U sklopu konferencije „Hrvatska kao dio eurozone“ intervju 1 na 1“ izvršnom je uredniku Večernjeg lista Mislavu Šimatoviću dao Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Dosta dinamičan dan je iza vas. Hrvatski prelazak na euro događa se u vrlo izazovnim vremenima. Koliko će to utjecati na dinamiku i kvalitetu integracije i mislite li da će benefiti biti barem nakratko manji?
Smatram da je jako dobar tajming ove rasprave, živahan je tajming, ali živahno je non stop, takva su vremena, ovo što živimo ovaj tjedan dugo će ostati zapamćeno u pozicioniranju Hrvatske, ekonomskom i financijskom. U našem ugovoru o pristupanju jasno je pisalo da će Hrvatska postati članica europodručja kad se za to ostvare uvjeti. Događa se na temelju jasno odabrane strategije i europskog usmjerenja hrvatske vlade. Naše članstvo ne dolazi preko noći, ne dolazi slučajno, dolazi na temelju obveza koje smo preuzeli u trenutku pristupanja EU. To se zove derogacija. Međutim, ovo se događa na temelju jasno odabrane strategije, ja sam sudjelovao u jako puno procesa pristupanja nekim organizacijama. Ovo je po meni bio proces koji smo vodili da može biti školski primjer gdje smo napravili punu sinergiju visoke stručnosti i pažljivog ispunjavanja svih reformi u rokovima, uz odgovarajuće diplomatsko pojašnjavanje naših postignuća svima koji su nam na tom putu pratili.
Svatko od nas je dao svoj doprinos tom mozaiku, a ovo se dogodilo iz dva razloga: povjerenje je bilo prvo. Danas vjeruju da Hrvatska s jasno određenim smjerom stavlja sidro na svoje europsko djelovanje. Već je Fitch, druga agencija, reagirala na to. To govori da je politika naše vlade donijela rezultate i postavila nas na mjesto u kojem u krizama građani bivaju zaštićeniji.
Hoćemo li imati benefite? Hoće li biti novca za investicije?
Ja mislim da bi bilo šteta da rasprave koje se tiču Hrvatske koje su bile na Europskom vijeću ostaju „in camera“. Kad slušate naše europske kolege, onda čujete koliko su oni zadovoljni, koliko cijene da smo uspjeli ostvariti naš strateški cilj unatoč svim okolnostima, kad imamo situaciju bez presedana. Unatoč pandemiji, Rusiji koja je napala drugu zemlju, koja je dovela do enormnog rasta cijena energenata, hrane, sirovina, građevinskog materijala, i stvorila inflatorne pritiske na članice EU i cijeli svijet. To daje jedan drugi pogled na ostvarenje naših ciljeva, ali je unatoč tome bolje, koristit ćemo sve kapacitete koje nam to članstvo može dati.
Mi ćemo nastojati balansirati dva temeljna cilja: ne ugroziti daljnji gospodarski rast te istodobno inteligentnim mjerama napraviti situaciju u kojoj ćemo i poreznim reformama i subvencijama voditi računa da građani i gospodarstvenici mogu prebroditi ovu krizu. Temelji Hrvatske su socijalna država, slobodno poduzetništvo, slobodan izbor pojedinca… Ne vidimo državni intervencionizam kao temelj, ali smo posegnuli za alatima koje imamo na raspolaganju. Nema tog aktera koji će poslati toliko novca da radnici imaju plaću, a da kompanije prežive.
Imamo li dovoljno snage za novi val krize?
Ova kriza ima nekoliko karakteristika. Vanjska je, horizontalnog karaktera. Sve na svijetu događa se na temelju nekog energenta, plus ne znamo glavnu varijablu – koliko će trajati. Oslanjanjem na fiskalni kapacitet kvalitetno smo upravljali javnim financijama, pa smo mogli izaći na domaća i svjetska tržišta. Mislim da će biti zahtjevno, ali kao što smo se suočili sa svim krizama, tako ćemo i s ovom. Ima puno destruktivnih aktera u hrvatskom društvu, onih koji žele rušenje vlade i pritom govore da ono što smo mi napravili u šest godina ništa ne vrijedi. U velikim krizama oni ne doprinose zajedničko dobru.
Ta moja teza o političkoj stabilnosti nije došla jer sam se sam toga dosjetio. Nego jer sam se, kandidirajući za šefa HDZ-a u ne baš simpatičnim okolnostima, kad se zahvaljujući koalicijskim partnerima ruši vlastiti vlada, gubi parlamentarna većina, shvatio da je to što treba Hrvatskoj tada - politička stabilnost. Tad je moguće provoditi politiku koja omogućuje i Schengen, i Pelješki most, i kupnju „Rafalea“, i isplatu plaća, rast BDP-a…
Evo vam primjer meni jedne drage zemlje koja je manje više krenula s nama u neke procese, a to je Bugarska. Imali su krizu bankarskog sustava, nisu prošli stres test, nakon toga su imali nekoliko političkih kriza, i gdje su? Oni ponovno imaju izbore, a nisu ni blizu ove pozicije u kojoj smo mi, a mi ćemo ostvariti i euro i Schengen, prije dvije zemlje koje su ušle u EU šest godina prije nas. Sigurno ćemo ući u Schengen. Što se cilj Schengena?
