Šesnaest godina nakon svanuća višestranačja u Hrvatskoj, dominacija HDZ-a i SDP-a danas je tolika da su godinu dana prije izbora ostale stranke posvećene isključivo osmišljavanju taktike kojom će blokirati snagu njihova plimnog vala. Gledano na formalnoj razini, ne može se reći da je politička scena bipolarizirana već zbog činjenice da u parlamentu sjede zastupnici čak 13 stranaka, no stvarno je stanje takvo da se sve stranke, osim dviju najjačih, osjećaju zakinute u svakom pogledu, bilo da je riječ o izbornim pravilima, novcu za financiranje kampanje ili zastupljenosti u medijima.
Dok se HNS ususret izborima opredijelio za Čačićev personalizirani udar na Sanadera i Račana, a HSP najavljuje razornu jednogodišnju ofenzivu na ukupnu državnu politiku HDZ-a, liberali i seljaci odlučiše se za savezništvo. Već se sad vidi da će, zbog dosad neviđene izjednačenosti SDP-a i HDZ-a, sljedeći izbori biti toliko "nabrijani" da nitko željan političkog opstanka i prosperiteta ništa ne smije prepustiti slučaju. Vrijeme stare slave je zauvijek izgubljeno.
Za razliku od stranaka koje su se odlučile za samostalni izborni nastup, kombinacija u koju ulaze liberali i seljaci zahtjevna je već i zato što traži dogovaranje, usklađivanje, spremnost na kompromise, odustajanje od nekih svojih ideja i ljudi koji drugoj strani neće biti prihvatljivi... Da ne govorimo o vremenu kad počnu slagati koalicijske liste, utvrđivati omjere na njima i dijeliti mjesta s kojih se eventualno može ući u Sabor...
Otežavajući element, ne toliko u sklapanju, koliko u predizbornom djelovanju koalicije HSS-a i HSLS-a je trenutačna podvojenost liberala. Kao HDZ-ovi partneri u vladajućoj koaliciji i sljedećih bi godinu dana do izbora trebali biti jedan od premijerovih oslonaca u parlamentu i radi vlastite vjerodostojnosti ne bi smjeli dovoditi u pitanje lojalnost Sanaderovoj vladi. Ipak, sami liberali već dugo relativiziraju svoju ulogu u paketu vladajućih, govoreći da se potpora Vladi ne treba nazivati koalicijom, a u posljednje vrijeme govore kako im na terenu šteti to što su HDZ-ovi saveznici.
Koalicijski aranžman s oporbenim HSS-om, pak, nameće im potrebu barem povremenog distanciranja od HDZ-a. Pogotovo zato što HSS to od njih očekuje. Zbog svega toga, trenutačna situacija liberalima nije jednostavna. Osim što će dogodine zapravo sjediti na dva stolca, balansirajući između potreba vlade koju podupiru i partnera s kojim moraju graditi oporbenu strategiju prema toj istoj vladi, oni su i slabija karika u žuto-zelenom savezu pa se može dogoditi, po njih frustrirajuća situacija, da u dogovorima budu prisiljeni na više ustupaka. No, nužda Boga ne moli, kako kaže narod, pa tako ni HSLS nema prevelik manevarski prostor. Kad bi na izbore izašli sami, naime, u sadašnjem bi se izbornom sustavu mogli tek nadati da ne bi pali ispod tri zastupnička mjesta koja imaju sad. A ni to im nije sigurno.
Osim matematičke logike zbrajanja birača, za koaliranje HSS-a i HSLS-a važno je ne otvarati teme u kojima su nespojivi. Svjetonazorske razlike među njima su značajne, ali, na njihovu sreću, na temama koje nisu prioritet u društvu. HSS kao konzervativna stranka, na primjer, protivi se legalizaciji lakih droga, prostitucije i homoseksualnih zajednica, a liberali se , barem deklarativno, zalažu upravo za to.
No, sve dok se u Hrvatskoj bude govorilo o žrtvama privatizacije, vojsci nezaposlenih, kršenju radničkih prava, sve dok se budu otvarali pregovori s EU o poljoprivredi, ribarstvu ili prodaji nekretnina strancima, nema straha da bi teme s društvenog ruba mogle biti prijetnja savezništvu liberala i seljaka.