Pola godine nakon ozljede “ministar obrane” u odlučujućoj bitki za povratak

Samo snažni prežive – koči se natpis u teretani Cedevitina Doma košarke na Zagrebačkom velesajmu, koji kao da svojim značenjem dotiče i potiče Marka Tomasa (29). Košarkaš Cedevite danas “obilježava” polugodišnjicu posljednje ozljede. Nakon godina “pretplaćenih” na zadnju ložu, puknuće desne Ahilove tetive bacilo ga je na koljena i uništilo mu sezonu. Ipak, naš “ministar obrane” nije si dopustio kukanje, u punoj je ofenzivi i akciji da ponovo uđe u radni pogon.

– Uh, ovo je najteži dio, novi izum, odlično za kardio-vježbe, a jača i ruke – kazao je zadihano Marko Tomas držeći i vrteći tešku užad. Sat i pol jutarnjeg dizanja utega, sklekova, rastezanja, istezanja, popodne plivanje... radni su zadaci za ispunjenje cilja.

– Najgore je prošlo, prva tri mjeseca nakon operacije, štake, longete, privikavanje na hodanje, ušao sam u pravi trening, još ne trčim – objašnjava Cedevitin as.

Cilj mu je vratiti se iduće sezone.

– Negdje početkom kolovoza, da budem spreman za pripreme te da 1. listopada budem u igračkoj formi. Oporavak će trajati oko godinu dana. Možda ga se moglo i ubrzati, ali budući da mi termin povratka nije određen, ne bih htio previše riskirati pa smo sve maksimalno usporili da bismo radili pedantno i kvalitetno – kaže Tomas.

S tim se puhanjem na hladno teško ne složiti, zna li se kakvih je sve neugodnosti tijekom godina Tomas imao.

– Ovo lani bilo je baš iznenada, vratio sam se nakon ozljede koja me izbacila s EP-a u Sloveniji, igrao sam već nakon mjesec dana, a tijelo nije bilo spremno – prisjeća se kobnog dvoboja protiv Cibone u Domu Dražena Petrovića, u prvom derbiju sezone.

Odmor od reprezentacije

I dok je tad pesimistično izjavio kako je s njegovom karijerom gotovo, sad drugačije gleda i na taj trenutak…

– I prije nego što je liječnik uletio na teren znao sam što je. Jedna od najtežih sportskih ozljeda, pogotovu nakon dvije operacije u dvije godine, došlo mi je na vrh glave i vruć sam kazao da više nikad neću igrati, no nakon nekoliko dana razbistrio sam misli i odlučio: Idem u novi početak, da se vratim jači – poručuje Tomas.

To znači kako jedva čeka da počne šutirati, baviti se svojim igračkim poslom.

– Lopta je za mene još strano tijelo – iskreno kaže Marko šutirajući na koš, bez puno skakanja. Treninge s loptom ionako će trebati uskladiti s fizičkom kondicijom.

– Pucam samo penale, ne opterećujem puno nogu, sve radim po programu kondicijskog trenera Slavena Pupića i liječnika dr. Tomislava Cerovečkog, lagano džogiranje, ništa ne prepuštamo slučaju – objašnjava Tomas i dodaje da ne bi htio proživjeti ono što je proživio Derrick Rose iz Chicago Bullsa.

– Vratio se nakon 15 mjeseci i lakše ozljede, da bi se opet ozlijedio, a sigurno je imao najbolje uvjete – oprezan je Marko.

U klubu mu ne stvaraju pritisak da se što prije vrati. Osim na oporavku Marko je tjedan proveo u iščekivanju Final Foura u Beogradu. Išao je i bodriti svoje dečke.
– Napravili smo veliku stvar osvojivši drugo mjesto u ligi i ušavši među četiri najbolja. Srpski su klubovi odlično praćeni, publika ih fanatično bodri i zato je i sam plasman na završni turnir velik – objašnjava Tomas.

S Cedevitom je ugovorno vezan još ovu i sljedeću sezonu.
– Lijepo mi je u Cedeviti, nadam se da ćemo se dogovoriti i za dalje. Šteta što me u posljednje dvije godine prate pehovi, ali najbitnije mi je sad da ozdravim.

Nada se Marko da će i nakon ove ozljede i dobrog odmora vratiti se na igračku scenu i bolji nego prije. Iako, ljeti se neće odmarati, naprotiv.
– Istina, odmorit ću se od reprezentacije, ali što se tiče treninga, to će mi biti najteže ljeto, jer me tek očekuje krvavi rad – govori rastežući se nakon bencha.

Pehovi s EP-ima

Ipak, Tomasa vjerojatno najviše tišti reprezentacija, jer ovoga ljeta čeka je svjetska smotra u Španjolskoj. A upravo je nastup na Svjetskom prvenstvu 2010. u Turskoj bio i njegov posljednji nastup u nacionalnom dresu, u kojem se žestoko borio i znojio od početka do kraja natjecanja te je bio jedan od naših najsrčanijih igrača. Prije toga, ozljeda mu je onemogućila put na Europsko prvenstvu u Poljsku, a peh je imao i sa sljedeća dva Eurobasketa - 2011. je napustio natjecanje nakon dvije utakmice, a 2013. je propustio EP u Sloveniji opet zbog istog razloga. Otpao je doslovno u posljednji trenutak.

– Nakon uspješnog ljeta lani u Sloveniji, okosnica momčadi je ista, manje-više tu su i glavni igrači, koji su u dobroj formi u svojim klubovima. Trebali bismo postići u skupini što bolji rezultat, iako nas čekaju ozbiljni okršaji, te da pokušamo izbjeći domaćina i Francuze – prognozira Tomas ne leteći previsoko u procjenama.

– Kad bi svi igrači igrali onako dobro kao što igraju u klubovima, hrvatska bi reprezentacija bila u vrhu. Ovo je prvenstvo važno. Iako nije uvjet za sljedeće veliko natjecanje, pripremamo se za solidan rezultat, za koji smo i sposobni – napominje Tomas.

Gotov je jutarnji napor. Tomas će s prijateljima iz Križevaca otići u ribolov.

– Lijepo je otići na “blinkanje” i provesti u ribolovu pet-šest sati. Uzmem kratki štap, idem uz obalu i zabacujem – otkriva recept za psihičko opuštanje.
Ribu upeca, izvaže, izmjeri, fotografira i vrati je u vodu, no kad ide u cjelodnevni ribolov onda bude i fiša.

Još četiri-pet godina igranja

Najviše vremena najbolji košarkaš među ribičima i obrnuto potroši na kuhanje mamaca.

– Pomiješam 10-15 vrsta brašna, animalnog i biljnog, stavim jaja, oblikujem u kuglice kao praline i kuham. Stavljam ih na dio udice, ne nataknem na samu udicu, i kad šaran usiše kuglicu usiše i udicu. U tim kuglicama nudim proteine, aminokiseline – pasionirano će Marko Tomas.

Okušao bi se Marko i u big game fishingu, u listopadu i studenome.
– Nikad u životu u to doba nisam imao vremena, no okušat ću se u tome nakon karijere. Imam 29 godina i još me očekuje sigurno četiri-pet godina igranja.
Kao da je upio geslo Michaela Jordana sa zida Cedevitine teretane – “Zabavi se i uživaj u igri”...

>> Cibona na krilima sjajnog Šarića pobijedila Cedevitu i osvojila ABA ligu!