Zašto u svijetu nema toliko interesa za predsjedničke izbore u Finskoj ili Gvineji, u Indoneziji ili Brazilu, u Kini ili Indiji – kao za američke? Zato što je SAD najmoćniji i najutjecajniji, i zato što jedva ima zemlje u svijetu neovisne o njegovim interesima.
Ali i zato što je Amerika mit, najveći politički, ali i kapitalistički, medijski, kulturološki, jezični, vojni... mit u svijetu. Ne bira se, dakle, samo američki nego i svjetski predsjednik. Kako ta najveća svjetska sila nikad neće riskirati pa da to “silništvo” oslabi, strahovi da bi Trump mogao bitno utjecati na američku unutrašnju i vanjsku politiku i na američki sustav vrijednosti posve su umjetni.
Stoga je uvelike bila promašena nevjerojatna paranoja po kojoj bi njegov izbor za predsjednika bio najveće moguće zlo i za Ameriku i za svijet. A to nepojmljivo ocrnjivanje Trumpa i širenje straha od njegova ulaska u Bijelu kuću dolazi iz još jednog američkog mita, mita o američkoj općoj ispravnosti ili ispravnosti nekog njezina svjetonazora, na primjer, lijevog i liberalnog koji automatski znači simpatije za Demokratsku i antipatije prema Republikanskoj stranci.
Iz toga mita počinje sotonizacija u kojoj su Amerikanci jednako uspješni i u svojoj zemlji i u svijetu. I kad treba đavolskim prikazati i Saddama Husseina, i Putina, i Trumpa. Ironija je američke demokracije i u tome što su mnogi intelektualci, kolumnisti, glumci, pjevači, bivši i sadašnji političari iz te demokracije bili isključili više od polovice Amerikanaca koji su proglašeni ništarijama ako ništariju izaberu za predsjednika.
Budući da manje-više u svim zemljama većinu medija drže ljevičari, ta se nesnošljivost prema Trumpu i američkoj desnici lako proširila svijetom, pa je, otkad je navijestio svoju kandidaturu za predsjednika, bio na žestokom udaru svekolikog svjetskog ljevičarstva.
A kako je poopćavanje “vrlina” i u medijima i u politici običaj, stekao se dojam da su Amerika i svijet protiv Trumpa. Postao je zlotvor za cijeli planet. Što će se vjerojatno vrlo brzo pokazati netočnim, jer se novi američki predsjednik bitno neće razlikovati od svojih prethodnika, i iz Republikanske i iz Demokratske stranke.
Prvo, on sigurno nije pušten u Bijelu kuću bez znanja moćnika koji iz pozadine upravljaju Amerikom i njezinom politikom. Istih onih koji su prije osam godina izračunali da bi i za američke interese i za demokratski imidž u svijetu bilo probitačno izabrati crnca.
A možda i istih onih koji su izračunali da bi žena poslije crnca za Ameriku bilo previše. I drugo, on neće upravljati Amerikom, nego Amerika njime, što znači da će svuda u svijetu štititi američke interese, ako treba i ratom, i da u samoj Americi neće učiniti ništa što bi joj moglo nauditi ugledu i utjecaju koji ima u svijetu.
Sve ostalo su nijanse i dodaci tom temeljnom opredjeljenju koji ovise o kreativnosti predsjednika i njegova savjetničko-upravljačkog tima. Dakle, dugotrajna ljevičarska paljba po Trumpu bila je tek sajam taština na kojem su se izredali svi oni koji misle da su, nasuprot Trumpu i njegovim pristašama, savjest Amerike.
A zapravo su ona stvar od ovce, nebitni ljudi, ideološki rasisti koji bi većini Amerikanaca zabranili političko opredjeljivanje. Kad ostarjeli glumac Robert de Niro o Trumpu kaže da je svinja, varalica, idiot, onda to nije izražavanje nekog političkog stava nasuprot drugom stavu, nego mržnja koja, in ultima linea, zahtijeva likvidaciju.
I koja je nijekanje ljudskih osobina većine Amerikanaca koji su za predsjednika izabrali – svinju, varalicu, idiota. A i mnogi drugi govorili su poput de Nira. Tako su se o političkim protivnicima najradije izražavali nacisti, komunisti i fašisti. Ali ljevičari uvijek misle da njihova vulgarnost nije vulgarnost nego ono što protivnik zaslužuje.
No za njih je najgore što ih iznevjere oni koje su najviše htjeli pridobiti – birači. Možda nikad u povijesti američkih izbora, ili možda u povijesti demokracije uopće, nije bilo takvog i tolikog nesklada između blaćenja kandidata i odlučnosti građana da ga izaberu.
To je istinska pobjeda demokracije nad onima koji su i Trumpu i njegovim pristašama oduzimali pravo na demokraciju. Ohrabrenje za konzervativce koji svuda u svijetu, pa i u Hrvatskoj, moraju trpjeti teror medija nad svojim mišljenjem. Vijesti kažu da je Trump u svom pobjedničkom govoru bio iznimno pomirljiv. Njegovi protivnici ne znaju biti takvi, jer zloba se nikad ne miri.
>> Pet pitanja o ekonomiji na koja Trump mora uskoro odgovoriti