Schengen treba gledati u kontekstu tri prijetnje: terorizma, migracija i na kraju covida. Sve što je u suprotnosti sa slobodnom kretanja. A cilj je da se unutar njega kreće bez ograničenja. Schengen ima dva datuma. Hrvatska je u Schengenu od 1. siječnja kada je riječ o cestovnim, graničnim i morskim lukama, a krajem ožujka u kontekstu zračnih luka. Premjestit će se polijetanje za Hrvatsku u onaj dio aerodroma koji nema ograničenja. Zato i ovaj kreditni rejting ide gore. Sad nama ljudi vjeruju da smo verificirano ok. Svaki proces zahtijeva jako puno tumačenja.
Mi smo naučili - jako malo govorimo o tome, tek smo sad počeli govoriti kad smo pred samim ciljem. To je politika pojašnjavanja i diplomacije. Mislim da smo stekli povjerenje, Hrvatska čuva vanjsku granicu EU, a sutra će i vanjsku granicu Schengena. Ja kad sam išao u ratifikaciju Istanbulske konvencije, znao sam da ću izgubiti 15 posto biračkog tijela, ali znao sam da radim što je dobro i vrijednosno, i kulturološki, što je dobro za napredak Hrvatske.
Neke stvari su izvan naše kontrole. Hoćemo li moći i dalje živjeti stilom kojim smo navikli ili moramo početi razmišljati o nekom odricanju?
Kada je bilo sazvano izvanredno Vijeće Europe 24. veljače, kad je krenula invazija na Ukrajinu, ja sam rekao kolegama nekoliko točaka iza kojih stojim i danas. Zašto se to dogodilo? Netko tko je Hrvat odmah može prepoznati paralele. Ako vam netko kaže da ide u proces negiranja identiteta jednog naroda, ili ako vam kaže da ide u proces denacifikacije, vi odmah znate o čemu se radi. Fokus Bidenove administracije je Kina, a što se događa s Njemačkom? Imate promjenu jedne ere, Merkel odlazi. Francuska je imala predsjedničke i parlamentarne izbore i još predsjeda EU. Ujedinjeno kraljevstvo je samo sebe, nepotrebno, izbacilo iz EU. U tom trenutku, vučete paralelu s 2008. i ljetnim Olimpijskim igrama u Pekingu.
Nisu ni završile, završilo je olimpijsko primirje, a što se dogodilo? Gruzija. Nakon zimskih, invazija. Špranca je tu, obrazac s ciljem destabilizacije Zapada. Mi živimo u zapadnim društvima blagostanja u kojima nismo svi jednaki, ali je svima sve dostupno. Sjećam se redukcija struje, parnih i neparnih dana. Koja se mlada osoba u suvremenoj Hrvatskoj sjeća trenutka da nečega nije bilo? Da nema interneta. Benzina, plina, grijanja, struje, proizvoda u dućanu… Mi imamo internetsku generaciju koja sve ima. Ako je kod nas tako, kako je u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj u kojima je od '45 tako… Kad se oni suoče s tim, okrenut će se sebi. A to moramo spriječiti. Ja sam mislio drukčije o nama nakon 2016. kad samo otišao prvi put u Ukrajinu na službeni put. Tad sam postao svjestan mnogih stvari. Autoritarni režimi su s jedne strane, demokracije s druge.
Koliko je spreman zapadni čovjek na odricanje?
Dvije su vrste aktera. Koriste manipulacije i strah prema ljudima, danas se mogu koristiti internetom i društvenim mrežama. Zašto se vodi cijela globalna akcija protiv dezinformacija…
Koliko prijeti opasnost od ekstemnih političkih grupa?
Ne rade oni to spontano, oni su motivirani to raditi. Danas oni imaju globalno igralište gdje su utjecajni. Ja često pričam s mladima, pitam ih kupuje li netko novine? Ako se jedan digne od njih 100, to je uspjeh. Informiraju se samo na temelju silosa, vrlo kratko, površno i bez ulaženja u supstancu i to je idealno za manipulacije. Zato je bit da shvatimo kontekst gdje mi živimo. Rat u Ukrajini se tiče nas svih. Glad i siromaštvo dovode do pada država, i na kraju migracija. Gdje? Na Zapad. Svi koji su nestabilni čekaju na pristojnoj distanci da vide gdje će ići.
Kada ste došli na čelo Vlade prije šest godina, spominjala se transformacijska politika koju ćete provoditi. Kako ona utječe na politiku?
Ja sam imao u kampanji rečenicu: Mijenjam HDZ da bi mijenjao Hrvatsku. Mislim da smo što se tiče promjena napravili puno. Što se tiče HDZ-a kao stranke, naši temelji su ostali isti. Što se tiče naslijeđa Tuđmana, ostali su isti. Prilagodili smo se novim okolnostima. Ono što mi sada radimo je pozicioniranje stranke čvrsto na desnom centru, tu najveća stranka mora biti, tu pogađa identifikaciju s najvećim brojem ljudi, ali i rješava sve što treba riješiti. Ne kažem da smo sve probleme riješili. Ako netko napravili gaf na najnižoj razini, prvi koji dobije po glavi sam ja. Koliko ćemo biti na toj razini, ne znam. Mislim da smo napravili puno iskoraka, ali puno je izazova pred nama i trudit ćemo se napraviti koliko možemo.
kako meni ovo smrdi na veleizdaju to jednostavno nisu istine...