Podstanar u 7 kvadrata - državni orden ratniku

Ne dopustite da se zbog pogrešnih prioriteta u našoj državi ugasi još jedan braniteljski život! Ne dopustite da nemoć, bolest i bijeda tih časnih ljudi postanu jedine spomenice Domovinskog rata! – apel je upućen Ministarstvu branitelja kojim prijatelji, poznanici pa i susjedi Zorana Novakovića pokušavaju spriječiti još jednu u nizu tragedija koje toliko često pogađaju hrvatske heroje.

Eksplozije u ponašanju
A 49-godišnji Zoran sa 150. črnomerečkom brigadom prošao je sva sisačka bojišta, bosansku Posavinu, Dubrovnik, Perušić, Oluju. Nesebično je izišao iz komotnog života i pune dvije godine krvario za domovinu. I na kraj, ‘95. se izmučene duše vratio u svoj stari svijet, koji više nije mogao ni znao prepoznati. Najžalosnije je što taj svijet nije želio prepoznati njega.

- Odlučio sam živjeti kao prije rata. No, tvrtka Plodine, gdje sam radio, otišla je u stečaj. Jedino mi je mogla iznajmiti svoj kiosk za voće i povrće na lošoj lokaciji, koji nije radio par godina. Sav moj trud bio je uzaladan, koliko god radio od jutra do mraka, kiosk naprosto nije mogao opstati – govori Zoran, čije je psiho-fizičko stanje postajalo sve teže:

- Zbog eksplozija u ponašanju koje su postajale sve češće i varirale od bijesa, bezvoljnosti pa i stravične agresije, raspala mi se obitelj, a i sav svijet oko mene. Izgubio sam volju za životom i 2001. prvi put sam potražio liječniku pomoć. U Psihijatarskoj bolnici Vrapče dijagnosticiran mi je PTSP visokog intenziviteta, psihoza, teška depresija... Iako nisam želio biti bolestan čovjek koji se ne može brinuti o sebi, bilo mi je jasno da ću morati riješiti svoj status.

Unatoč liječničkoj dokumentaciji za 100-postotni invaliditet, utvrđeno mu je samo 40 posto invalidnosti, što ga je šokiralo.

Sve bih dao...
- Uložio sam prigovor i do dandanas čekam da se to sudski riješi. Jedino za što sam se uspio izboriti su 2500 tisuće kuna akontacije od Mirovinskog fonda dok se ne riješi moj status. No, ono što me najviše pogađa i boli jest činjenica da mi je zbog mase lažnjaka neugodno spomenuti da imam teški PTSP i da sam doista nesposoban za posao.

Vjerujte, dao bih sve na svijetu da se ujutro probudim normalan, da odem na posao i ne moram svatko malo u psihijatrske bolnice na liječnje - potišteno kaže Zoran.

Dok Zoran teško prihvaća nemoć, ljudi koji ga vole i cijene njegove ratne zasluge zgroženi su bijedom u kojoj živi. Podstanarstvo u sobici od 7 kvadrata u ruševnoj i vlažnoj kućici najviše je državno odlikovanje jednom ratnom heroju. Nedavno isključenje struje za Božić, dodaju ironično, bio je samo još jedan od slatkih darova junaka.

Iz Ministarstva branitelja, uz napomenu kako protiv drugostupanjskog rješenja traje upravni spor, odgovaraju da je “gosp. Novakoviću priznat status HRVI-ja privremeno i nema pravo na stambeno zbrinjavanje sve dok status HRVI-ja ne ostvari za trajno”.Napominju da “ostvaruje sva prava koja imaju i drugi HRVI (mirovina, invalidnina…), a pravo na stambeno zbrinjavanje može ostvariti po isteku roka od najmanje 3 godine od donošenja drugostupanjskog rješenja o invalidnosti, jer je njegov invaliditet posljedica bolesti PTSP koja ima razvojni tijek i (barem teoretski) je izlječiva. Ako je stanje nepromijenjeno i nakon 3. godine, utvrđuje se trajni invaliditet.”
U međuvremenu, možete mu pomoći na njegov račun u Zagrebačkoj banci (6761-0208-3586-9013) broj: 3212960716.