrala u Francuskoj, svi su slavili, a Sumina je, kaže, spremao ispit.
Na ispitu nikad nije pao ni Damir Pintar, čiji je prosjek ocjena na studiju 4,93, a svih se pet godina u Studentskom domu dobro tulumarilo. Nakon doktorata želio bi otići u inozemstvo jer se u Hrvatskoj, kaže, ne može zaraditi pristojna plaća.
Piše ROMANA VUKADIN